Prema drevnoj kineskoj legendi, prvi je vatromet još prije 2000. godina nastao u kuhinji kada je kalijev nitrat ili salitru koja se koristila kao začinska sol, jedan kuhar slučajno prosuo u vatru načinivši tako blještavi plamen. Ipak, koliko god zanimljiva bila ova legenda, prva pirotehnička formula, preteča baruta, otkrivena je sasvim slučajno tijekom dinastija Sui i Tang (600. - 900.) kada su alkemičari pokušavali otkriti eliksir života. Prema predaji, za vrijeme dinastije Song (960. – 1279.) kineski svećenik Li Tian načinio je preteču petardi tako što je eksplozivni prah zatvorio u cijev bambusa. Poslije su zamijenjene papirnatim cijevima, a prodavali su ih ulični prodavači. Zastrašujuća i dotad nepoznata buka koju su proizvodile ulijevale su strah u kosti i ljudima i domaćim životinjama, a vjerovalo se da posjeduju moć da tjeraju zle duhove. Stoga se i do danas zadržao običaj da detoniraju povodom rođenja, sahrana ili rođendana. Petarde su se počele koristiti i na bojištima tako što bi se pričvršćivale na strijele koje su se odapinjale na neprijateljske položaje, što je dovelo do izuma raketa. Smatra se da je prve petarde u Europu donio istraživač Marco Polo u 13. stoljeću, po povratku s Orijenta, ali poznato je da su Arapi u to vrijeme poznavali barut. Misionar Pierre Nicolas le Cheron d’Incarville detaljno je pisao o kineskom vatrometu, a divio mu se i veleposlanik cara Petra Velikog početkom 17. stoljeća rekavši da mu u Europi nema ravnog. Naime, to je bilo vrijeme kada su se vatreni spektakli već naveliko održavali na Starom kontinentu, a Firenza je još dvjesto godina prije postala centar proizvodnje raketa za vatromete koji su tada činili samo dio svečanosti, a ne glavnu atrakciju. Vatrometi su se upriličavali tijekom kraljevskih i vjerskih proslava. Spektakularan vatromet upriličen je za engleskog kralja Henrika VII., a za krunidbenu paradu za Anne Boleyn je izrađen zmaj od papier-machea koji je rigao vatru. Vatrometi su postali popularni tijekom vladavine engleske kraljice Elizabete I. koja je, kako bi u njima mogla stalno uživati, kreirala posebnu poziciju - Fire Master of England, a zadivljujuće spektakle u svojim djelima spominje čak i Shakespeare.

Naprave za ispaljivanje raketa počele su se postavljati na kotače koji bi se okretali, a čitava vojska stolara, građevinara i slikara izrađivala je konstrukcije u obliku dvoraca i fontana iz kojih su prštale vatrene iskre. Postavljanjem na splavi koje su plutajući na površini jezera ili rijeka reflektirale blještavi spektakl dodatno se pojačavao vizualni dojam. Zaslužnog za vatromet održan povodom krunidbe kralja Jamesa II. zadivljeni je kralj učinio vitezom. I ruski je car Petar Veliki, kako bi proslavio rođenje sina, upriličio vatreni spektakl koji je trajao čak pet sati. U istom stoljeću vatromet je svoj put našao i do Novog svijeta, gdje je, prema legendi, kapetan John Smith priredio prvi vatromet u Jamestownu 1608. godine. Stoljeće poslije, kada vatrene svečanosti postaju sve složenije, francuski je kralj Luj XV. očaravao dvorjane u vrtovima Versaillesa.
Oko 1730-ih godina vatrometi u Engleskoj više nisu služili samo za privatne zabave kraljevske obitelji nego su se održavali u zabavnim parkovima širom kraljevstva, a otkriće brzoizgarajućeg fitilja omogućilo je istovremeno aktiviranje više raketa. Ljudi zaduženi za vatromet nazivali su se „majstorima vatre“, a njihovi pomoćnici „zeleni ljudi“ jer su nosili kape načinjene od lišća kako bi zaštitili glave od iskri. Zanimljivo je da su još od vremena renesanse diljem Europe postojale pirotehničke škole koje su obučavale „umjetnike vatrometa“. U tome su prednjačili talijanski stručnjaci, među kojima su se posebno istaknula braća Ruggieri koji su raskošnim vatrenim spektaklima uveličali bezbroj kraljevskih svečanosti. Njihova slavna kuća postoji i danas. Talijani su bili i prvi u Europi koji su za vatromet počeli koristiti crni barut. Na području južne Italije revolucija u spektru vatrenih ukrasa dogodila se 1830-ih godina. Dotad su gotovo 1000 godina jedine boje vatrometa bile narančasta (od iskri crnog baruta) i bijela (od bijelog baruta). No napredak na polju kemije omogućio je pirotehničarima da dodavanjem soli klora u smjesu proizvedu iskre crvene, zelene, plave i žute boje. Kalijev klorid, koji je izgarao brže od kalijevog nitrata, omogućio je pirotehničarima da nove boje učine dubljim i svjetlijim.
Danas su vatrometi sinonim proslava državnih blagdana poput američkog Dana nezavisnosti, jubileja ili sportskih događanja (Olimpijske igre), ali i brojnih drugih svečanih prigoda. Širom svijeta održavaju se natjecanja i festivali vatrometa, od Monaka do Dubaija, gdje je prilikom dočeka Nove 2014. godine oboren svjetski rekord. Naime, nebo nad emiratom osvjetljavale su veličanstvene eksplozije raketa ispaljivane s područja dugog čak 94 kilometra! Iako vatromet izaziva zagađenje okoliša, zbog čega je na crnoj listi ekologa, popularni vatreni spektakl i dalje izaziva ushit i veselje. Stoga će početkom nove godine koja nam se bliži detonacije i raznobojne blještave iskre još jednom obasjati nebo. Napisao: Ante Carić Fotografije: Profimedia