Znao sam da se želim baviti nečime što je vezano uz automobilsku industriju, no nisam imao nikakvu konkretnu predodžbu. Sigurno se nisam kao osmogodišnjak jednog jutra probudio i pomislio: Želim biti predsjednik Uprave kad odrastem”, šali se Ivan Zubak, danas uistinu predsjednik Uprave ORYX Grupe i član Uprave AutoZubaka zadužen za unapređenje kvalitete poslovanja. Na toj je poziciji početkom prošle godine naslijedio svog oca Pavu Zubaka, najvećeg hrvatskog automogula koji sinu nije dao sve na pladnju. Profesionalni put Ivan je započeo već sa 12 godina, kada je počeo prati automobile u autopraonici da bi zaradio za džeparac. “Iako sam bio gimnazijalac, sa 14 godina radio sam kao automehaničar, a idućih osam godina prošao sam kroz odjele skladišta dijelova, servisnog prijema, prodaje vozila, marketinga i računovodstva, a sa 23 godine zaslužio sam prvu voditeljsku poziciju kao voditelj odjela za istraživanje i razvoj, a kasnije i odjela ljudskih potencijala”, objašnjava.

Unatoč tomu što se gotovo od malih nogu vrzmao po obiteljskoj tvrtki i uz školu se polako učio poslu, prvo od očevih suradnika u odjelima u kojima je radio, a kasnije, pa i danas, prihvaćanjem odgovornijih zadataka od oca, nije se odrekao svoje mladosti.  “Ne mogu reći da nisam bio tipičan tinejdžer. To bi bilo malo pretenciozno. Svi tinejdžeri, pa tako i ja, opterećeni su istim stvarima, a to su škola, prve ljubavi, izlasci, društvo i slično. Ne osjećam se zakinutim za bilo koji dio svog odrastanja. Jedina razlika u odnosu na većinu možda je u tome što sam uz svoje odrastanje pratio i rast tvrtke svoga oca i dijelio sve dobro i loše”, kaže uspješni 29-godišnjak kojem su, kako priznaje, automobili, htio to ili ne, u krvi. Ivan uživa u svom poslu, a kako i ne bi kad je prepun izazova i omogućuje mu da svakodnevno razgovara s ljudima iskusnijima od sebe jer, kako kaže, jedino se od takvih može nešto naučiti i razvijati se. No ipak mu je važno pronaći i onu idealnu ravnotežu između privatnog i poslovnog. “Mislim da je danas najveći uspjeh pronaći formulu kako izbalansirati taj odnos. Mnogi izuzetno uspješni ljudi ne stignu uživati u onome što su stvorili bez obzira na to što svaki poslovni uspjeh sa sobom nosi golemo zadovoljstvo. Stoga mislim da će i moje najveće postignuće jednoga dana biti kada zasnujem vlastitu obitelj i uspijem svoj život posložiti na način da ni posao ni obitelj ne trpe u bilo kojem pogledu”, poručuje.
Od ponekad preteške poslovne svakodnevice Ivan se opušta vikendom družeći se s djevojkom ili prijateljima, što je jedna od rijetkih prilika kada se isključi i napuni baterije. “Ovakva druženja najčešće uključuju kartanje, gledanje filmova i slično ili, ako imam volje, izlazak van. Pored toga, treniram navečer u teretani četiri do pet puta tjedno i tako pazim na zdravlje, ali i izgled. Vrijeme godišnjeg odmora pokušavam iskoristiti za putovanja jer volim putovati i otkrivati sredine u kojima nisam bio. Naime, na takvim putovanjima uvijek se rode neke ideje koje možete primijeniti u poslu, a ujedno se i dobro zabaviti i odmoriti. Obožavam house glazbu i otkrio sam da, ako mi u nekom trenutku u uredu naglo padne razina energije, dovoljno je samo da “raspalim” zvučnike na najjače i odjednom postanem pun energije. Čak mi ne ometa koncentraciju. Znam da možda zvuči čudno, ali tako je”, iskren je Ivan kojeg uz brojne izazove koje je do sada uspješno svladao, čeka još jedan, a to je -  dokazati da je dovoljno sposoban obavljati posao na poziciji na kojoj se nalazi te zaslužiti napredovanje. “Uz to, u mojoj situaciji dodatno je bio, i još je prisutan pritisak jer vas svi, htjeli vi to priznati ili ne, uspoređuju s ocem. Jesam li lošiji, isti ili bolji? Samo će vrijeme i rezultati to pokazati.”
Napisala: Nikolina Kunić Fotografije: Matea Smolčić