Da je ostvariva poznata dječja fantazma o tome kako ljudi koje gledamo na televiziji u svakom trenutku mogu ući u naš dnevni boravak, ja bih svakako voljela da to bude Zoran Šprajc. Imam neki osjećaj da bi direktno iz ekrana produžio do kuhinje, narezao malo špeka iz hladnjaka i s čitavom obitelji pogledao film posudivši papuče da mu bude ugodnije. Kad sam narcisoidno obznanila kako radim intervju s njim, dobila sam više od dvadeset novčanih ponuda da u trenutku dok sjedimo na kavi, gomila svih spomenutih potkupljivača (uglavnom žena) baš slučajno prođe pored našeg kafića i da ih ja za basnoslovne iznose redom (kao u najlošijoj amaterskoj filmskoj vježbi) upoznajem s njim, potpuno iznenađena kako baš eto pola mojeg adresara u mobitelu prolazi gradom u isto vrijeme. Raspon godina zainteresiranih nije bitan, čak ni spol, iako je možda zgodno naglasiti kako su većinu činile mame i bake gotovo groupijevski raspoložene na spomen njegova imena. Zašto volimo gledati i slušati Zorana Šprajca? Zašto vjerujemo Zoranu Šprajcu? Zašto se smijemo njegovim dosjetkama i forama? Zato što je beskompromisan i hrabar. Iskren i jednostavan. Zgodan i nezgodan u isto vrijeme. Šarmantno nepredvidljiv. Potpuno i samo svoj.

Takvi rijetki individualci podižu razinu novinarstva i razinu općeg ukusa u zajednici i gotovo glumačkim alatima postaju jedni od nas - samo s one strane. Imala sam spremnih šezdesetak pitanja u nadi da će intervju trajati 8 sati, jer nešto mi je govorilo – ovo je šansa – sad ili nikad! Zadnja natruha razuma me spriječila da ih sve postavim. Pogotovo ona koja se na primjer odnose na najdraži ženski parfem, položaj u kojem gleda televiziju privatno i omiljenu uspavanku. Za Storybook smo popričali coolerski opušteno, a on mi je na kraju rekao kako ne voli mudrovati po novinama jer je ponekad manje - više. Manje je više, a Zoran Šprajc je sinonim za cool. Book: Ne mogu odoljeti da prvo pitanje ne bude banalno i tinejdžersko do besvijesti. Jednostavno mi nema pomoći: što Vam je najljepše na Vama? Da ste svjetski top model, koji biste dio svoje ljepote bezuvjetno i bez razmišljanja zaštitili? Ovo se odnosi i na unutrašnje organe jer ja bih Vam i prije prvog pogleda na Vas odmah zaštitila glas. Hm, izuzetno teško pitanje samim tim što je teško zamislivo da bi ljudi teški 120 kilograma u bilo kojoj varijanti mogli postati top modeli... Ali kako sam u životu najviše komplimenata dobio za svoje oči i duge trepavice, recimo da bi to bilo nešto što je u estetskom smislu na meni valjda vrijedno pogleda... Da, glas je važan dio ovog posla, premda ja sam njime nisam baš tako oduševljen, osobito jer sam apsolutno bez ikakvog sluha i lišen ikakve sposobnosti da ga iskoristim za nešto pametnije i plemenitije od čitanja s blesimetra.
Book: Ako niste odustali od intervjua nakon doista stupidnog prvog pitanja, zanima me kakvi ste bili kao dijete? Kako ste odgajani? Opišite svoje djetinjstvo i glavne asocijacije, mirise, situacije. Kult Vaše voditeljske ličnosti toliko je zaštićen i snažan da Vas i kao dijete zamišljam u odijelu kako vodite neku emisiju pa makar u vrtiću. Jeste li bili vođa ili baš suprotno? Počastite nas nekom anegdotom. Ne bih rekao da sam ikad bio ikakav vođa, ali sam nekako uvijek bio u skupini najvećih mangupa u razredu. Istodobno učiteljice i profesori uvijek su mi davali “popust” jer bih znao odigrati i ulogu finog, pristojnog i samopokornog dečkića koji se ponekad samo malo “zaigra”. Ta “bad-good” kombinacija me nekako išla od osnovne škole pa sve do danas. I očito je ona na neki način imala dobru prođu u javnim nastupima. Kako sam tada kao klinac, uvijek bio rado angažiran na školskim proslavama kao voditelj ili recitator, tako sam eto i sada tražen kao voditelj informativnih emisija. Javna pozornica mi je nekako bila suđena premda se sam nikad nisam na nju gurao. Uglavnom sam svoj život vidio na nekom osrednjem antistresnom činovničkom poslu s radnim vremenom od 8 do 16 sati, a ispalo je da sam na kraju završio na poslu sa stresom od 0 do 24 sata.
Book: Koje vam je desetljeće života najdraže i što Vam je donijelo starenje? Nemam pojma, bilo bi nepravedno izdvojiti bilo koje desetljeće, svako sam živio kao da mi je jedino i najdraže, pa tako i ovo, peto. Starenje je donijelo malo više mudrosti, ali i strože eliminacijske kriterije. Ako me netko počne intenzivno zamarati i crpiti energiju, ne treba mi mnogo da ga otkačim sa sise. Book: Da ste ravnatelj HRT-a na 4 godine, koje biste osnovne promjene donijeli? Na 24 sata bih ugasio emitiranje programa i onda krenuo ispočetka.
Razgovarala: Zrinka Šamija Fotografije: Matea Smolčić SenčarCijeli intervju pročitajte u novom izdanju magazina Storybook koji je na svim kioscima.