Velik broj ljudi pati od inzulinske rezistencije - metaboličkog poremećaja kojeg karakterizira neadekvatan odgovor stanica na djelovanje inzulina.
Kako je inzulin hormon koji omogućuje ulazak glukoze u stanice, kao i njezinu daljnju obradu, neadekvatan ili izostanak odgovora na njegovo djelovanje dovodi do porasta razine glukoze u krvi, a posljedično i do sklonosti organizma da reguliraju visoku razinu glukoze pojačanim lučenjem inzulina, što dovodi do hiperinzulinemije.
Inzulinska rezistencija jedan je od vodećih čimbenika rizika za razvoj dijabetes melitusa tipa 2, gestacijskog dijabetesa (šećerna bolest u trudnoći) i predijabetesa (stanje u kojem je razina šećera u krvi visoka, ali nedovoljno da se smatra dijabetesom), piše stetoskop. info.
Uzroci inzulinske rezistencije
Pravi uzrok inzulinske rezistencije još uvijek nije u potpunosti poznat, ali je vrlo dobro poznato koji čimbenici mogu dovesti do njenog razvoja.
Nasljedna komponenta je vrlo važna, pa je rizik veći kod osoba koje u bliskoj rodbini imaju osobe koje boluju od šećerne bolesti tipa 2, ili neke druge vrste dijabetesa, hipertenzije, metaboličkog sindroma. Čimbenici koji često mogu uzrokovati pojavu inzulinske rezistencije su:
- prekomjerna tjelesna težina i pretilost,
- prehrana s visokim unosom ugljikohidrata, posebice jednostavnih šećera,
- sjedilački način života, odnosno nizak stupanj tjelesne aktivnosti,
- uzimanje visokih doza steroidnih hormona kroz dulje vrijeme,
- kronični stres,
- Cushingov sindrom,
- sindrom policističnih jajnika...
Istraživanja su pokazala da se inzulinska rezistencija javlja kod osoba koje imaju visoku razinu inzulina u krvi, pojačano spaljivanje masti u jetri i gušterači, kao i visoke faktore upale.
Simptomi i znakovi da imamo inzulinsku rezistenciju
- pretilost, indeks tjelesne mase (BMI) veći od 25. Ovo nije najpouzdaniji i najapsolutniji pokazatelj poremećaja jer se i kod mršavih osoba može razviti ovo stanje.
- debljina usmjerena na i oko trbuha (veliki trbuh), masne naslage oko unutarnjih organa (visceralna pretilost)
- stalna pospanost, osobito nakon obroka s čestim zijevanjem
- kronični nedostatak energije i osjećaj umora unatoč obilnim obrocima
- zaboravnost, depresija, bezvoljnost
- stalna želja za jedenjem slatkiša čak i nakon obroka
- nagli pad šećera
- otežano uspostavljanje idealne tjelesne težine i mršavljenje, čak i ako je osoba na posebnoj dijeti, te brzo debljanje
- pojava izraslina na koži sličnih bradavicama, ispod prsa, pazuha, na vratu
- pojava tamnije obojenosti kože pazuha i prepona
- neredoviti menstrualni ciklusi, pojava akni i pojačana dlakavost kod žena
Liječenje inzulinske rezistencije
Liječenje inzulinske rezistencije uključuje primjenu lijekova koji se koriste i u liječenju dijabetes melitusa, a to je najčešće metformin, koji olakšava unos glukoze iz krvi u mišićne i masne stanice te sprječava oslobađanje glukoze iz jetra. Tiazolidindioni, koji povećavaju osjetljivost na inzulin, kao i lijekovi koji smanjuju apsorpciju glukoze u crijevima.
Prehrana
Kao što čimbenici rizika upućuju na to da su pretilost i neaktivnost jedne od značajnijih predispozicija za razvoj ovog poremećaja, tako je i njihova prevencija i mijenjanje jedan od uspješnijih načina prevladavanja problema.
Regulacija udjela mišićne mase u ukupnom tjelesnom udjelu nauštrb smanjenja udjela masti ključan je čimbenik za držanje poremećaja pod kontrolom i sprječavanje progresije u dijabetes.
Umjerena tjelesna aktivnost, koja se kontinuirano prakticira, anaerobnog i aerobnog tipa, blagotvorno djeluje na osobe s ovim poremećajem, a čak i diskretan pomak u smislu gubitka tjelesne težine, koji proizlazi iz regulacije prehrane i uvođenja treninga, dovodi do do značajnog poboljšanja laboratorijskih testova.
U tom slučaju plan prehrane i režimi dijete formiraju se isključivo pod nadzorom nutricionista i liječnika. Odabir namirnica podrazumijeva biranje onih s nižim glikemijskim indeksom, te namirnica bogatih vlaknima, bjelančevinama i mastima.
Namirnice s visokim glikemijskim indeksom koje treba izbjegavati su jednostavni šećeri (bijeli šećer, smeđi šećer, med), slatkiši, sokovi, bijelo brašno, bijela riža, bijeli krumpir, pivo. Preporučuje se planirati obroke sa što manje prerađenog voća i povrća, bogatog vlaknima (brokula, špinat, gljive, artičoke, grašak, mahune, rajčice, sjemenke). Vrlo je važno paziti na adekvatan unos proteina, prvenstveno iz namirnica ribljeg podrijetla, ali i piletine i jaja.