Kad bismo trebali usporediti jogu i acro jogu te istaknuti njihove osnovne različitosti, prvenstveno bismo naveli kako je joga duhovna disciplina dok je acro joga više fizička disciplina koja kombinira jogu s akrobatskim i gimnastičkim elementima te se za razliku od klasične joge izvodi minimalno u paru. Osim joge i akrobatike, pri izvođenju acro joge prisutan je i element terapije koji uključuje masažu i oslobađanje od stresa te poze koje su iznimno ugodne i služe poboljšanju zdravlja. “Acro joga razvija snagu, motoriku i propriocepciju, poboljšava fleksibilnost i osjećaj za balans. Istodobno je opuštajuća i oslobađa od stresa te dovodi do bolje komunikacije s partnerom i međusobne veće povezanosti. A usto je i vrlo zabavna”, pojašnjava Tomislav Šarec koji acro jogu uglavnom izvodi s partnericom Kristinom Matovinom.
“Tri su osobe ključne u prakticiranju acro joge:
baza, letač i pomagač. Baza je obično muška osoba ili jača osoba u paru te mora osiguravati adekvatnu potporu letaču u izvođenju akrobatskih elemenata. Letač je osoba koja se nalazi u zraku i u suradnji s bazom izvodi razne statične ili dinamične elemente, te niz povezanih elemenata koji čine takozvani
‘flow’. Pomagač je uglavnom iskusniji vježbač koji prati rad baze i letača, ispravlja eventualne pogreške u izvođenju pokreta i čiji je primarni zadatak osiguravanje letača da se bezbolno spusti ako slučajno sklizne”, nastavlja u istom tonu Tomislav i priznaje kako svaki trening počinje laganim zagrijavanjem i dinamičkim istezanjem. “Poželjno je da osoba koja će većinom biti baza bolje istegne područje stražnje lože i donji dio leđa te napravi određene vježbe za mobilnost ramena i stopala jer postoji dosta poza u kojima baza leži na leđima s nogama savijenim pod pravim kutem. Za bazu je, osim snage, važna i ta
specifična fleksibilnost jer će to rezultirati stabilnijim položajima s manjim utroškom energije.
Letaču pak fleksibilnost omogućava izvođenje atraktivnijih poza i lakših prijelaza iz jedne u drugu, a područje na kojem mora poraditi je snaga trupa i leđa, radi držanja
statičkih pozicija koje znaju biti vrlo zahtjevne. Po završetku uvodnog dijela, izvodi se glavni dio treninga u kojem instruktori pokažu niz poza koje se zatim pokušavaju replicirati. Nivo izvođenja ovisi o individualnom znanju i mogućnostima, a tehnika se brusi čestim ponavljanjem, poboljšanjem opće psihofizičke spreme i usklađenjem s partnerom.
Trening završava laganim opuštanjem, bilo istezanjem ili masažom”, priča sportaš i ističe kako su ozljede pri izvođenju acro joge rijetke te kako ju je najbolje izvoditi na otvorenom, no u nedostatku lijepog vremena, može se bez problema izvoditi u toplom zatvorenom prostoru. “
Ljepota acro joge, između ostalog je i ta što ju može zaista svatko prakticirati, od najmlađih do najstarijih. Posebno je zanimljiva djeci jer nalikuje na jednu veliku igru. Međutim, zbog činjenice da je za razliku od joge izrazito naglašena
fizička komponenta s raznim oblicima istezanja, nije preporučljiva za osobe koje imaju nekakvu ozljedu ili sklonost ozljedama pri čemu su kritične točke kralježnica i ramena. Također, nije preporučljiva trudnicama zbog poza u kojima letač balansira na trbuhu”, zaključio je Tomislav koji prvenstveno trenira u dvorani u Preradovićevoj ulici kod Hrvoja i Sunčane, znanih kao duo Acrofunkers, te se dalje usavršava kako bi dobio željeni certifikat za instruktore partnerske akrobatike. U međuvremenu svoje znanje, iskustvo i savjete dijeli s ljubiteljima zdravog načina života na Facebook stranici Fit2Fit.
Napisala:
Jadranka Tomić 
