Sve ljubavi Alke Vuice

Trebala se zvati Buga, ali se netko u obitelji dosjetio sirijske alke, simbola pobjede nad Turcima. I tako je u život krenula Alka Vuica, neobična i poseb¬na, poput svoga imena. I danas, 43 godine kasnije, teško ju je 'ukalupi¬ti', uz njezino ime pripisati profesiju. Ona je pje¬vačica, kantautorica, novinarka, pjesnikinja, odnedavno i televizijska voditeljica na Novoj TV, gdje je upravo otpočeo njezin talk show 'Jedan na jedan'. Ruku na srce, na povod za novinsku pri¬ču o njoj nikada nije trebalo dugo čekati: Alka ih je uvijek darovala na pladnju. I tako već 20 godina, koliko je osebujna estradna dama provela na sceni. O njezinu bi se životu mogla napisati pode¬blja knjiga, no svoju biografiju proteklih mjeseci ona vrijedno piše sama. Konce svoje sudbine ionako je oduvijek držala u vlastitim rukama. O njezinim se korijenima ne zna mnogo. Odrastala je u prosječnoj, tra¬dicionalnoj obitelji s vrlo autoritativnim ocem, ispod čijeg je krova rastao mali buntovnik, borac za sva moguća prava. - Kada sam imala pet-šest godina, dovela sam kući autostopera, nekog dugokosog Amerikanca. Rekla sam: "Mama ove je Isus Krist", a starci su dopustili da prespava u tetinoj garsonijeri. Kad smo ga, igrom slučaja nekoliko dana kasnije susreli u Trstu bila sam posve sigurna da je zaista Isus posrijedi. Stalno sam rad nepodopštine, donosila kući mačiće i ptičice, jedino zmije nisam. Moj otac koji nije trpio prigovore, nije bio oduševljen, ali ja sam tjerala po svome. Počelo je s ocem, a kasnije i sa svim muškarcima u mom životu –započinje svoju priču Alka. Obitelj Vuka ima glazbene korijene: mama Zdenka je čudesno svirala klavir, tata Zvonko saksofon, ujak Boško har¬moniku, pa ipak, kada je Alka objavila obitelji kojim putem želi krenuti, otac je rekao da ima 'glavu u oblacima', no 'živ¬ot na zemlji' nije ju pretjerano zanimao. Ljubavne pjesme počela je pisati sa 12, kada se smrtno zaljubila u Winetoua. - Ispisala sam na desetke bilježnica posvećenih njemu. Često sam prije spa¬vanja neumorno mislila na njega kako bih ga sanjala, što mije često i uspijeva¬lo. To je išlo dotle da sam silno željela otići u Ameriku i udati se za prvog Indi¬janca na kojeg naletim. Na prvom popi¬su stanovništva inzistirala sam da mi pod nacionalnost napisu 'Indijanac'. U Jugoslaviji ih je u to vrijeme bilo sedam, i ja sam postala jedna od njih. Moja opsesija Winetouom trajala je godina¬ma, sve dok se nisam zaljubila u prvog muškarca od krvi i mesa, ali taj će Indi¬janac ostati sinonimom za muškarca mojih snova: hrabrog, poštenog i oda¬nog. A takvog još nisam srela... Kada su u Umagu gostovali poznati pjevači, iz mraka je uvijek vrebao par njezinih tamnih očiju. Svoje je mjesto pronašla oko pozornice, pa bili to kon¬certi estradnih zvijezda ili boksački me¬čevi. U Zagreb je, s koferima punim sno¬va, stigla na studij defektologije krajem 70-ih. No, prvi susret s velikim gradom za nju je bio vrlo traumatičan. I danas pamti kako je prvu večer provela plaču¬ći kao kišna godina, u unajmljenoj sobi u neboderu iza hotela International, osjećajući samo silan strah. Uskoro, u klubu 'Scena' upoznaje svoju prvu ve¬liku ljubav, Adija Karaselimovića, bubnjara tada megapopularnih 'Srebrnih kri¬la' . - Bilo je jako zabavno jer sam u času tog fatalnog susreta imala vodene kozi¬ce. A ipak sam ga zavela! Moram reći da nije bilo baš jednostavno hodati s nekim tako jako popularnim. Telefon u stanu uključivali smo samo kad smo trebali zvati jer je zvonio dan i noć. Haustor u kojem je Adi živio morao bi se prefarbati svaki tjedan zbog silnih obožavateljica