Moram priznati da me zapravo najviše odmara čitanje, mogla bih danima biti izolirana i posvećena samo čitanju i gledanju filmova. To je skoro neko metafizičko stanje u kojem se i odmaram, ali istodobno prikupljam energiju i čistim sve suvišnosti. Nisam sklona za svoje “promjene” birati simbolične dane, datume, ponedjeljke, nove godine. Ne vjerujem puno u domete takvih odluka. Ne volim planirane ideje. Volim kad je moja promjena izazvana iznutra. Svako planiranje uvijek me podsjeti na manjak discipline. Ne volim inače preporučivati stilove življenja, ljudi većinom znaju identificirati svoje probleme i želje, ali ih zataškavaju i odgađaju. Mogu samo navesti svoje razloge, možda ih netko prepozna kao svoje. Odvažnost da se transfomira, mijenja – tu potrebu kod sebe jako želim zadržati, to je neka moja pokretačka snaga. Volim biti motivirana unutarnjim impulsom, uzbuđenjem, a manje nekim vanjskim razlozima. Potenciram sve situacije koje su za mene inspirativne, koje mijenjaju moje iskustvo, percepciju....
Bavim se poslom koji mi stvara vrlo
kaotičan životni ritam, pa je svaka mogućnost za ugađanjem zapravo neki dobitak za mene. Prihvaćanje ovakvog života ostvarenje je moje mogućnosti da radim za sebe.
Motivira me mogućnost za novim stvaranjem, volim ljude kod kojih se stvari ne odvijaju linearno, koji gube, ustaju, pronalaze nove razloge... Držim otvoreno mjesto za nove ljude, situacije, prostore...
Profesionalno i privatno sam stalno u potrazi za
inspiracijom. U bavljenju sobom ne mogu odvajati
privatne i umjetničke razloge jer su vrlo povezani.
Puno crpim iz života, idem na mnoge
festivale, tako da sam u kazališnom smislu na samom vrelu novih zbivanja, dobivam informaciju koja je istodobno i kreacija. Pratim niz autora. Posjećujem izložbe, koncerte... Kako kroz sve to kretanje zapravo
baždarim vlastiti stil, ono mi služi koliko da komuniciram, toliko i da se autorski “osamljujem” i usredotočujem na svoj rad, budući da sve to promatram kroz njegovu prizmu. U većini slučajeva rad me odmara, puni mi baterije,
čisti me od suvišnosti. Asketizam je zapravo neki moj ideal, počele su me gušiti stvari i odnosi koji su kičasti i opterećujući. Tražim puninu u jednostavnosti.
Fotografije:
Dražen Kokorić 