Iako je mogla nastaviti graditi karijeru grafičke dizajnerice u marketinškoj agenciji, 31-godišnja Samoborčanka Petra Zlonoga izabrala je teži put. Dala je otkaz u agenciji, upisala dvogodišnji diplomski studij animacije na ALU i pošla putem koji je odredilo njezino srce. Na isti je način postupila i njezina kolegica Jelena Oroz, koja je nakon studija likovnog odgoja na Pedagoškoj akademiji iz Osijeka došla u Zagreb i upisala studij animacije. I to od početka, iako joj je prethodni studij omogućavao da upiše samo još dvije godine animacije.

“Htjela sam sve naučuti temeljito i ispočetka, pa sam upisala petogodišnji studij”, kaže Jelena, koja trenutačno surađuje na animiranom filmu Petre Zlonoge u animatorskom studiju Bonoboo. Film se radi na klasičan način, crtanjem tušem i olovkom, što je rijetkost jer se sve veći broj animatora okreće kompjutoru i 3 D animaciji. Za 8-minutni film, za čiju izradu će otprilike biti potrebno dvije godine, dobile su sredstva od grada Zagreba i HAVC-a. Petra preferira eksperimentalni film, a Jelena još istražuje ono što bi moglo postati njezino polje interesa.
“Zanima me dijalog između crteža i slike, odnosno način na koji crtež reagira na zvuk”, kaže diplomirana dizajnerica Petra. Budući da su žene još uvijek rijetkost u hrvatskoj animaciji, zanimalo nas je osjećaju li se zbog toga posebnije ili osjećaju nedostatak razumijevanja za njihov rad. Djevojke su zadovoljne svojom pozicijom, a činjenicu da su animatorice ne vide kao problem. Ali, sretne su da se sve više osjeća ženski pristup u našoj animaciji te ih se u javnosti, kako duhovito reče Petra, više ne miješa s animatoricama na nekom cruiseru ili hotelu, jer su široj javnosti te animatorice ipak poznatije.
Zanimalo nas je i mogu li uočiti razlike između ženskog i muškog rukopisa kada gledaju neki animirani film. “Ne mogu reći da vidim neke velike razlike, ali za nešto sa sigurnošću mogu reći da je radio muškarac. Iako to vani nije praksa, kod nas se muški animatori uglavnom bave 3D animacijom. Kada to vidim, prvo što mi padne na pamet jest to da je riječ o animatoru, a ne animatorici”, primjećuje Jelena, koja ne bi imala ništa protiv da se jednoga dana koristi tim načinom u animiranju svoje priče. Petra se složila s Jelenom te objasnila da tehnologija i nove mogućnosti rada više zanimaju muškarce nego žene i da je to razlog što oni preferiraju 3D animaciju. Kao i svi naši sugovornici, i djevojke imaju neke druge projekte kojima se posvećuju nakon zajedničkog rada u studiju.
Petra se bavi svojom starom ljubavi - grafičkim dizajnom, a Jelena radi na diplomskom filmu “Vučje igre”. A kada žele napraviti odmak od posla - kuhaju. Duljina procesa nastanka animiranog filma previše ih ne brine, iako razumiju fascinaciju laika količinom vremena koje je potrebno da se napravi tek nekoliko sekundi filma. “Na animaciju se ili navučeš ili je pustiš. Nema sredine. A kada se navučeš, ne smeta ti što je to pedantan i spor posao jer te drži uzbuđenje kada oživi ono što si zamislio. To je kao davanje života”, objašnjava Petra dodajući da je, suprotno općem mišljenju da u umjetnosti nema novca, stanje u hrvatskoj animaciji dobro, bolje nego u drugim zemljama regije. Animatori su sve angažiraniji jer se njihove usluge traže za  reklame i razne promotivne materijale. Napisala: Iva Ćurić Fotografije: Dražen Kokorić, privatni album