Biti u društvu Vesne i Olivera Dragojevića dok prebiru po uspomenama iz svojeg života znači biti dio jedne zanimljive priče za koju ne želite da ikada završi. O njihovu braku se pisalo mnogo, no unatoč svim usponima i padovima pokazali su ono najvažnije - da su zajedno sretni i da u ljubav vjeruju. Sreću obitelji Dragojević prošle je godine uvećalo rođenje malog Duje, Vesnina i Oliverova prvog unuka koji je trenutačno središte njihova svijeta. Bakin i didin ‘mali princ’ uskoro će proslaviti prvi rođendan za koji se cijela obitelj posebno priprema.
Story: Prije mjesec dana obilježili ste duge 34 godine braka. Kako ste ih proslavili?
Oliver: Kao i svake godine, proslavili smo ih s prijateljima. Bili smo na večeri u restoranu Ne-vera. Veliko slavlje čuvamo za okruglih 35, pozvat ćemo 200 ljudi da se iskupimo za pir na kojem je bilo samo desetak ljudi. Sjećam se da smo slavili u stanu na Gripama s unajmljenim namještajem jer ga čovjek od kojeg smo unajmili stan nije imao gdje spremiti. Nama je to dobro došlo.
Vesna: Ma bio si na putu ove godine pa smo slavlje preskočili, ovo što si rekao bilo je prošle godine. Na godišnjicu je Oliver išao u Sarajevo pa nismo mogli slaviti. Uglavnom su uvijek neki koncerti 7. ožujka, uoči Dana žena, kad nam je godišnjica pa slavimo dan prije ili poslije. Uglavnom slavimo s prijateljima uz dobru spizu i ćakulu.
Story: Iznenadite li jedan drugog nekim malim znakom pažnje taj dan? Kupuju li se pokloni?
Oliver: Ma nisam vam ja od velikih poklona, meni su uvijek poklanjali pa se baš nisam navikao drugima kupovati.
Vesna: Istina, to mu baš i ne ide. Niti zna kupiti niti pokloniti, ali za godišnjicu se uvijek nađe neka kutijica, nakupilo ih se svih ovih godina. Jedne mi je godine, mislim da je to bilo za 30 godina braka, poklonio nakit u plavoj plišanoj kutiji u obliku srca. Osjećala sam se kao u ‘Dinastiji’ kad sam je otvarala. Svi su umirali od smijeha jer to uopće nije bilo nalik njemu. Nešto me bio naljutio dan prije pa se morao iskupiti u velikom stilu.
Story: Oliver se često tako iskupljuje?
Vesna: Ne, uglavnom ja to sredim pa sama sebi nešto kupim.Oliver: Tako je najbolje, onda budemo svi zadovoljni.
Story: Dogodi li se da zaboravite rođendan?
Vesna: Baš nikad jer o tome pričamo 20 dana prije.
Oliver: A sva je ta priča uzalud jer ja za dar dobijem par čarapa Lacoste.
Story: Uživate li danas u braku mnogo više nego prije, kad ste bili mlađi?
Oliver: Mi uvijek uživamo i nađemo vremena jedno za drugo. Nekad sam imao puno više gaža, ali to je ionako bilo vikendom. Turneja baš i nije bilo mnogo.
Vesna: Oliver se sad najvjerojatnije šali jer, koliko ja znam, zbog turneja ga mjesecima nije bilo kod kuće. Sad kad su izumili mobitel, barem mogu znati gdje je, prije bih se samo mogla nadati je li živ i zdrav. Koliko samo noći nisam spavala! A i sad kad ga zovem, nikad se ne javlja. Ili je na pumpi ili na naplatnoj kućici, uvijek se dogodi da zovem u pogrešno vrijeme.
Story: Otputujete li nekamo zajedno?
Vesna: Ah, da mi je, ne spominjite mi putovanja. Oliveru je već muka od hotela i putovanja, a ja bih sutra nekamo otputovala da mogu. Jednom sam mu rekla da bih htjela napokon vidjeti London, a on mi je odgovorio da između Solina i Londona nema neke velike razlike pa da ništa ne propuštam. Nitko ne bi bio sretniji od mene kad bi me sutra iznenadio i rekao da idemo samo nas dvoje pet dana u Pariz.