koje su hodočastile i šarale po zidovima - prisjeća se Alka. Adiju, kaže, bila je više od djevojke, s vremenom i tekstopisac, čije je pjesme uvrstio na svoj prvi samostalni album 'Dodirni me'. Nakon četiri godine lju¬bavi veza je okončana vrlo burno i teško za oboje, no kad je kriza prošla, nakon mnogo vremena, kaže, ponovno je 'os¬jetila život'. No, zahvaljujući Adiju, upo¬znala je moćne osobe s estrade, poput skladatelja Đorđa Novkovića, menadže¬ra Vladimira Mihaljeka i brojne druge, medu njima i za nju najvažnijeg, Gorana Bregovića. Kada se 80-ih okušala u nov¬inarstvu, jedan od intervjua koje je 1983. objavila u Poletu bio je upravo s njim. - Goran je i tada bio karizmatična osoba, fascinirao me. Djetinje sam se za¬ljubila u njega i u njegove pjesme. S vremenom smo ostali prijatelji pa je on i da¬nas za mene vrlo važna osoba, koju zo¬vem kad god imam problema - kaže Alka. Družeći se s frontmenom Bijelog dug¬meta, imala je prilike upoznati cjelokupnu scenu, od Johnnvja Stulića, Jure Stublića, Pike Stančića, Ene i Mije Begović, Mirka Ilica, Vlatka Stefanovskog. Pa i Momčila Bajagića Bajagu. Amorova strijela dohvatila ju je jedne večeri u Saloonu, nakon koncerta Riblje čorbe. - Kad smo se upoznali, rekao mi je: "Ti si jedini pisac bez prišteva i na¬očala", a ja sam poludjela za njim. Bila je to ljubav na daljinu, ali prava, roman¬tična, s mnogo napisanih pisama i pje¬sama - priča Alka. Slaveći njihovu ljubav, Bajagi je posvetila mnogo pjesama, ali i u njegovu opusu ima mnogo pjesama napisanih njoj, poput 'Zažmuri' i 'S druge strane jastuka. - Sjećam se i Opatijskog festivala 1984. koji je te go¬dine bio najglamurozniji u svojoj povijesti. Tulumarilo se po tri-četiri dana. Sjećam se daje Bajaga morao na šanku ostaviti osobnu kartu jer smo ostali bez novca. Po završetku tuluma, Matija Vuica i ja krenule smo prema Umagu autostopom. Zaustavio nam se šleper sa škampima u koji smo uskočile u našim bundicama s Hrelića, a pokraj nas je prošla Neda Ukraden u bijelom Mercedesu. Urlale smo od smijeha... Tih godina svoje je stihove izrecitirala Karlu Metikošu, koji se oduševio i upoz¬nao je s Josipom Lisac. - A kad nešto napišeš za Josipu -kaže Alka - postaješ važan i tražen. Tako je i bilo. Za njom su se otimali Denis&Denis, Željko Bebek, Neki to vole vruće, Tajci, Vlado Kalember, Boris Novković... Na vrhun¬cu popularnosti, 1988. je sus¬rela još jednog važnog muškarca u svom životu, Vuka Veličkovića. - Zaljubili smo se, a kao plod naše ljubavi rođenje sin Arijan. Vuk i ja nismo ostali zajedno, ali i danas provodimo ljeta i zime, poput prave obitelji - priča Alka. Kada je shvatila da ne postoji osoba na hrvatskoj estradi kojoj nije napisala barem stih, odlučila je pokoji napisati i za sebe. Vlastitu pjevačku karijeru otpočela je 1994. i otada snimila šest al¬buma. Temperamentna Alka upamtila je uspone, ali nije bila pošteđena ni pado¬va. Uz njezino ime bili su vezani i skan¬dali, među njima i onaj s nogometašem Igorom Štimcem, o kojem Alka danas nerado govori. Profesionalno ispunjena, Alka privatno nije prošla kako zaslužu¬je. - Istina, ja pišem, pjevam i živim od onog što volim. Maštala sam o braku i ljubavi za cijeli život, ali nisam bila te sreće. Sve sam si sama otežala. Tu nema pomoći jer sam beskompro¬misna - rekla je Alka i mi joj vjerujemo. Jer, 'Lijepa bez duše', 'Mene tjera neki vrag', 'Ljubav preko žice', 'Vino na usnama', 'Mi smo jači i od sudbine' samo su neke od njezinih pje¬sama uz koje su se zaljubljivale cijele generacije, u čijim stihovima nikada nije krila kako i dalje uporno traga za dušom svoje duše.