Malo je kulturnih događaja koji u potpunosti promijene ritam jednog grada, ali venecijanski Biennale to radi već više od stoljeća. Najstarija svjetska izložba suvremene umjetnosti ove se godine vraća pod nazivom In Minor Keys, pretvarajući Veneciju od 9. svibnja do 22. studenoga u jedinstven, živi galerijski prostor; od nacionalnih paviljona do povijesnih palača, privatnih fondacija i neočekivanih instalacija skrivenih u venecijanskim uličicama.
Ovogodišnje izdanje posebno je i zbog činjenice da je In Minor Keys posljednja kuratorska vizija pokojne kustosice Koyo Kouoh, koja je preminula 2025., a Biennale je, uz podršku njezine obitelji, realiziralo izložbu upravo onako kako ju je zamislila. Ovogodišnja tema okreće se sporijem promatranju, ritualima, intimnosti, memoriji i tihim oblicima otpora, kao svojevrsni kontrast eri brzog sadržaja i instant dojma.
Ono što Biennale čini jedinstvenim nije samo umjetnost, nego način na koji je integriran u grad. Umjesto jednog muzeja ili centralne lokacije, Venecija postaje impresivan izložbeni sustav u kojem se suvremeni radovi susreću s renesansnim interijerima, baroknim fasadama i labirintom kanala. Upravo zato proljetni i ljetni mjeseci predstavljaju možda i najbolje vrijeme za posjet gradu: romantična kulisa gondola i trgova tijekom Biennala postaje jedno od najvažnijih europskih kulturnih središta.
Najvažniji dijelovi Biennala tradicionalno se nalaze u Giardinima i Arsenalu, gdje nacionalni paviljoni interpretiraju glavnu temu godine. No jednako zanimljiv dio iskustva događa se izvan službenih ruta, u venecijanskim palačama koje privremeno postaju galerije, u povijesnim prostorima koji skrivaju site-specific instalacije i fondacijama koje otvaraju vrata posebnim kuriranim projektima.
Paviljoni koje mnogi već izdvajaju kao must-see:
Austrijski paviljon
Jedan od najkomentiranijih i najviralnijih ove godine, Seaworld Venice umjetnice Florentina Holzinger gotovo je nemoguće ignorirati. Performans, distopija i ekologija sudaraju se u potpuno imerzivnom iskustvu koje uključuje performerske intervencije, apsurdne scenografije i snažne ekološke komentare. Jednima fascinantan, drugima kaotičan, no gotovo svi se slažu da ga se ne zaboravlja.
Nordijski paviljon
Ako postoji paviljon koji najbolje utjelovljuje atmosferu ovogodišnjeg Biennala, to je zajednički nordijski prostor Finske, Norveške i Švedske pod nazivom How Many Angels Can Dance on the Head of a Pin?. Inspiriran folklorom, mitologijom i prirodom, paviljon stvara gotovo meditativno iskustvo kroz zvuk, skulpturu i ambijent, jedan od vizualno i emocionalno najpoetičnijih prostora godine.
Hrvatski paviljon
Hrvatska umjetnica Dubravka Lošić oduševljava postavom izložbe Potaknuta strahom i ljepotom / Compelled by Fright and Beauty. Impresivna izložba izložena je u Palazzo Zorzi, Regionalnom uredu UNESCO-a za znanost i kulturu u Europi, što dodatno ukazuje na važnost ovogodišnjeg sudjelovanja.
Japanski paviljon
Jedan od konceptualno najzanimljivijih i najinteraktivnijih. U radu Grass Babies, Moon Babies umjetnika Ei Arakawa-Nash posjetitelji kroz prostor nose lutke beba i sudjeluju u ritualima njege, brišući granice između publike i umjetničkog rada. Neočekivano emotivno iskustvo koje ostaje dugo nakon izlaska iz paviljona.
Britanski paviljon
Turner Prize umjetnica Lubaina Himid kroz izložbu Predicting History: Testing Translation tematizira migraciju, pripadanje i identitet. Vizualno snažan i emocionalno slojevit, britanski paviljon mnogi već smatraju jednim od najuspjelijih ovogodišnjih predstavljanja.
Talijanski paviljon
Uvijek važna stanica, ali posebno zanimljiv ove godine jer se okreće zanatstvu, recikliranim materijalima i odnosu prirode i umjetnosti. Vizualno vrlo snažan i dobar kontrast konceptualno zahtjevnijim radovima drugdje.
Paviljon Svete Stolice
Jedna od najintrigantnijih ovogodišnjih postava dolazi iz paviljon Svete Stolice, koji kroz zvuk, meditaciju i iskustvo slušanja nudi potpuno drugačiji pristup Biennalu. Posebnu pozornost privlači uključivanje neočekivanih imena poput FKA twigs, Briana Enoa i Jima Jarmuscha.
No veliki dio čarolije Biennala skriva se upravo izvan službenog programa. Često se najbolji momenti događaju slučajno, monumentalna instalacija u povijesnoj palači, video rad skriven u bivšoj crkvi ili neočekivana izložba iza neupadljivih vrata. Upravo zato Biennale ostaje najbolji razlog za posjet Veneciji ovog ljeta, ne samo zbog umjetnosti, nego zbog rijetkog osjećaja da se cijeli grad na nekoliko mjeseci pretvorio u jednu veliku, impresivnu galeriju.