Oliver: Ne slušajte Vesnu što priča jer je Pariz vidjela tri puta. Bili smo u Americi četiri puta, uživala je u Meksiku, na Havajima, u Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji, Austriji... sad bi ona htjela još! Koliko ja znam, ide u New York u listopadu pa se ne bi trebala žaliti. Vesna vam obožava taj grad, to je za nju svjetski doživljaj. Kad smo zadnji put bili ondje, hodali smo 21 kilometar, od 5. do 125. avenije, i stalno se žalila da je bole noge.
Story: Dijelite li zajedno strast prema moru i brodovima ili je to samo Oliverova velika ljubav?
Vesna: Ja sam veći morski čovik od Olivera. Djetinjstvo sam provela na Lokrumu i svaki dan brodom, koji je vozio moj otac, išla u školu. Onda možete pretpostaviti koliko sam u brodu provela dana, mnogo više nego Oliver. O moru sve znam.
Oliver: Vesna vam nije nikakav morski čovik jer se već deset godina ne kupa u moru. I sad je ona veći morski vuk od mene! Ja još jedino na brodovima mogu živjeti, kuća i stanova mi je puna kapa.
Story: Kako se Oliver slaže s punicom?
Oliver: Vrlo se rijetko vidimo pa se odlično slažemo.
Vesna: Super se slažu. Odemo do Dubrovnika jedanput u godini ili se ljeti zaletimo brodom i uvijek bude odlična atmosfera.
Story: Komentira li Vesnina majka Dragica mnogobrojne članke o svojem zetu u novinama?
Oliver: Naravno, i to uvijek sa svojom kćeri.
Vesna: Uopće ne komentira, nego se smije jer o svemu što novinari napišu ona zna pravu istinu.
Story: Prošle ste godine prvi put postali djed i baka. Tko je više zaluđen unučićem Dujom?
Vesna: Oliver, naravno. Dovoljno ih je vidjeti zajedno da vam baš sve bude jasno. Kad je Oliver tu, svaki dan smo kod sina i nevjeste. Nema dana kad ih ne odemo posjetiti. Oliver dođe s puta u pet sati, u šest smo već kod njih.
Oliver: Ma uopće nije tako. Ja malog obožavam, ali nikad nisam bio euforičan u vezi toga, već samo realan. Kad on počne hodati i pričati, onda ću s njim biti više nego danas, ali sad mi je simpatičan, drag unuk kojem kojiput zapjevam uspavanku. Još ga nisam vozio u kolicima preko Rive.
Story: Pjevate li mu ponekad neku od svojih pjesama?
Oliver: Još mu i to treba. Jednom ga roditelji nisu mogli uspavati pa sam to ja uspješno napravio. Nunaju ga na rukama po pola sata, umore se i ništa ne naprave. Dici treba pivat neku monotonu melodiju i odmah će zaspati. Pjevaj mu: “La, la, la, la”, i umirit će se kao da si ga hipnotizirao. S druge strane, ako želimo razveseliti Duju, recitiramo mu pjesmicu ‘Pačja škola’, tad se smije od uha do uha.
Vesna: Dida je pravi maher za uspavljivanje djece. Trebate ih tad vidjeti zajedno. Imamo i nekoliko fotografija za uspomenu.
Story: Obasipate li Duju darovima?
Oliver: Za to je zadužena baka. Ona kupuje igračke, odjeću i sto drugih stvari. Sumnjam da će malome s njom ikad išta nedostajati.
Vesna: Pa to nam je prvi unuk, mora se. Obećala sam da ću mu opremiti sobicu i kupiti sve što je potrebno. Bio mi je veliki gušt otići s Dinom i Nevenom u kupovinu dječjih sitnica. Inače, Duje je mali vražićak koji još ne spava cijelu noć. Bit će godina dana da se Dino i Nevena nisu pošteno naspavali. Zato im je uvijek drago kad ih posjetimo, stignu se odmoriti.
