Plaćanje računa, kupnja garderobe i omiljenih tenisica, čitanje knjiga, zarađivanje pa i traženje partnera putem interneta postali su dio stvarnosti. Onima mlađim od 40 u virtualnom svijetu odvija se dobar dio života. Osim što je postao izvor gotovo svih informacija i naša “katica za sve”, putem interneta možemo naučiti i usavršiti vještine poput kuhanja, sviranja instrumenata, fotografiranja, stranih jezika ili pak web dizajna. I prošlogodišnja mala “revolucija” koju je izazvao profesor Toni Milun dajući na jednoj društvenoj mreži besplatne videoinstrukcije iz matematike za koje je potrebno imati samo kompjutor i internet, danas su stara vijest koja nikoga neće začuditi. Kao ni tema izvrsne futurističke drame “Her” Spikea Jonzea u kojoj otuđeni Joaquin Phoenix živi od pisanja čestitki drugim ljudima jer oni više niti umiju, niti imaju vremena za iskazivanje osjećaja na taj “starinski” način. I to nije sve: film prikazuje svijet u kojem postoje ljubavne veze s operativnim sustavom kojem glas posuđuje Scarlett Johannson.

Naravno, junak se, ma koliko se to činilo nemogućim, zaljubljuje u svoju virtualnu partnericu. Nakon ove priče tema o formalnom školovanju na internetu čini se kao nešto posve logično i obično. No ne i u Hrvatskoj, za razliku od ostatka svijeta i regije. Naime, nijedna visokoškolska ustanova u Hrvatskoj ne nudi studiranje, odnosno pohađanje srednje škole na online način. U svijetu je to već dugi niz godina trend - u Europi putem interneta studira oko 1,5 milijun studenata, a predviđa se da će ih do 2025. godine u svijetu biti više od 30 milijuna. Prije 30-ak godina, dok je samo šačica ljudi na svijetu imala kompjutor, teoretičari medija i novih tehnologija te pomaknuti vizionari predviđali su da će posredstvom kompjutora u potpunosti biti moguće studirati putem kompjutora iz svoga doma, i to doslovno u pidžami i papučama i u bilo koje doba dana. Svojevrsna preteča online studiranju bilo je školovanje na daljinu.
Još početkom 20. stoljeća, naime, zaživjeli su dopisni studiji, a razvojem tehnologija započelo je školovanje od kuće putem radija i poslije TV-a, i to u slabije naseljenim predjelima Australije i Kanade, gdje su se, zbog velike udaljenosti škole od doma, djeca obrazovala od kuće. Neke obitelji u SAD-u ni danas ne šalju svoju djecu u školu, nego ih školuju kod kuće. Razlog nije geografske, nego vjerske prirode. Ne želeći da njihova djeca uče ono što nije dio njihova svjetonazora, roditelji (uglavnom majke) sami poučavaju djecu, a ona odlaze u školu samo na provjeru znanja. Najveći neprijatelj u redovnim javnim školama tim roditeljima, uglavnom pripadnicima fanatičnijih protestanata, je teorija evolucije kojoj oni suprotstavljaju teoriju kreacionizma. Ili, slikovitije rečeno: Darwin vs. Bog. Tijekom vremena distance learning, odnosno školovanje na daljinu, razvijalo se pod utjecajem tehnoloških inovacija, što je omogućilo da se kompletno školovanje, od prijave, preko pisanja kolokvija i konzultacija s profesorom pa sve do diplome počne odvijati putem kompjutora. Predavanja na fakultetu mogu pratiti i oni koji nisu prisutni u dvorani - putem satelitskih aplikacija i prijenosnog kompjutora učenik ili student može se izravno uključiti u sva zbivanja u učionici, odnosno predavaonici.
Ta tehnološka mogućnost dala je profesorima priliku da se “multipliciraju”, odnosno da ne moraju putovati kako bi negdje održali gostujuće predavanje - jednim nastupom mogu obuhvatiti više studentskih grupa diljem svijeta. Takav sustav obrazovanja i slušanja predavanja na daljinu još ne funkcionira u Hrvatskoj. No, srećom, postoje iznimke. Na takav način studij grafičkog dizajna završila je i Zagrepčanka Lana Prager, hrabra djevojka koja se zbog prikovanosti za invalidska kolica izborila za studiranje od kuće, budući da joj fakultet nije mogao omogućiti praćenje nastave jer se odvijala na višim katovima ustanove. Ispite je polagala po dogovoru i u svojem domu jer su profesori bili voljni posjetiti je s ispitnim pitanjima. Bilo je to za predavače novo, ali dragocjeno iskustvo zbog kojeg su postali senzibilizirani za osobe s tjelesnim i drugim ograničenjima. Lana je prva i zasad jedina osoba u Hrvatskoj koja je na taj način studirala i stekla svoju diplomu (s najvišim ocjenama!), i to zahvaljujući vlastitom i trudu svojih roditelja. Djevojka s Malešnice pomaknula je granice studiranja pa će kolegama koji dolaze nakon nje biti znatno lakše. Kako ljubitelja kompjutorskih i drugih tehnologija ima sve više u nas, pretpostavlja se da postoji nemalen broj onih koji bi željeli studirati online.
