Sunčića Barišić, poznatija kao DJ Insolate (ex Miss Sunshine), priznata je i poznata na klupskoj sceni gdje je sa svojim dvatesetogodišnjim radom ostavila itekakav trag, i u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Upravo je zato Sunčica po peti put spakirala kofere i otputovala u daleku Južnu Ameriku, od kamo nam je poslala zanimljiv putopis u kojem je opisala boje, mirise, zvukove i okuse Argentine i Komlubije.
Unutar četvrti Palermo oduševio me dio koji se naziva Soho, te kao i londonska inačica istoimene četvrti, odiše boemskim stilom, prepuna je šarenih grafita, ulice vrve ljudim, a sve to je uokvireno prelijepim zelenim drvoredima koji ulicama daju prijekopotreban hlad od ljetne žege. Kažu da je ovo i jedan od najsigurnijih dijelova Buenosa Aieresa te sam ga stoga prešla uzduž i poprijeko i ni u jednom trenutku se nisam osjetila nesigurno.
Posjetila sam poznati muzej MALBA, muzel latinoameričke kulture, koji je otvoren 2001 godine, a posebno je zanimljiva činjenica da je otvoren i financiran privatnim sredstvima mladoga argentinskog arhitekta. Pogledala sam zanimljive izložbe od kojih me najviše dojmio dio sa slikama Antonio Bernia, (slika 8) te poznate meksičke slikarice i ikone Fride Kahlo.
Uspjela sam obići i centar grada u kojem se nalazi avenija s najviše traka na svijetu, njih čak 15! U samom križištu te avenije nalazi se predivan Obelisk izgraden 1936 kao simbol gdje se po prvi puta zavijorila argentiska zastava, te predivan BA znak napravljen od zelenila.
Za zadnji dan u Argentini sam ostavila obilazak šarene radničke četvrti La Boca (usta), koja se nalazi na ušće rijeke Riachuelo i ovo je prvo mjesto na kojem su doseljenici pristigli u Argentinu. To je najveselija i najraspjevanija četvrt u kojoj uvijek možete zaplesati tango i popiti čašu dobrog vina. Za sve ljubitelje nogometa tu se nalazi i poznati stadion La Bombonera tima Boca Juniors.
U argentini nikako nemojte propustiti njihov steak, posto je junetina njihov zaštitni znak, a imala sam priliku i prisustvovati tradicionalnom asadu ili roštilju u kojemu je bilo podjednako ukusne hrane za vegetarijance i oni koji to nisu.
COLOMBIA, BOGOTA & MEDELLIN
Nakon tople Argentine stizem u prohladnu Bogotu. Svojim vremenom jako podsjeća na vrijeme u Hrvatskoj prije mog odlaska - 15tak stupnjeva preko dana, a noći hladnije do 4 stupnja. Ni 'LJ' od ljeta. Nema veze, oblačim se toplije i krećem s lokalcima u avanturu obilaska grada.
Bogota je ogroman grad u kojem je veliki problem količina automobila i urnebesan promet. Zanimljivo je da su baš iz tog razloga morali uvesti takozvanu zabranu vožnje u rush houru od 15-19:30 za aute sa zadnjim parnim brojem na tablici- parnim danima, i obrnuto. Vrlo nezgodno ako baš parnim danom nešto trebate obaviti u gradu, a vaša tablica završava na parni broj. Promet je kaotičan i puno vremena se provede u autu kako bi negdje došli, ali i to smo uspjeli i nakon sat i nešto vožnje dolazimo do samog centar grada. U Bogoti su sve ulice paralelne, i one koje idu od juga prema sjeveru zovu se Carrera, a one od istoka prema zapadu - Calle.
Glavni trg je predivan i izgleda kao svi trgovi glavnih gradova - prostran s velikom katedralom, državnim zgradama te gradskom vječnicom. Kroz ulice Bogote se proteže miris hrane, te Canelazo toplog alkoholnog napitka koji se prodaje na svakome uglu, a direktan prijevod njegovog imena znači “vatrena voda” jer sadrži vise od 40% alkohola. Jako ukusno! Ulice su predivno oslikane velikim grafitima, i to je nešto što je čini mi se zajedničko za cijelu Južnu Ameriku.
Ukoliko se nalazite u bogoti nikako nemojte propusitti odlazak na vidikovac Monserrate do kojeg se dolazi žičarom, a s kojeg se pruza predivan pogled na Bogotu, tako predivnu i divlju i isti trenutak.
Hrana me u Kolumbiji uvijek oduševi. Imaju sjajne slastice, ali i slana jela su im vrlo ukusna. Većinom su na bazi kukuruza, krumpira i avokada, a Ajiaco je jedno od njih!
I za kraj opet malo ljeta, odlazim u Medellin. Grad koji svi najvjerovatnije poznaju po Pablu Escobaru i kartelima. Ni jedno ni drugo nisam dozivjela ali zato me je docekao predivan grad, pun zelenila i drveca, takodere prepun turista i promjenjivo tropsko vrijeme, ali i dalje vrlo toplo.
Kao i svakom Kolumbijskom gradu na ulicama Medellina vlada posebno veselje, kako i ne kada je sve toliko šareno. Uživala sam u predivnim svježe ocjeđenim sokovima od tropskog voća, a najviše mi se svidio Lulo za kojeg do sada nisam čula.
Patacones je nešto što definitivno trebate probati, spremaju se od platana (vrste banana) i to tako da se prže i premazuju raznim umacima, naravno nikako nepropustiti popularne empanadas, te Frijoles tj Kolumbijsku verziju graha.
Iz Kolumbije i Argentine će te se definitivno vratiti kući sa smiješkom na licu, puni predivnih dogodovština, ali i s kojom kilicom više :)
