Filmski festival u Veneciji otvoren je filmom koji se bavi pričom mnogo većom od jednog novinskog naslova. Ink, novi film Dannyja Boylea, vraća nas u London kasnih šezdesetih i trenutak kada je Rupert Murdoch preuzeo posrnuli britanski dnevni list The Sun te ga pretvorio u jedan od najutjecajnijih tabloida na svijetu.
U središtu priče ipak nije samo Murdoch.
Boyle, poznat po filmovima Trainspotting, Slumdog Millionaire i 28 Days Later, fokus stavlja na Larryja Lamba, energičnog urednika koji preuzima vođenje novog Suna. Glumi ga Jack O'Connell, dok je Guy Pearce preuzeo ulogu Murdocha, a Claire Foy igra Jules Davies, fiktivnu novinarku koja se u redakciji pokušava izboriti sa sve agresivnijim tabloidnim pristupom.
Film je nastao prema nagrađivanoj drami Jamesa Grahama, koji potpisuje i scenarij. Umjesto klasičnog biografskog filma koji bi pratio Murdochov život od početka do kraja, Ink se koncentrira na jednu ključnu epizodu: kako je od relativno malog i problematičnog lista nastao medijski fenomen koji je promijenio britansko novinarstvo.
Kako je prošla premijera?
Prve reakcije iz Venecije uglavnom su vrlo pozitivne. Film je nakon projekcije dobio četverominutne ovacije, a posebno se ističe Jack O'Connell, čija je izvedba Larryja Lamba među najhvaljenijim elementima filma. Kritičari ističu i Boyleovu prepoznatljivu energiju, brzu montažu, intenzivan ritam i vizualni stil koji priču o novinarstvu pretvara gotovo u punk rock spektakl.
No Ink nije samo priča o tome kako nastaje uspješan tabloid. Ispod energije i crnog humora krije se pitanje koje je danas možda aktualnije nego 1969. - što se događa kada borba za publiku, klikove i pažnju postane važnija od granica novinarske etike? Film pokušava razumjeti zbog čega je dolazak Murdocha u tadašnji britanski medijski svijet u početku djelovao gotovo revolucionarno. Murdoch je kao Australac u Britaniji bio svojevrsni autsajder i donio je drukčiji pogled na tradicionalni, konzervativni medijski sustav. Problem nastaje kada želja da se dopre do što šire publike počne mijenjati način na koji se vijesti proizvode i konzumiraju.
Upravo zato Ink nije ostao zarobljen u šezdesetima. Boyle kroz priču o The Sunu otvara pitanja koja su itekako suvremena - od senzacionalizma i odgovornosti medija do manipuliranja pažnjom publike i odnosa između novinarstva, moći i profita. Redatelj je pritom povukao paralelu i s današnjim tehnološkim divovima te umjetnom inteligencijom, koji ponovno mijenjaju način na koji informacije dolaze do publike.
Zanimljivo je i da je sam Rupert Murdoch, prema riječima Guya Pearcea, bio zadovoljan izborom glumca koji ga utjelovljuje. Murdoch je gledao originalnu kazališnu predstavu, no film još nije pogledao.
Boyle se vratio u velikom stilu
Ink je važan i zbog samog Dannyja Boylea. Nakon nekoliko godina rada na televizijskim i drugim projektima, redatelj se vraća filmu koji mu dopušta upravo ono po čemu je prepoznatljiv, brzinu, kaos, humor, glazbu i vizualnu energiju. Prve recenzije već ga nazivaju jednim od njegovih najboljih filmova posljednjih godina, iako dio kritičara smatra da njegov frenetični stil ponekad nadjačava samu priču.
S trajanjem od 116 minuta, snažnom glumačkom postavom i temom koja povezuje povijest medija s problemima današnjeg informacijskog svijeta, Ink je tako postavio vrlo zanimljiv ton ovogodišnjoj Veneciji. A činjenica da je upravo on otvorio festival i da se nalazi među 21 filmom koji se natječu za Zlatnog lava govori dovoljno o tome koliko se od ovog naslova očekuje.
Europska premijera predviđena za početak siječnja 2027.