Story: Spremate li se za unukov prvi rođendan?
Oliver: Naravno. Ipak želim naglasiti da sam realni dida koji od svega ne radi ve-like kerefeke pa tako ni od prvog rođendana. Kod mene je to sve normalno.
Vesna: Duje je rođen na Svetog Duju pa ćemo slaviti dan prije. Dogovorili smo se da ne smijemo propustiti gradski šušur, puno djece na Rivi i veliki vatromet na veliki dan Splita tako da ćemo slaviti rođendan dva dana. Oliver nije dida koji će ga obasipati s puno nepotrebnih darova, nije takva osoba. Kod njega su važni momenti, druženje, emocije.
Story: Kako se vaš najstariji sin Dino nosi s očinskom ulogom?
Oliver: Začuđujuće dobro.
Vesna: Dino se odlično snašao. Ništa mu nije teško za Duju, nahraniti ga, uspavati, biti cijelo jutro s njim u šetnji. Pomogne i Neveni u kućanskim poslovima. Lijepo su se podijelili i sve funkcionira.
Story: Jeste li mu dali savjet kad je ulazio u brak?
Vesna: Nikakav, koliko se ja sjećam.
Oliver: Samo sam mu ispričao što mi je jednom rekao jedan prijatelj: “Kad mi netko kaže da je u braku dobro, odmah se oženim.” Kad ti nevjesta nije po mjeri, onda dijeliš savjete sinu ili ne dođeš na pir. Mi protiv naše Nevene nikad ništa nismo imali pa tako ni savjete nismo dijelili. A Dino je u brak ulazio svojevoljno.
Story: A kad se rodio mali Duje?
Oliver: Ima jedna magična riječ kako izbjeć’ mijenjanje pelena: “Ljubavi, ajde ih ti promijeni.” Za ostale je savjete zadužena Vesna.
Vesna: Jedini savjet koji sam im dala u vezi djeteta jest kako ga okupati i to je bilo sve. Nekad sam radila na dječjem odjelu u bolnici pa znam sitnice koje možda mladi roditelji ne znaju. Ja sam uvijek tu ako im treba.
Story: Kako se slažete sa snahom Nevenom?
Vesna: Baš sam nedavno kod frizera rekla da imam dvije najbolje nevjeste na svijetu. Rekli su mi da sam ja jedina svekrva u Splitu koja hvali svoje nevjeste. Za mene su one prekrasne cure, uvijek ću im dati i kupiti što god im treba. Vrata moje kuće i ormara uvijek su im otvorena. Dobro znam da i one vole mene i zbog toga sam jako sretna. Što se Olivera tiče, on glumi zločestu svekrvu.
Oliver: Ma šta to pričaš, gora si od novinara koji svašta pišu, sad vidim da oni nisu ništa krivi. I nemamo dvije nevjeste. Damir se još nije oženio za svoju dugogodišnju djevojku pa je nećemo zvati nevjesta da ne ureknemo sretnu vezu.
Story: Tko je bio blaži i naivniji roditelj koji je udovoljavao dječjim željama?
Vesna: Ja sam bila stroža jer sam cijelo vrijeme bila s njima. Nikad ih nisam udarila, osim jednom Davora, davno ispred dućana u Pescari. Htio je neke flomastere i napravio scenu zbog njih.
Oliver: Nismo nikad bili puno strogi, to će vam i djeca potvrditi. Nekad su znali dobiti po guzi, danas je to zabranjeno jer se ta odgojna metoda smatra zlostavljanjem. Od malih nogu smo ih učili da budu samostalni. S pet godina su se sami oblačili i grijali sebi mlijeko prije vrtića.
Story: Vaš brak je odolio mnogim burama i olujama. Kako se to rješavaju problemi i krize u obitelji Dragojević?
Oliver: Mi to najčešće riješimo s novinarima.
Vesna: Najviše skandala u kući bilo je zbog novinara. A svađe su se uglavnom rješavale bez razgovora. Oliver bi trebao otići na put pa bi se u međuvremenu sve slegnulo i ohladilo. Mislim, ja bih se ohladila jer bi uglavnom on bio kriv.
