Podaci o mentalnom zdravlju dječaka i muškaraca posljednjih godina sve više zabrinjavaju stručnjake. Muškarci umiru od suicida gotovo četiri puta češće od žena, no istovremeno znatno rjeđe traže pomoć. Upravo taj nesrazmjer između ozbiljnosti problema i spremnosti na traženje podrške jedan je od najvećih izazova današnjice kada je riječ o mentalnom zdravlju dječaka.
Nova analiza organizacije Crisis Text Line, koja pruža besplatnu i anonimnu psihološku podršku putem poruka, temelji se na više od 71.000 stvarnih razgovora s dječacima i muškarcima. Rezultati su zabrinjavajući, ali donose i važnu poruku: dječaci traže pomoć kada imaju sigurno mjesto na kojem mogu biti saslušani.
Prema riječima dr. Shairi Turner, glavne zdravstvene direktorice organizacije, rezultati jasno pokazuju da dječaci nisu emocionalno zatvoreni niti nezainteresirani za razgovor o svojim problemima.
„Dječaci se bore s teškim emocijama i traže pomoć kada imaju sigurno mjesto na koje mogu doći“, ističe Turner.
Problemi počinju ranije nego što mnogi roditelji misle
Jedan od najzabrinjavajućih podataka istraživanja pokazuje da je gotovo svaki treći dječak mlađi od 14 godina tijekom razgovora spomenuo suicidalne misli.
Riječ je o djeci osnovnoškolske dobi koja se suočavaju s pritiscima u školi, vršnjačkim odnosima, zlostavljanjem i prvim emocionalnim izazovima, često bez dovoljno razvijenih vještina da razumiju i izraze ono što osjećaju.
Stručnjaci upozoravaju da emocionalne poteškoće mogu početi puno ranije nego što većina odraslih pretpostavlja, zbog čega je rana podrška od presudne važnosti.
Dodatni izazov predstavljaju posljedice pandemije, sve veća usamljenost, društvene mreže i globalna nesigurnost, koji utječu i na djecu i na njihove roditelje.
Anksioznost kod dječaka često izgleda drukčije
Istraživanje pokazuje da je anksioznost najčešći problem o kojem dječaci i muškarci razgovaraju. Pojavila se u gotovo 40 posto svih analiziranih razgovora. No anksioznost kod dječaka često nije lako prepoznati.
Umjesto otvorenog razgovora o strahovima i brigama, ona se može manifestirati kroz razdražljivost, povlačenje iz aktivnosti koje su nekad voljeli, probleme sa spavanjem, neobjašnjive tjelesne tegobe ili pretjerano vrijeme provedeno pred ekranima i u videoigrama.
Stručnjaci savjetuju roditeljima da posebnu pozornost obrate na promjene u ponašanju, jer su upravo one često prvi znak da dijete prolazi kroz teško razdoblje.
Ako roditelji osjećaju da nešto nije u redu, preporučuje se razgovor s učiteljima, trenerima ili drugim odraslim osobama koje redovito provode vrijeme s djetetom.
Zašto dječaci teže traže pomoć?
Prema stručnjacima, velik dio problema proizlazi iz društvenih očekivanja koja dječake od malih nogu uče da snagu povezuju sa samostalnošću, dok se traženje pomoći često pogrešno doživljava kao znak slabosti.
Poruke poput „budi jak“, „nemoj plakati“ ili „sam riješi problem“ i dalje su prisutne u odgoju mnogih dječaka.
Istodobno, društvene mreže, videoigre i internetski sadržaji često promoviraju modele muškosti koji naglašavaju snagu, natjecanje i emocionalnu suzdržanost. U takvom okruženju dječaci mogu steći dojam da za ranjivost nema mjesta.
Što roditelji mogu učiniti?
Stručnjaci naglašavaju da ključnu ulogu imaju upravo roditelji. Očevi mogu pomoći tako da otvoreno govore o vlastitim osjećajima i pokažu kako traženje pomoći nije znak slabosti, nego odgovornosti. Majkama se savjetuje da odole porivu da odmah nude rješenja čim im se sin povjeri.
Umjesto toga, preporučuje se ostati u razgovoru, postavljati dodatna pitanja i pokazati interes za ono što dijete proživljava. „Važno je djetetu dati do znanja da su njegove emocije dobrodošle i da o njima vrijedi razgovarati“, poručuje dr. Turner.
Najbolji razgovori često se vode usput
Istraživanje pokazuje da dječaci lakše razgovaraju tijekom aktivnosti koje već vole i kojima vjeruju.
Sport, šetnja, vožnja automobilom ili zajedničko vrijeme provedeno u nekoj aktivnosti često su bolji trenutci za razgovor nego izravno suočavanje pitanjima poput: „Je li sve u redu?“
Mnogi roditelji primjećuju da se djeca lakše otvaraju kada razgovor ne zahtijeva izravan kontakt očima i kada ne osjećaju pritisak da moraju odmah odgovoriti.
Upravo zato stručnjaci preporučuju takozvane „razgovore rame uz rame“, tijekom šetnje ili vožnje, kada se dublje teme često spontano pojave.
Mentalno zdravlje gradi se prije nego što nastane problem
Podaci o usamljenosti pokazuju da ona ne nastaje odjednom u odrasloj dobi. Često počinje mnogo ranije, kod dječaka koji imaju poteškoće u povezivanju s drugima ili ne razviju vještine potrebne za održavanje bliskih odnosa.
Zato stručnjaci ističu da se zaštita mentalnog zdravlja ne sastoji od jednog velikog razgovora u kriznom trenutku, nego od brojnih malih razgovora tijekom odrastanja.
Redovito zanimanje za djetetove osjećaje, zajedničko provođenje vremena i stvaranje sigurnog prostora za razgovor mogu imati velik utjecaj na njegovu emocionalnu otpornost.
Pitanje koje može spasiti život
Jedna od najvažnijih poruka stručnjaka jest da roditelji ne trebaju strahovati od izravnog razgovora o teškim temama. Postavljanje pitanja o tome razmišlja li dijete o samoozljeđivanju ili smrti neće mu usaditi takve ideje. Naprotiv, takav razgovor može otvoriti prostor za pomoć onda kada je najpotrebnija. Stručnjaci upozoravaju da svaku izjavu djeteta o želji da se ozlijedi treba shvatiti ozbiljno jer se vrlo rijetko radi o šali.
Sigurno mjesto za razgovor
Iako su podaci zabrinjavajući, istraživanje donosi i ohrabrujuću poruku. Dječaci žele razgovarati o svojim problemima i spremni su potražiti pomoć kada znaju da ih netko sluša bez osuđivanja.
Povjerenje se ne gradi u kriznim trenucima, nego svakodnevno - kroz male razgovore, prisutnost i osjećaj da dijete može doći roditelju kada bude spremno.
Stručnjaci zato poručuju roditeljima da ne čekaju prve znakove ozbiljnih problema, nego da već danas grade odnos u kojem će se dijete osjećati sigurno, prihvaćeno i saslušano, piše Motherly.
