Zasigurno ste se nebrojeno puta zatekli kako iz tjedna u tjedan, iz epizode u epizodu, pa čak i iz sezone u sezonu gledate neku seriju i pritom se pitate – zašto ja ovo uopće gledam? Zasigurno je to vaše pitanje više retoričko, ali je zanimljivo kako nije u pitanju samo osobni stav ili stil onog što volimo gledati već se odgovor nalazi u činjenici da živimo u eri streaminga u kojoj više nije neobično da serije koje izazivaju hrpu frustracija istovremeno ostvaruju i najveću gledanost. Upravo su takvi naslovi postali simbol hate-watch kulture, fenomena u kojem publika ne gleda samo zato što je zanima radnja ili je oduševljena glumom, već zato što želi komentirati, secirati i beskrajno se zabaviti nad onim što smatra pogrešnim.
Rezultat? Društvene mreže pune viralnih memovima, publika koja brani i oni kritiziraju viđeno. Istodobno, paradoksalno, upravo ta kombinacija znatiželje i vjernosti nekom naslovu bez obzira na to što nam nije po guštu osigurava stalnu pažnju publike i - uspjeh.
Jedan od najčešće spominjanih primjera je Emily in Paris, serija koja je gotovo od samog početka postala meta kritika zbog površnog prikaza europske kulture, karikaturalnih likova i nerealnog svijeta mode, marketinga i uspjeha. Ipak, svaka nova sezona donosi još veću gledanost. Zašto? Gledatelji koji je hate-watchaju ne traže realnost ni dubinu, već zabavu u pretjerivanju, modnim promašajima i predvidljivim zapletima i plitkim odnosima/ljubavnim pričama koje gledaju s dozom ironije. Ako vas zanima planira li se nova sezona - imamo odgovor.
Sličnu sudbinu doživjela je i serija Riverdale. Ono što je započelo kao relativno klasična tinejdžerska drama postupno se pretvorilo u niz sve apsurdnijih narativnih odluka, od nelogičnih obrata do gotovo parodijskih elemenata. Upravo ta nepredvidiva pretjeranost pretvorila je seriju u savršen materijal za hate-watch, jer publika više nije gledala kako bi pratila priču, već kako bi se čudila dokle scenarij može otići.
Nastavak kultne serije Seksi i Grad, And Just Like That..., također ima svoje (zasluženo) mjesto na hate-watch listi. Dugogodišnji fanovi Seksa i grada često su izražavali razočaranje novim smjerom priče, dijalozima i karakterizacijom likova, no su unatoč tome svi smo odgledali sve nastavke i otpratili seriju do kraja. Čak smo osjetili tugu zbog rastanka s Carrie i djevojkama. U ovom slučaju hate-watch je navodno potenciran nostalgijom, jer su gledatelji gledali i pratili sezonu za sezonom ne zato što im se sviđala, već zato što su osjećali emocionalnu vezu s originalom i svim onim čime je serije izrasla u pop-kulturni pojam.
Na popis serija koje su brzo pronašle svoje mjesto u hate-watch listi može se dodati i All’s Fair. Serija je od samog početka privukla veliku pažnju zbog zvučne glumačke postave, u kojoj se ističu Kim Kardashian, Naomi Watts, Glenn Close, Teyana Taylor i Sarah Paulson, što je dobar razlog zašto su i publika i kritika očekivali - puno. Serija je, usprkos zvjezdanoj postavi, često dobivala izuzetno negativne ocjene kritike, kritičari su joj dodijelili oko 3 posto na Rotten Tomatoes i opisali je kao jednu od najgorih TV drama, s kritikama usmjerenim na scenarij, dijaloge i izvedbu. Iskreno, jedva čekamo novu sezonu. Razlozi?
U hate-watch kategoriju često ulaze i reality formati poput Love Is Blind ili Too Hot to Handle. Iako nisu serije u klasičnom smislu, njihova predvidljivost, stereotipni sudionici i dramatične situacije čine ih idealnima za ironično gledanje. Ali ono što je najzanimljivije je činjenica da bez obzira koji vam je naslov privlačniji (ili odbojniji, ali ga i dalje gledate), gledanjem potvrđujemo pravilo kako negativne reakcije ne znače nužno neuspjeh. Svaki klik se broji, bez obzira na razlog gledanja, a to jako dobro znaju i svi oni koji ulažu u serije, scenografiju, brendiranje i marketinške promocije. Očito je da je loša ili negativna reputacija dobar marketinški alat.
Ali za istaknuti je kako hate-watchanje ima i svoje pozitivne strane. Prije svega, riječ je o društvenom iskustvu koje potiče pripadnost često velikoj, globalnoj zajednici kroz rasprave, humor i ironiju, posebno na društvenim mrežama. Gledanje sadržaja koji čudnim, apsurdnim, nelogičnim i glupim potiče na stav, kritičko razmišljanje i humor, može biti poput ispušnog ventila. Naravno, ako gledanje u vama budi loše osjećaje i stanje, najbolji je lijek da prestanete gledati. Ako uspijete. A kako izgleda vaša hate-watch lista?
