Sreća nisu velike stvari, sreća može biti i kutija šibica ‒ rečenica je kojom me moj dragi prijatelj davnih dana, prije petnaestak godina, pokušavao oraspoložiti. Tad sam bila curetak, došla sam u Zagreb na fakultet, počela živjeti sama, prekinula prvu vezu u životu i pala u tugu... Nekako je normalno da nakon zatvaranja jednog životnog poglavlja, tražiš “sreću” i misliš da je nigdje nema. Da si tužan i ne znaš kako dalje. Moja sreća tada se nije dala prikazati meni samoj, no bila je stalno prisutna... Danas, nakon godina i godina traženja i preispitivanja, nakon puno smijeha i suza, mogu reći da sreća doista može biti i kutija šibica. Od nje se može napraviti jedno malo čudo, skulptura, slika, nakit... Samo se treba osvijestiti i vidjeti. Danas je za mene sreća dan proveden s mamom u vrtu. Prekrasna tišina uz fizički rad na zemlji. Uspjeti uzgojiti biljku od sjemena do ploda je dar i blagoslov. Svaki dodir sa zemljom daje mi mir, priroda me uči strpljenju, a kad dozriju plodovi koje smo uzgajali, tada dolaze ponos i sreća. Važno je čuti prirodu jer tako čujemo i sami sebe. Danas je za mene sreća uzeti žicu, kliješta, perlice i napraviti neki komad nakita, pokloniti ga prijatelju ili usputnom prolazniku koji me pita: “Otkud ti to” i zauzvrat dobiti osmijeh... Za mene je sreća...
Za mene je sreća što sam, s vremenom, naučila vizualizirati, a onda i jasno verbalizirati svoje želje, ma kakve one bile. Ako je srce iskreno i duša otvorena, vjerujte, sve, ali, sve dođe i bude onako kako treba biti. Za mene je sreća što radim posao koji volim i osjećam, što radim posao kojim mogu potaknuti emociju, izvući osmijeh, nekoga oraspoložiti. To je prekrasan dar i zbog toga sam zahvalna.
Foto: Story
Sreća je što mogu tri puta godišnje dati krv i pritom, nadam se, pomoći onome kome ona treba. Mislim da je sreća i to što sam shvatila kako je sreća svuda oko nas... Za sreću je potrebna zahvalnost i skrušenost, skromnost. Nazovite 060 9011 da bismo, barem dijelom, zajedno pokušali našim sunarodnjacima vratiti neke od “sreća” koje su u poplavama izgubili.
Fotografije: Robert Gašpert