Story: Tko je zaslužan za opstanak vašeg braka?
Oliver: Teško je to reći, svatko nosi svoju zaslugu. Vesna je bila ta koja je odgajala djecu dok sam ja zarađivao. Tako smo se dogovorili, nitko nikoga ni na što nije prisiljavao. život glazbenika nije lagan, uvijek se netko mora žrtvovati.
Vesna: Oliver je u svakom trenutku bio svjestan koliko sam se žrtvovala zbog njega i to je znao pokazati. Ta mi je spoznaja često olakšavala život.
Story: Jeste li ponekad prigovarali zbog Oliverove prezaposlenosti i vaše sudbine kućanice?
Oliver: Svakom čovjeku ponekad pukne film, pa i Vesni. Ne možeš uvijek biti hladnokrvan i tolerantan.
Vesna: Oliver je rijetko kome odbijao napraviti uslugu i zbog njih je svaki čas trebalo putovati. Sad snimi spot, sad pjevaj s klapom, sad dođi nekom na promociju, nikad nije bilo mira. To me ponekad izluđivalo pa sam znala prigovarati.
Story: Zbog čega se najčešće porječkate?
Vesna: Zbog tv-programa. Najčešće ja popustim pa nešto čitam dok on gleda utakmicu. Znam mu prigovoriti jer nikad ne spremi CD-e gdje im je mjesto niti želi ići sa mnom kad mu trebamo kupiti neku odjeću. Najteže ga je natjerat’ u dućan.
Oliver: Ne želim ići jer bih onda doživio Vesninu sudbinu - imao bih pun ormar robe, a ništa od toga ne bih nosio. Da je Vesna moj stilist, Fashion Guru mi ne bi napisao ispod slike: “Od njega smo davno digli ruke.”
Story: Tko je od vas dvoje emotivniji?
Vesna: Oliver. Javnosti ne ostavlja takav dojam ali je preemotivna i jako osjetljiva osoba. Teško je prebolio smrt svojih roditelja, prestrašila ga je i moja operacija štitnjače kad se ispostavilo da sam imala karcinom. Tri doktora su ga trebala smirivati i uvjeravati da mi neće biti ništa. Uvijek sam ja ta koja tješi. Malo sam jača od njega i hladnokrvnija, Jarac u horoskopu.
Oliver: Postoje trenuci u životu kad si morate priznati da se loše osjećate i da vas to što se dogodilo boli. Sretni su oni koji u tim trenucima imaju nekog pokraj sebe, kao što sam ja imao.
Story: Što je ono što vas svih ovih godina drži zajedno, koje to vrline međusobno cijenite?
Oliver: Lijepo je biti siguran u neku osobu, u njezinu ljubav, odanost i pravednost. To je moja Vesna.
Vesna: Osim smisla za humor, kojim me prije mnogo godina kupio, Oliver je čovjek od riječi, s njim ne trebate potpisati nikakav ugovor, uvijek će napraviti ono što obeća. Jako je skroman u svemu, previše skroman da mi ponekad ide na živce. Neugodno mu je kad ga hvale, kad dobije priznanja za svoj rad. »esto dođe kući i pusti Raya Charlesa te kaže u svom stilu: “Ma, šta mi govore da sam ja legenda, nek poslušaju ovu legendu, nisam mu do koljena.” Jako je nepovjerljiv kad su pohvale u pitanju. Kod njega laskanje ne pali. Previše smo različiti, a opet se mnogo puta dogodilo da u isto vrijeme kažemo istu stvar.
Story: Imate li neku zajedničku pjesmu?
Oliver: Jedino u čemu se slažemo kad je o gla-zbi riječ su klapske pjesme koje oboje volimo.
Vesna: Ako niste znali, ja glazbu mrzim. Postoji 13 pjesama koje volim poslušati dok vozim auto i uglavnom je to grupa Enigma. Naši izvođači uopće me ne privlače. Najbolje je reći da u našoj kući ja glazbu - podnosim.
Fotografije: Dražen Kokorić, album obitelji Dragojević
