Veže nas toliko sličnih strasti, ali na kraju dana ja bih u podrum, a ona bi na stol. Ja bih u napuštenu tvornicu, a ona bi radije u Urne-Best. Kad ja pričam o Karlu Metikošu i Josipi Lisac, ona za inat spomene Seku Aleksić, a kad je laptop tijekom večere okrenut prema njoj, redovito slušamo sranja. Sranja na stranom jeziku. Sva sreća pa je glazba jezik za sebe, tako da i ja na kraju skužim što su Ceca i Aca zapravo htjeli reći. Na Ceci nikada nisam bio, ali imao sam priliku gledati šmekera s masnom kosom, Acu Lukasa, u srcu Zagreba, uživo, prije nekoliko godina. Moj prijatelj Davor i ja učinili smo to divno djelo odlaska na njegov koncert iz ljubavi prema trećem muškarcu kojem je ta mjuza sve. Skoro kao što je meni Dino Dvornik. Isti taj “kriv dok je živ” Mr. Dvornik njoj je bezveze, a i ne zna da sam, dok sam prvi put u životu slušao “Lady”, sanjao vjerojatno baš o njoj. Samo što tada nisam imao pojma da u stvarnom životu ona čisti žarulje, ali privatno je stvarno jako kul. Da, ima bijele starke i prati Rihannine haljine na svakom koraku. Čak o tome redovito spika s frendicom jer zna da bi mene to zanimalo možda samo kad bi mi Rihanna nekim čudom ušla u sobu. Možda. Koji sam licemjer, fuj! Tu se pun cinizma pravim pametan i važan, a s njom provodim najluđe noći i dane. Volimo se kao oni najzarazniji parovi na filmu, ljubimo se poput Jasona Priestleyja i Jennifer Connelly na spotu “I Drove All Night” Roya Orbisona, oči nam zasjaju kad se pogledamo. Samo je jedna stvar sjajnija od toga. Žarulja u njenoj ruci. Kao Tesla… Sve što ona dotakne sjaji, pa i ja. Sjajan smo par. “Najljepša je prirodna ljepota, skini šminku, nije te sramota. Ruževe, lažne lakove, umij lice, ljubim te, vrijeme istine, mirišeš na cvijet. Baš zato je bih tebe ljubio u travi cvijećem bih te pokrio po glavi. Šta će ti lažni lakovi, umij lice, ljubim te, mirišeš na cvijet” Oprostite, ali imam filing da kad Čola ovo zapjeva, ziher ne misli da svaka žena mora imati ćubetine do Beograda. Ali to je samo moje skromno mišljenje. Volim dobre usne, sise i svu dodatnu opremu, ali ovo je too much. TEŽ-ovke, sjećate li se uopće kako ste nekada izgledale? Pitajte starce da vam pokažu fotke. Niste uopće bile loše. Pitajte ih koja se mjuza slušala i gdje čuvaju ploče. Bit će to pametno iskorišten dan u kojem ćete napokon zveknuti selfie izvan kupaonice. There U go girl! Nekad smo se zezali za šankom, platio bih ti piće i pričali smo. Platila bi i ti meni pa sam znao da smo na milimetar od ozbiljne veze. Danas si za tim istim šankom gladna. Toliko gladna da peku roštilj i donose mesa kao da trebaju nahraniti ragbijašku momčad na pripremama. Ne znam. Imaš malo masnog oko ove ćube koja nije tvoja, evo ti rupčić, obriši se. Okej, sad možemo dalje. Znam da se glazba ne bi smjela svrstavati ni na što osim na dobru i lošu, ali to je toliko individualno da svaki mamlaz danas može reći što mu je kul, a što ne. E, to više nije nimalo kul. Pravo je glasa precijenjeno.

