Imam najbolji posao na svijetu. To mi je bila prva misao kad sam prije tridesetak godina počeo raditi u hotelu Esplanade Zagreb, a to mislim i danas. Ne možete ni zamisliti koliko divnih ljudi upoznam u samo jednom danu i koliko pozitivne energije procirkulira ovim hodnicima kojima svakodnevno i sam koračam! To nikakav novac ne može nadomjestiti. Nerijetko mi se čini da je kod nas svaki dan Valentinovo jer imam privilegij gledati sretne, nasmijane i dobro raspoložene ljude, željne novih spoznaja i iskustava ‒ oduševljeno priča Josip Friščić, voditelj banketnog odjela u luksuznom hotelu sagrađenom još davne 1925. godine, koji je karijeru počeo kao prvi konobar, potom se okušao na mjestu šefa restorana Taverna Croatica, a rado se sjeća i vremena kada je bio direktor odjela za hranu i piće. “Posljednjih nekoliko godina bavim se uglavnom organizacijom raznih svečanosti - od vjenčanja, modnih revija do kongresa. Volim tu raznolikost koju mi pruža moje radno mjesto, a često mi se čini da sam postao ovisan o adrenalinu koji je stalno prisutan i svaki dan na poslu naučim nešto novo, a samim time postajem bolji i bogatiji čovjek. Zahvaljujući ovom poslu, naučio sam ‘čitati’ ljude i često se znam šaliti da već pri ulasku gosta u hotel mogu procijeniti koje su mu želje i afiniteti”, nastavlja u istom tonu 56-godišnji Josip koji se svakom gostu u potpunosti posveti, a dokaz tome su brojna pisma zahvale koja dobiva već tri desetljeća.
Jedno od njih je i
pismo prijestolonasljednika Dubaija koji je u čarima hotela uživao prije nekoliko godina, a kojeg je šarmantni ugostitelj oduševio. “Ne mogu izdvojiti omiljenoga gosta ili najdraže vjenčanje, svaka osoba nosi određenu energiju, samim time i svoju draž, no dolazak princa u naš hotel bio mi je, profesionalno gledano,
najveći izazov. Nekoliko dana prije njegova dolaska proučio sam njihovu kulturu i običaje kako bih mu boravak učinio što
ugodnijim. Tako sam već prvog dana pronašao halal meso u džamiji, što ga je impresioniralo. Mora vam biti jasno da je riječ o jednom od najbogatijih ljudi na svijetu i njega se ne može impresionirati skupom hranom ili slasticom, nego pažnjom i lijepom gestom. Ne postoji pravilnik u kojem ćete pročitati kako zadovoljiti jednog takvog gosta, to se jednostavno treba osjetiti srcem i onda će sve sjesti na pravo mjesto”, priča dobro raspoložen
voditelj banketa koji je iznimno ponosan i na svoje kćeri, Tamaru i Jelenu, koje su u studentskim danima iskusile
čari rada u hotelu, i suprugu Ljiljanu, koja mu je ujedno najveća podrška. “One su moje tri žene, tri princeze, i bez njih ništa ne bi bilo moguće. Jedino mi zamjeraju što ne idem s njima na godišnji odmor, odnosno što ga nisam koristio
posljednjih dvanaest godina. No one znaju da je hotel moja oaza i da mi je tu, naravno uz njih, sav potreban užitak”, zaključio je Međimurac koji i ne razmišlja o odlasku u mirovinu.
Napisala:
Jadranka Tomić
Fotografije:
Dražen Kokorić 
