Shaletov izbor: najbolje od Južne Amerike

Europa je majka, ali Južna Amerika je prelijepa maćeha, toliko zabavna, prpošna, mistična i banalna u isto vrijeme, toliko genijalna da ti jednostavno postane drago što se otac ponovo oženio, i to baš za nju, pa sada uživaš u novoj maćehi. U Južnoj Americi sam bio u pet navrata, i kada svo to vrijeme stavim na hrpu, ispada da sam njome krstario nekakvih 7 ili 8 mjeseci. Nije to neko predugo vrijeme - pa samo na ovom putovanju sam upoznao ljude koji njome putuju više od godine dana, i to sve u jednom cugu. Ali ipak, sasvim je dovoljno da pristojno upoznaš kontinent, zaviriš pod svaki kamen koji ti se našao na putu, sasvim dovoljno, ako ti noge prate odgovarajuci gonzo ritam putovanja, i ako svijet promatras odredjenom vrstom očiju.. baš onom koji propisuje doktor zvan - ljubav prema životu. Prije negoli sam otišao prvi puta, govorili su mi da je opasno, da se pazim, da noću ne hodam ulicama. Govorili su mi da ću izgubiti glavu. Ljudi pričaju svašta. Ne samo da mi se u Južnoj Americi ništa ružno nije dogodilo, nego mogu čak i reći da me nikada nitko nije ružno pogledao, niti mi uputio neku ružnu riječ. Koračao sam ulicama Bogote i La Paza u sitni sat. Ušao u favele Asunciona i Caracasa, bez neke određene svrhe, osim s namjerom da ih vidim. Nije mi pala vlas kose s glave. Govorili su mi i da moram naučiti spanjolski i portugalskih, jer bez tih jezika se neću moći niti pomaknuti. Portugalski ne znam beknuti, a španjolski mi se svodi na - donde es la biblioteca Pedro - ali svejedno sam se pomicao puno. Ljudi ne razumiju da bez problema možeš razgovarati rukama i nogama, ako je ljepilo te konverzacije osmijeh... kada se osmijehneš očima, tu gestu razumiju svi ljudi ove naše male plave planete... razumiju, smiješe se nazad, pa i ti razumiješ njih. Što se mene tiče, ovo je popis deset stvari koje obavezno treba napraviti u Južnoj Americi, najljepšem i najposebnijem kontinentu na svijetu: 1. Otići u čileansku Patagoniju Nas planet je zaista prelijep, imao sam sreće da svoje zjenice uperim prema nekim predjelima toliko lijepim da ti pluća jednostavno otkazuju poslušnost i jedva udišeš zrak. Vidio sam Aljasku, i Novi Zeland, vidio sam famoznih 12 apostola na australskom Great Ocean Roadu, i Kapadokiju, i čarobnu pustinju Jordana. Vidio sam i ravnice Mongolije, i obale Mozambika, i plaze Indonezije, i Grand Canyon, i mnoge otoke na Karibima. Ali ništa nije toliko lijepo kao Patagonija na jugu Čilea. Odletjeti za Punta Arenas, pa sjesti u autobus i odvesti se do Puerto Natalesa, pa započeti uspon prema Torres del Paineu, to je ono sto treba napraviti, ako znas što je dobro za tebe. Pa kada vidiš sve te glečere, jezera u kojima nemaš pojma gdje završava voda, a gdje počinje nebo, kada vidiš sve te samotne planinske vrhunce, onda spoznaš koliko si sitan i beznačajan, i tada znaš tko je gazda na planeti Zemlji... znaš tko je majka... 2. Otići na Uskršnji otok Tehnički, riječ je o čileanskom teritoriju, premda se nalazi dobrih 4 000 kilometara daleko od matične zemlje, na samotnoj pučini Pacifika. Tehnički da, ali u praksi, Uskršnji otok je svemir sam za sebe. Hanga Roa, kao neki blagi prijelaz iz kakve takve civilizacije u čarobni svijet statua, u plažu Anakenu na sjeveru, u divlje valove Pacifika koji se razbijaju u strme obale. Pa sjediš na nekoj usamljenoj livadi, promatraš zalaz sunca, a pored tebe protrči krdo divljih konja. Neprocjenjivo... 3. Otići na Galapagos Tehnički, on pripada Ekvadoru, iako se i on, baš kao i Uskršnji otok, nalazi tisućama kilometara daleko na pučini. Bajkovita je to nakupina vulkanskih izraslina, čudnovate flore, i nevjerovatne faune. Izležavaš se na plaži Tortuga, oko tebe gmiže na stotinu iguana, pored tebe se izvalila golema kornjača, a možda stotinu metara dalje, u plićaku, sunčaju se morski lavovi. Podbočiš dlanove ispod potiljka, promatraš nebo, a iznad tebe preleti pelikan. Neopisiv osjećaj. 