Kultura stripova i superjunačkih blockbustera s vremenom je propustila u svoje redove solidnu količinu snažnih žena u svojstvima junakinja i zlikovki, iako su brojke još uvijek debelo u testosteronskoj sferi. A kad smo kod testosterona, dalo bi se preispitati i različite implikacije estetske i funkcionalne dimenzije ovih likova, no ne bismo voljele poklonjenim kobilama gledati u zube. Jedan je od najzapaženijih filmova prošle godine u tom smislu bila, tko drugi nego – Wonder Woman, predstavivši ujedno i prvu filmsku adaptaciju Marvelovog ili DC stripa u režiji redateljice, a ne redatelja. U to ime, dotična je autorica, Patty Jenkins, istaknula važnost Wonder Woman i u činjenici da Diana nastupa u ime ljubavi i istine te unatoč svojoj velikoj moći, želi izbjeći rat, vjerujući u mogućnost boljega čovječanstva. Ono što manje govori o mogućnosti boljega čovječanstva jest činjenica da su žene činile svega 7% najvećih filmskih projekata pretprošle godine.

Je li zaista neophodno da priče o moćnim ženama režiraju muškarci?
Foto: Story

"Red Sparrow" s Jennifer Lawrence

Ove nam godine pristiže tucet akcijskih filmova sa ženama kao vodećim likovima, no pritom su samo dva filma sa ženskim autorskim potpisom. Da preciziramo, filmovi će na krilima spomenutog wonder-hita afirmirati niz zanimljivih akcijskih junakinja, no autori koji stoje iza Proud Mary, Black Panther, Annihilation, Red Sparrow, Deadpool 2, Alita: Battle Angel, Halloween, The Girl in the Spider's Web, Mortal Engines pa čak i Ocean's 8 koji željno iščekujemo, redom su muški redatelji. Samo će novi Tomb Raider biti u režiji Geneve Robertson-Dworet i The Darkest Minds autorice Jennifer Yuh-Nelson unijeti ženski dodir u ovaj maskulini krug. Pitamo se je li zaista neophodno da priče o snažnim ženama režiraju muškarci?

Je li zaista neophodno da priče o moćnim ženama režiraju muškarci?
Foto: Story

Sandra Bullock i Cate Blanchett na setu filma "Ocean's Eight"

Postoji nekoliko uvriježenih i posve pogrešnih predrasuda o tome zašto u velikim produkcijama akcijskih filmova najčešće nema ženskog autorstva, da nabrojimo neke:

Nema redateljica koje bi bile spremne prihvatiti se izazova...

Zanimljivo je da isti komentar nikada ne dobivaju redatelji pa je tako čak i žena-zmaj-producentica Kathleen Kennedy uskočila samoj sebi u usta izrekavši kako bi rado zaposlila ženu da radi na novim Star Wars nastavcima, no naprosto nema dovoljno iskusnih redateljica, nakon čega je zaposlila redatelja za Star Wars, koji je iza sebe imao tek jedan niskobudžetni film iza sebe. Dvaput.

One ne režiraju vlastite filmove zapravo...

Postoji rašireno uvjerenje da, ukoliko žena snimi odličan film, zasigurno iza nje zapravo stoji zaslužni muškarac, obično njezin aktualni partner, primjerice, kako su zli jezici lamatali u slučajevima Sophije Coppole za Virgin Suicides ili Mirande July za You, Me, and Everyone We Know. Naravno da slične nemotivirane pretpostavke izostaju u obratnom smjeru.

Žene ne znaju režirati akcijske filmove...

Kako to uopće komentirati? Bit će da nam oni isti hormoni koji nas čine neuračunljivima za odgovorne poslove onemogućuju da snimimo filmove s jako puno trčanja i tučnjave. Empirijski dokazi izostaju budući da autorice u praksi izostaju, no čini se da većina producenata računa da je bolje ne riskirati?

Žene vole raditi manje, ekscentrične produkcije...

Ovo je zanimljiva inverzija, možda bi bilo zanimljivo podvrgnuti je testu i zaista ponuditi redateljicama blockbustere? Istina je, doduše, da je u prirodi tih krunskih primjeraka mainstreama poetika koja sadrži inherentnu macho pretpostavku, no upravo bi stoga bilo intrigantno podvrgnuti ih eksperimentu ženske ruke i uma. Uostalom, suprotno uvriježenom mišljenju, redateljica ima i više nego dovoljno da se uspješno rasporede u sve moguće žanrove.

Je li zaista neophodno da priče o moćnim ženama režiraju muškarci?
Foto: Story

Nakia (Lupita Nyong'o) i Shuri (Letitia Wright) u sceni iz filma "Black Panther"

A.F.

Foto: Profimedia