U naša je kina već stigao četvrti nastavak filma ‘Nemoguća misija: Protokol duh’ u kojem u glavnoj ulozi ponovno imamo priliku vidjeti 49-godišnjeg Toma Cruisea. Glumac koji je u posljednje vrijeme novinske stupce više punio svojim privatnim životom, odnosno odnosom s glumicom Katie Holmes i njihovom kćerkicom Suri, nego impresivnim filmskim angažmanima, ponovno se našao u središtu medijske pazornosti. No ovaj put ipak zbog svoje filmske uloge. Story: Ovo je već četvrti nastavak ‘Nemoguće misije’. Nikako da se zasitite akcije. Sjećam se da sam kao mali imao lutku G. I. Joe, koju bih bacio u zrak i otvorio bi joj se padobran. Imao sam otprilike četiri godine kada sam uzeo penjalicu i razvukao je do žlijeba kuće u kojoj smo tada živjeli. Uzeo sam plahte s kreveta, i to nove, i od njih napravio padobran. Opasao sam se njime, stao na vrh penjalice s koje bih potom skočio na žlijeb i popeo se na garažu. Imao sam četiri godine i očito nisam normalno razmišljao. Onda bih izvadio taj svoj padobran i skočio s garaže. Sve to samo zato što sam oduvijek želio skakati s padobranom. Čim su moje noge napustile krov, shvatio sam da se stvari neće odvijati onako kako sam zamislio te da to i nije bila dobra ideja. Srećom, noć prije je kišilo pa je zemlja bila blatna i mekana. Oduvijek sam želio raditi tako nešto, penjati se. No sada imam strahopoštovanje prema visinama. Stoga mi je taj film predstavljao veliki izazov. Trenirali smo mjesecima. Brad Bird me natjerao na to. Story: Kako vam je bilo raditi s redateljem Bradom Birdom? Brad Bird je netko komu se toliko divim da bih mu zbog toga čak moglo biti i neugodno. Obožavam njegove filmove ‘Željezni div’, ‘Izbavitelji,’ ‘Juhu-hu’... To su veličanstvena ostvarenja. On odlično stvara priče i glumi, pa sam zbog činjenice što je upravo to odabrao za svoj prvi akcijski film (koji je sniman bez animacija) uistinu počašćen. Divim mu se, kao glumcu i kao osobi. Unio je svoj duh u ovaj film. Kad budete vidjeli isječke, mislim da ćete pomisliti: ovo je Brad Bird! Story: Kako ste proveli blagdane koji su već iza nas? Na Božić smo išli na klizanje ispred Rockefeller Centera i morali smo pogledati božićni show u Radio City Music Hallu. Tako da smo se uživljavali u božićni duh. Story: Dakle, u potpunosti uživate u očinskoj ulozi? Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam dobio dijete. Naprosto je to teško opisati, tu neku razinu odgovornosti, želju da nekoga usrećite. Više ništa nije važno kao to. Sjećam se prve večeri kada sam satima gledao u Bellu. Provjeravao sam je svake sekunde, gledao je, osjetio sam trenutačnu povezanost. Vjerojatno sam toliko gledao u nju da nikako nije mogla zaspati. Tada sam joj obećao kako ću se truditi uvijek biti najbolji. Više nikad neću reći da ću nešto napraviti, a onda to pogaziti. Story: Kakva je Suri djevojčica? S njom je sve lako. Primjerice, stavim je na ljuljačku i pričam joj priče, a istodobno radim na nekom scenariju. Vodim je kroz svaku scenu filma. Naravno, radim to u skladu s njezinom dobi. Ima pet godina. Ali postavlja sva prava pitanja, primjerice: Zašto se to događa? ili Oni su zločesti, a ti si dobar, zašto? Story: Smatrate li da će i ona jednog dana krenuti vašim stopama? Suri obožava sport. Voli ples, voli gimnastiku i plivanje. Radit će ono što želi, a ja ću samo moći reći: u redu. Story: A kako se snalazite u braku? Živimo u svijetu punom cinika. No danas je najvažnije ne biti takav. Možeš se žaliti na sve što nisi napravio ili možeš jednostavno pokušati popraviti stvari. Smatram da to i jest bit roditeljstva. Doista mogu reći da sam oženjen posebnom ženom. Svake noći prije spavanja, Kate i ja se pogledamo i pomislimo: “I, kakvi smo bili danas?” Pripremila Nikolina Kunić Fotografije FP / JLP; Wireimage / Guliver; Image.net; Story Press