4. Besciljno lutati ulicama Cartagene Sve su prilično slične, i sve su tako prokleto lijepe. Nema tu neke velike svrhe od prekapanja po mapi grada. Jednostavno pustiš da te noge nose, i kad tad ćeš opet udariti čelom u zidine, jer čitav grad je opasan njima. Onda se u jednom trenu uspneš na njih, pa odozgor promatraš pučinu. 5. Izležavati se u pijesku plaža Rio de Janeira Sasvim svejedno na kojoj... Copacabana, Ipanema, svaka od njih je - prava stvar. Zlatni pijesak, lomeći valovi, i neka strašno dobra energija koja struji iz grada koji diše iz tvojih leđa. Nakon toga se prebaciti u Melt ili Nuch, na odgovarajucu porciju Caipirinha. 6. Ordinirati po noćnim klubovima Cuzca, pa se uspeti na Machu Picchu Najpoznatiji je zasigurno Mama Africa. Obično, kada mi netko da preporuku za neko THE MJESTO, to obično izbjegnem u širokom luku. Ali nekako sam ipak završio u Mami Africi. I to je zaista bilo - TO. Natrapaš u sebe sva ona čuda što ti ponudi lokalna konobarica, i kada svane - ciljaš ulice u potrazi za hostelom. Nakon toga se uspneš na legendarni Machu Picchu, provedeš tamo dan, i poželiš da on traje zauvijek. 7. Otići na Titikaku Mnogi ce ovo slavno jezero napasti sa peruanske strane, iz pravca Puna. Zgodan je to pravac, ali osobno, mislim da je puno bolje prebaciti se u Boliviju, do nešto manje komercijalnog mjesta imena Copacabana. Tamo se treba ukrcati na čamac, pa se otisnuti do Isla del Sol. Posjet hramovima Inka je obavezan, a nakon toga, naručiš čaj od koke, pa čitav dan odozgora promatras jezero. Sjedis na samotnom zidiću i znaš da si definitivno u dobitnoj kombinaciji. 8. Setnja Buenos Airesom Pogotovo četvrti imena San Telmo. Postoji tu dosta turističkih gluposti, ali ako imas sreže, naletjeti ćeš na Argentince koji su stavili kazetofon na pločnik i počeli plesati Tango, onako sami, za svoj gušt. Definitivno, nemoj pokušavati plesati, niti tamo, niti kasnije u određenoj TV emisiji pod patronatom HRT-a. 9. Posjet Kaiteour slapovima u Gvajani. Iako su slapovi Iguazu (tromedja Paragvaja, Brazila i Argentine) daleko slavniji i poznatiji, ovo su ipak slapovi na koje treba otići. Ovdje gotovo da i nema turista, ako imaš sreće možda ih zatekneš desetak. Moguće je uspesti se na sam vrh slapa, doslovno stajati na rubu 251 metar visoke litice. Scena je filmska, samo čekas da se odnekud pojavi avatarski zmaj, pa da se zajedno survate u bezdan. 10. Manaus On sam po sebi i nije toliko interesantan. Ali iz njega je vrlo jednostavno otići u okolnu džunglu, pa tamo provesti nekoliko dana i noći. Treba izbjeći masovne, plastične aranžmane za turiste. Ako znaš što je dobro za tebe, platiš svojeg lokalnog vodiča, pa vas dvojica odete sami, napravite kamp negdje usred nečega, zapalite vatru, legnete u viseće mreže i pustite da džungla uđe u vas. Ovo je moja priča o Južnoj Americi. Tako sam je ja vidio, premda smo svi mi različiti, i netko ju je možda vidio na neki drugi način. Osim ovih deset krupnih, napravio sam valjda još nekoliko stotina malih stvari, koje su me jednako veselile, koje su me jednako gradile kao covjeka, i koje bih napravio ponovo. I da se opet rodim, sve bih napravio ponovo. I da se još sto puta rodim, sve bih opet rado ponovio. Svi smo se rodili goli, i kada smo prvi puta udahnuli zrak, negdje je ostalo napisano što će biti s nama, koji je naš put... ili možda nije tako.... Kako god bilo, meni je ipak nekako drago da sam kročio baš ovim koji je iza mene. (Fotografije su snimljene HTC One X smartphone uređajem)