Bakon što je osvojio daleke kontinente, putopisac Hrvoje Šalković (38) vraća se u Europu, koju će u nešto više od mjesec dana putovanja obići uzduž i poprijeko. Sredinom kolovoza počinje njegova nova avantura, a za suputnika nije odabrao neku lijepu damu, nego automobil VW tiguan koji će mu poslužiti ne samo kao prijevozno sredstvo nego i kao topli krevet ako zatreba. I ovaj put njegove zanimljive doživljaje moći ćete pratiti na Story.hr-u, gdje će pisati blog prepun dojmova i događaja sa svojih putešestvija. Story: Uskoro krećete na novo putovanje, kako ste odabrali Europu? Bio sam na svih sedam kontinenata i kad malo bolje razmislim, naša dobra stara Europa najbolja je od svih. Imamo norveške fjordove, Stonehenge, škotsko zelenilo, London, Rim, Madrid, Sankt Peterburg, Andaluziju, Azurnu obalu, Dubrovnik, naš neponovljivi Jadran, grčke otoke... Imamo povijest, kulturu i zabavu. Bio sam u svim europskim državama, njih 54, ali nisam bio u svim gradovima koji me zanimaju. Na ovom putovanju radim čišćenje - obilazim gradove koji mi nedostaju; Roterdam, Porto, ali i neke predivne regije, kao što su sjever Norveške ili Normandija. Story: Kojem se dijelu putovanja, zemlji, gradu ili običaju posebno veselite? Mislim da će najzanimljivije biti na Nordkappu, najsjevernijoj točki Europe. To je dio koji me vizualno najviše zanima. Najbolji provod očekujem u Granadi i Málagi, na jugu Španjolske, mislim da će ondje biti zabavno. Ma bit će to super, VW tiguan, nešto malo novca za gorivo, sendviče i cugu, 12.000 kilometara avanture u šest tjedana... pa što ti više treba od života?! Story: A gdje očekujete najzgodnije djevojke? Radujem se Norvežankama. Ali opet, radujem se i kraju putovanja, kada ću na jesen sjesti na kavu u Preradovićevoj ulici, pa promatrati kako gradom prolaze moje Hrvatice. Story: Ponovno putujete sami... Koliko je teško pronaći dobrog suputnika? Meni je to strahovito teško. Intenzivno putujem već 14 godina, bio sam u 109 zemalja, a u 80 sam išao sâm. U tom sam razdoblju pronašao svega troje ili četvero ljudi s kojima mogu putovati, ali i oni su spriječeni obvezama, pa ih ne mogu mobilizirati kada mi se prohtije. Putovanja su za mene sveta stvar, intimnija od seksa. A kako čovjek ne može ni spavati baš sa svakim tko naleti, tako ne može ni putovati s bilo kime. Još je i problem u tome što putovanje traje nekoliko mjeseci, a seks ni sat vremena, pa je ovo potonje lakše zaboraviti ako završi loše. Story: Putujete poput pomoraca, imate li možda u svakoj luci djevojku koja vas čeka? Nemam, ali u svakoj luci imam konobare koji mi se vesele. Story: Proglašavaju vas najpoželjnijim muškarcem, ali jeste li i zakleti neženja? Ne znam. Teško mi je odgovoriti. Možda se sutra smrtno zaljubim, pa se poželim oženiti, ali kako sada stvari stoje, taj je scenarij malo vjerojatan. Ne mogu zamisliti da nekomu moram objašnjavati zašto sam pet, šest mjeseci godišnje na putu. Vidjet ćemo, bit će kako bude. Story: Kada vidite roditelje koji su 43 godine u braku, žalite li što vi niste barem jednu? Istina je, moji su roditelji 43 godine u lijepom braku, to je brojka zbog koje ih respektiram i klanjam im se do poda. Ali opet, ja sam već 14 godina na lijepom putovanju, pa opet dobro. Svaki čovjek bira svoje prioritete. Story: Zamišljate li se kako jednog dana u kamp-kućici, sa suprugom i djecom putujete, primjerice, Europom? Teško, jer nisam baš lud za kamp-kućicama. Ali simpatičan mi je taj koncept. Na putovanjima viđam obitelji koje putuju zajedno i to mi, onako sa strane, izgleda potpuno simpatično. Story: Koji je vaš trenutačni ljubavni status? Ljubav mi cvjeta. Zaljubljen sam u život. Story: Je li se lakše zaljubiti u Zagrebu ili na putovanjima? Meni je to dosta teško, bez obzira na lokaciju. U prosjeku se zaljubim svakih pet godina, nevažno gdje se tada nalazim. Story: Na Facebooku u ‘Gonzo putopis uživo!’ spominjete Cres, vidite li ondje budućnost? Na Cresu vidim svoju prošlost, tu sam ljetovao od prve do osamnaeste godine i za mene ne postoji ljepši otok na kugli zemaljskoj. A budućnost... Nemam pojma, ne razmišljam tako daleko. Ali tko zna, možda jednog dana. Neka kućica na creskoj osami uopće ne zvuči loše. Story: Rekli ste da najprije treba istražiti svoje dvorište, znači li to da ste Hrvatsku proputovali uzduž i poprijeko? Jesam. Osim svih važnih gradova, bio sam u brojnim selima Zagorja, Žumberka, Dalmatinske zagore, Slavonije, Međimurja, Istre, na mnogim otocima. Mislim da mi još samo nedostaje Mljet. Story: U jednom ste intervjuu rekli: “Sa svakim novim metrom prijeđenog puta postajem bolji čovjek”, pa s obzirom na prijeđene kilometre, gotovo ste postali svetac. Daleko sam ja od sveca, ako se gleda po određenim biblijskim grijesima. Ali ljudi s kojima se družim kažu da sam dobar dečko i da u sebi nemam ni grama zla, zavisti ili pakosti. Story: Na Facebooku ste napisali: “Sjećanja su zajebana stvar, ponekad ne znaš bi li se smijao ili bi plakao.” Kada se prisjetite svoje prošlosti, ima li više suza ili smijeha? Kada pogledam unatrag, vidim samo dobre stvari. Netko je jednom napisao: “Sreća, pa to je samo dobro zdravlje i loše pamćenje.” Story: Često u intervjuima spominjete strast za životom. Na što zapravo mislite? To znači probuditi se ujutro, otvoriti oči i veseliti se što imaš zdrave ruke i noge te što ćeš s užitkom ustati iz tog kreveta i napraviti što god poželiš. Story: Pitaju li pravi muškarci za upute kada je riječ o putovanjima, ali i o ljubavnom životu? Na putovanjima pitam, i to često, nemam taj muški ego trip koji te sprečava da pitaš prolaznika kamo treba ići. A u ljubavi ne pitam ništa, a možda bih trebao. Razgovarala Maja Šitum Fotografije Josip Regvić