Rješenje svakako postoji – kako niste ograničeni mjestom boravka, možete postati student nekog online fakulteta u Sloveniji, Srbiji ili bilo gdje na svijetu. Ta mogućnost u nas postoji oko 15 godina. Studiranje na daljinu u zemljama regije naročito je dobra solucija za one koji ne barataju engleskim ili nekim drugim stranim jezikom (ovisno u kojoj zemlji odaberete studij). I veliki, poznati europski fakulteti poput Oxforda i Cambridgea te prestižni američki MIT (Massachusetts Institute of Technology), Harvard i Berkley nude mogućnost online studiranja, što je izvrsno rješenje za one kojima je želja iskusiti studiranje u inozemstvu. University of Phoenix najveće je sveučilište u SAD-u po broju MBA online studenata. Ovakav način studiranja izvrstan je za aktivne sportaše, invalide ili one koji su već zaposleni pa zbog toga ili bilo kojeg drugog razloga ne mogu napustiti mjesto stanovanja. Ili već imaju obitelj i djecu pa nemaju vremena za odlazak na fakultet i predavanja. Ta velika vremenska i prostorna fleksibilnost i osjećaj slobode te samostalnog upravljanja vremenom najveći su aduti online studija. Možete odabrati za sebe idealno okruženje za slušanje predavanja i učenje te sami sebi određivati tempo. Stoga ne čudi podatak da je više online studentica nego studenata jer ovakav studij je idealna opcija za zaposlene majke. U posljednje vrijeme naročito su traženi studiji koji nude izobrazbu za nova zanimanja poput web dizajnera, administratora mreža, IT menadžera ili mobile application developera. Razlog ovoj popularnosti jest to što su to jedna od najtraženijih i najplaćenijih zanimanja na tržištu rada. Zasad se, osim ovih smjerova, u Hrvatskoj, ali i u svijetu najveći broj ljudi interesira za nastavak školovanja nakon završenog fakulteta, odnosno za MBA studije.
Prvu akreditiranu online MBA diplomu uveo je Aspen Universitiy Online 1987. godine. Glavni motivi za MBA programom u nas je činjenica da oni koji su željni dodatnog znanja i usvaršavanja tako potpunije mogu zadovoljiti svoje akademske apetite jer postoji i veća mogućnost uske specijalizacije ‒ strani fakulteti nude smjerove i imaju kolegije koji u nas ne postoje. Dodatna prednost je što ne morate odlaziti na predavanja, ispite polažete u prostorijama British Councila u Zagrebu, a tempo studiranja određujete sami. Kroz “ruke” British Councila dosad je prošlo više od 300 studenata, od kojih je većina tijekom dvogodišnjeg MBA programa stekla magisterij. Velikoj većini je usavršavanje i magisterij potreban za napredovanje u struci. Naravno, ništa manje bitan motiv je cijena studija. Studiranje putem interneta stoji barem 50 % manje u odnosu na tradicionalno studiranje. Cijena će, naravno, ovisiti i o tome je li riječ o privatnom ili državnom fakultetu te o njegovom rangu, kao i o tome je li riječ o studiju ili magisteriju. No nemojte se pribojavati da ćete na taj način biti prepušteni sami sebi, niti zavaravati da je studiranje na ovaj način lakše u smislu učenja i polaganja ispita. Mogućnost da se provučete zapravo je manja jer ispite polažete u nazočnosti službene osobe.
Početkom svake akdemske godine fakultet vam pošalje prijedlog programa učenja kao i literaturu za ispite te CD-ove s predavanjima. Ovdje do izražaja dolaze radne navike studenta, njegova samodisciplina i upornost da se pridržava rokova. Od velike pomoći, kao i inače na fakultetima, su informacije iz prve ruke, od kolega. No kako studirajući na daljinu kolege nikada vjerojatno nećete ni upoznati, tu je spas zvan internetski forum gdje se možete raspitati o svemu što vam nije jasno. Tako upoznajete ljude iz različitih zemalja, što je dragocjeno iskustvo. Veliki plus jest što se u forum uključuju i profesori i mentori s korisnim informacijama koje možda ne možete dobiti od kolega. Profesori su vam dostupni i putem elektroničke pošte. Tako se, iako nemate taj dojam, fakultet brine za sve, a očekivanja profesora su kao i od redovnih studenata, ali za stjecanje diplome ključna osoba ste ipak ‒ vi. Kao i na svakom drugom “normalnom” studiju, zar ne? Za svako postignuće i uspjeh potrebno je prepoznati priliku koja može biti u ovakvom načinu stjecanja diplome, a na prvi vam se pogled može činiti sumnjiva, nedovoljno kvalitetna ili konkretna, no to još ne znači da nije za vas. Budite oprezni s manje poznatim fakultetima – raspitajte se jesu li usklađeni s međunarodnim standardima obrazovanja te imaju li dozvole nacionalnih ministarstava, odnosno agencija za obrazovanje te hoćete li moći nostrificirati diplomu u nas. Napisala: Iva Ćurić Fotografije: Profimedia