U novoj predstavi 'The Blue Room' na Maloj sceni igrate pet različitih uloga: prostitutku, udanu ženu, manekenku, glumicu i dadilju. Na koji ste se način pripremali za tako različite uloge i koju biste izdvojili kao najzahtjevniju? Jeste li i vi imali temeljite pripreme poput, primjerice, Roberta De Nira, koji je zbog uloge nekoliko mjeseci bio taksist?
- Pripremali smo se uistinu studiozno, na čitaćim probama napravili smo čvrste temelje za svaku od uloga. Danas mogu reći daje iza mene doista mnogo iskustva: 15 kazališnih predstava i tri filma. Kad je riječ o ovoj predstavi, spomenula bih pripreme poput mjesečnog boravka među manekenkama, no smatram da čuvanje djeteta zbog uloge i nije potrebno. Naime, ako slijedimo formulu Stanislavskog, morala bih se i za druge uloge spremati na isti način, a to bi bilo, kako mi, Zagrepčani, kažemo, 'malo preveč uživljavanja'. Zato se glumac zove glumcem, on je osoba koja i bez privatno proživljene situacije to može uvjerljivo odigrati.
Koliki je napor nužan da bi se u sat i pol vremena odigrale sve te uloge? Jednom ste rekli da je velika glumačka vrlina transformacija i uskakanje iz lika u lik....
- To i jest jedan od najvažnijih razloga zašto sam prihvatila raditi na ovom škakljivom tekstu. Odigrati pet uloga u sat vremena pravi je glumački izazov. Kostimografiju potpisuje Danica Dedijer, koja je s mnogo pažnje, a opet na minimalistički način, naznačila ono najvažnije za svako lice, primjerice kojem staležu pripada, koja mu je dob... Za neke od uloga izmjenjivat ću perike, no ono najvažnije ipak je glumačka transformacija. Koliko sam u tome uspjela, dođite pogledati na Maloj sceni od 19. ožujka. Mala scena je sjajno prostorno rješenje jer je publika dovedena u poziciju voajera, što sjajno funkcionira u toj predstavi.
Ne omalovažavajući nijednu ulogu, ipak nekako najzahtjevnija i najintrigantnija izgleda uloga prostitutke. Na koji ste način proučavali svijet prostitucije: čitanjem novina ili ste možda prošetali zagrebačkom Gajevom ulicom i popričali s noćnim damama?
- Prva uputa redatelja Ivice Sirnica bila je: 'Ne želim da ijedno lice smatrate dražim ili težim za odigrati!'. Svaka od tih pet žena koje tumačim ima tisuću opravdanih razloga za svoje ponašanje i tisuću razloga zbog kojih bismo osudili to isto ponašanje. U svakoj od njih ima dio mene, a sigurna sam da će mnoge dame u publici prepoznati situacije u kojima su se i same našle, čuti rečenice koje su i same izgovorile.
Kad je riječ o ulozi dadilje, zanima me imate li u privatnom života iskustva kao babvsitterica? Jeste li ikada nekome od obitelji ili prijatelja čuvali dijete?
- Imam mlađu sestru, tako da sam se u ulozi dadilje našla nebrojeno puta. No, u ovom tekstu riječ je o studentici koja opslužuje jednu obitelj tako da kuha i sprema. Iskreno, bio mije užitak raditi s ovim timom ljudi, a lakoća kojom smo dolazili do rješenja pomalo me plašila, pa s nestrpljenjem očekujem reakciju publike i kritike. Tada ćemo znati kako smo posao uistinu odradili.
Story: Je li vam možda ponekad bilo neugodno zbog intimnijih scena s partnerom iz predstave Tarikom Filipovićem?
- Naše prijateljstvo započelo još za akademskih dana, što mije uvelike pomoglo pri radu na tom intrigantnom tekstu koji nas na pozornici stavlja u vrlo delikatne situacije. Kako bih mogla s punim uvjerenjem odigrati sva lica, najvažnije mije veliko povjerenje i međusobno poštovanje partnera, a Tarik ujedinjuje te osobine.
