Živimo prebrzo. Gutamo informacije, kupujemo brza rješenja i nadamo se da će nas neka čarobna tableta spasiti. U moru brzih
rješenja, postalo je nemoguće razlučiti što je istina, a što samo dobro upakiran marketing. Te preopterećenosti svime svjesna je i Maja Ćustić, kineziologinja i bivša trenerica showa 'Život na vagi', koju je ozbiljna zdravstvena situacija koju je prošla potaknula da okupi stručnjake i liječnike na konferenciji 'Kako dalje?'. Cilj im je publici prenijeti provjerena znanja i pomoći im bolje razumjeti vlastito zdravlje, a poseban naglasak stavljen je na stvarna životna iskustva i granice ljudske izdržljivosti, o čemu će govoriti gosti poput alpinista Stipe Božića i olimpijca Damira Martina.
Maja je za Story progovorila o konfuziji koja vlada oko zdravlja i prehrane, ali i zdravstvenim problemima koji su je potaknuli na pokretanje ove inicijative.
Što je bio ključni trenutak koji vas je potaknuo da pokrenete konferenciju Kako dalje?
Prije nekoliko godina prošla sam kroz razdoblje koje me natjeralo da se ozbiljno suočim s vlastitim zdravljem. Imala sam problema s teškom nesanicom koja je utjecala na moje fizičko i mentalno zdravlje. Danas, kroz razgovore s ljudima, sve češće vidim koliko se mnogi bore s tjeskobom, iscrpljenošću i stresom, a da pritom misle da je to normalno. Istina je da naše tijelo stalno šalje signale, ali ih često zanemarujemo. Upravo iz te spoznaje rodila se želja da okupim stručnjake i liječnike te organiziram konferenciju Kako dalje? koja će se održati 18. travnja u hotelu Zonar u Zagrebu. Moja namjera je pomoći ljudima razumijeti vlastitog zdravlja, ponuditi im provjerene i kvalitetne informacije te ih podsjetiti na ono najvažnije, da u svemu tome nisu sami.
Što je po vama najveći problem današnjeg pristupa zdravlju?
Najveći problem današnjeg pristupa zdravlju je što reagiramo tek kad nas tijelo zaustavi. Zbog ludog tempa života, nedostatka vremena i ganjanja ciljeva zdravlje pada u drugi plan. Ne slušamo ga dok još tiho govori. Često liječimo posljedice, umjesto da tražimo uzrok. Zar je bolje trošiti novac na krpice koje ćemo obući par puta i zaboraviti u ormaru ili uložiti u znanje, zdravlje i osobni razvoj koji stvaraju kvalitetniji život?
Spomenuli ste ozbiljno zdravstveno iskustvo s parazitima. Možete li nam reći više, koji su bili simptomi, kako je proteklo izlječenje...?
Oduvijek sam pazila na zdravlje, trenirala, vodila računa o prehrani, puno se kretala u prirodi. Nisam imala problema sa spavanjem, mogla sam zaspati bilo kada i bilo gdje. Godine 2022. prvi put sam se susrela s nečim potpuno nepoznatim - nesanicom. Spavala sam tek sat vremena dnevno. Tada sam prvi put osjetila što znače tjeskoba i anksioznost, a mozak mi je bio u potpunom kaosu. Uz to su se pojavili i brojni fizički simptomi: konzumirala sam velike količine šećera, počela mi je ispadati kosa, lice mi se osulo prištićima, svakodnevno sam povraćala i imala probavne smetnje, a menstruacija je trajala i po 15 dana.
Nakon dužeg vremena potražila sam i medicinsku pomoć, dobila sam terapiju, ali ni to nije znatno poboljšalo stanje. Nalazi su većinom bili uredni, ali sam istražživala dalje, tražila sam uzrok i nisam odustajala. Upornost moje Ivane, mentalne trenerice i njenog brata, doktora Bilića urodili su plodom. Saznala sam da je parazit napao jetru. Nakon toga počela sam konzumirati antiparazitni program koji traje 21 dan, nakon 6-7 dana sam počela spavati puno bolje, a po završetku programa, tijelo se počelo vraćati u normalu iako je i dalje bilo slabo. Prištići su se povukli, ciklus i probava su se ustabilili dok je mozgu trebalo više od tri tjedna da se vrati na normalu. Za mozak mi je puno pomogao neurofeedback, a tijelo sam u red dovodila laganim treninzima i kontroliranom prehranom. Zauvijek ću biti zahvalna mojim ljudima koji su u najtežim trenucima mog života bili moja najveća podrska.
Zašto mislite da se o temama poput hormona, emocija ili parazita i dalje nedovoljno otvoreno govori?
O tim se stvarima još uvijek premalo priča, uglavnom zbog manjka znanja.Tek zadnjih godina počinje se više govoriti o njihovoj povezanosti, iako je znanost već odavno pokazala koliko emocije utječu na tijelo. Kod nas se i dalje na mentalnog trenera gleda s određenom dozom srama, što je zapravo potpuno pogrešno.
Zašto smo, kako kažete, nepravedno 'demonizirali' ugljikohidrate?
Ljudi često bježe od ugljikohidrata jer su ih moderne dijete prikazale kao glavnog krivca za debljanje. U stvarnosti, problem nije u samim ugljikohidratima, nego u njihovoj kvaliteti i količini. Rafinirani šećeri i prerađena hrana imaju potpuno drugačiji učinak od voća, povrća i cjelovitih žitarica. Ugljikohidrati su prirodan i važan izvor energije, posebno za mozak i tijelo u pokretu. Kada se biraju pametno i jedu uravnoteženo, oni nisu neprijatelj, nego temelj zdrave prehrane.
Koliko su društvene mreže pridonijele konfuziji oko zdravlja i prehrane?
Društvene mreže su značajno doprinijele konfuziji oko zdravlja i prehrane jer omogućuju da svatko dijeli savjete, bez obzira na stručnost, pa se točne informacije često miješaju s mitovima i marketingom. Određene platforme dodatno pojačavaju problem jer favoriziraju kratke, senzacionalne i pojednostavljene poruke koje se lakše šire, iako su često netočne ili izvučene iz konteksta znanosti. Zbog stalnih trendova i kontradiktornih savjeta, ljudi dobivaju dojam da se pravila prehrane stalno mijenjaju, što stvara zbunjenost i nepovjerenje. S druge strane, ako znate misliti svojom glavom i oslanjanjate se na provjerene izvore društvene mreže mogu biti i korisne.