Glumica žali samo za jednom stvari

Nikad nisam bila na estetskom zahvatu jer mi moje bore trebaju za uloge - rekla je prošle godine vrlo zaposlena 73-godišnja glumica Jacqueline Bisset koju gledamo u kinima u filmu ‘Dvostruki ljubavnik’. Riječ je o erotskom trileru hvaljenog francuskog redatelja Françoisa Ozona koji govori o Chloé, mladoj, krhkoj ženi koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze počinju živjeti zajedno, ali Chloé uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta. Film govori o razočaranji-ma i neispunjenim željama, a premijerno je prikazan prošle godine na festivalu u Cannesu, kada je šokirao publiku eksplicitnim scenama, no i dobio pozitivne kritike. I Jac-queline ima riječi hvale za film u kojem je ponovno potvrdila, unatoč sporednoj ulozi, glumačku karizmu.

Rođena je 13. rujna 1944. kao Winifred Jacqueline Fraser-Bisset u britanskom mjestu Weybridgeu, u grofoviji Surrey. Njezin otac Max Fraser-Bisset bio je ponosan na svoje škotsko podrijetlo, i bio je jako cijenjen kao vrstan kirurg, dok je majka Arlette Alexander bila ugledna odvjetnica. Tijekom ratnih godina obitelj je bila razdvojena. Max Fraser bio je mobiliziran kao liječnik, a majka je čuvala malenu Jacqueline i njezina godinu dana starijeg brata Maxa. Nakon Drugog svjetskog rata obitelj se konačno smjestila na imanju Tilehurst, četrdesetak kilometara od Londona u kući koja čuva podatke o svom postajanju posljednjih 400 godina. Jacqueline često ističe kako je majci zahvalna što ju je naučila francuski jezik. Naime, Arlette je bila podrijetlom Francuskinja pa mnogi Jacqueline doživljavaju kao francusku glumicu. Osim toga, njezina majka puno je ulagala u obrazovanje djece pa je malena Jacqueline već s devet godina počela plesati balet, što je onda bio priličan luksuz, i u tome je pokazala velik talent. No zbog deformacije stopala morala je odustati od baleta. Godine 1959. nevolje su pogodile naizgled skladnu obitelj - Arlette Bisset razboljela se od multiple skleroze. Tada se 15-godišnja Jacqueline počela skrbiti o majci, dok je njezin otac ‘pobjegao’ drugoj ženi. Kako se nije znao nositi sa svime, razveo se.

- Ocu nikad to nisam zaboravila, ali sam mu negdje duboko u sebi ipak oprostila. Iako sam tada bila jako mlada, shvatila sam da se čovjek treba boriti i da ne smije odustati pred preprekama. Na neki način kukavičluk moga oca učinio me jačom - prisjetila se godinama poslije, dodavši da se o majci brinula 40 godina i da ju je to naučilo suosjećajnosti. Bez obzira na to što je Arletta bila bolesna, ustrajala je na obrazovanju djece. Jacqueline je pohađala školu Lycée Français Charles de Gaulle u Londonu. Njezina majka nadala se da će joj kći krenuti njezinim stopama, no stvari su ispale drukčije. Jacquelinein znatiželjni duh odveo ju je na pohađanje satova glume, a dolazak u londonska kazališta uistinu ju je fascinirao. Već tada je bila zrela mlada žena koja se brinula sama o sebi.

- Prvu plaću zaradila sam kao konobarica u kineskom restoranu. Nisam se dvoumila, znala sam da želim ići na satove glume, kao što sam znala i da ni od koga ne želim tražiti novac za to. Nikad nisam požalila zbog toga - rekla je. 

Njezini prvi glumački koraci donijeli su joj i posao modela. Pravilne crte lica i vitko tijelo nisu mogli proći nezamijećeno iskusnim fotografima pa je počela dobivati razne angažmane za različite reklamne kampanje. Njezina ljepota nije promaknula tada najpoznatijim fotografima Davidu Baileyju i Terryju Donovanu ispred čijeg je fotoaparata pozirala. Iskusni producenti prepoznali su ljepotu i faktor X mlade glumice pa je već 1965. dobila prvu ulogu, i to u filmu ‘The Knack... and How to Get It’ Richarda Lestera. Godinu poslije slavni Roman Polanski povjerio joj je ulogu u filmu ‘Cul-de-sac’ koji je kod publike i kritike dobro prošao. To je na neki način obilježilo Jacquelinein početak glumačke karijere. Već je 1968. Franku Sinatri bila partnerica u filmu ‘The Detective’, a potom Steveu McQue-enu u filmskoj priči ‘Bullitt’, što joj je donijelo još veću popularnost. Dok je snimala sa Sinat-rom, počela su šuškanja da se on jako zaljubio u Jacque-line, premda je legendarni pjevač i glumac bio na glasu kao veliki ženskar. Engleska glumica poslije je pričala o tom traču, rekavši da Hol-lywood najbolje proizvodi laži. Nakon snimanja više se nisu vidjeli i između njih nije postajala nikakva privlačnost. Ali zato su na njezin šarm i ljepotu padali mnogi filmski ljepotani pa su svjetske novine bile pune priča o tome kako je zavela Marcella Mastroiannija, Ryana O’Neala, Jean-Paula Belmon-da, što je naposljetku demantirala. No godinama poslije ipak je progovorila o nekim navodnim aferama.

- Zapravo nisam doslovno odbila Marlona Branda. Jed-nom me pozvao na ples i odbila sam ga. Bilo je to u klubu Crazy Elephant i tada sam bila u društvu jednog simpatičnoga gospodina, ne odviše zgodnog. Kad je on otišao na zahod, Brando mi je prišao i svidio mi se onako naočit. Tada sam pomislila: “Da muškarac s kojim sam večeras izišla dođe i vidi me kako plešem s Brandom, kako bi se osjećao?” Ionako nije imao previše samopouzdanja. I zato sam odbila taj ples. Jednostavno sam dobro odgojena. A Sinatra? Od-bila sam ga, ali priznajem sad da bi bilo zabavno da nisam. Nije me privlačio, ali bila mi je zanimljiva cijela priča oko njega i njegova glasa. Zvao me na večeru, a u to je vrijeme proživljavao teško razdoblje s tadašnjom suprugom Mijom Farrow. Una-toč tome, bio je jako drag i zaš-titnički nastrojen prema meni. Međutim, nisam željela biti jedna od onih žena koju dobije kad hoće. Uvijek sam bila jako neovisna - objasnila je.

Majka priroda podarila joj je ljepotu s kojom je prvo počela zarađivati, a nakon filmskih uloga redovito se pojavljivala na naslovnicama prestižnih časopisa, pogotovo nakon uloge u filmu ‘Dubina’. Zbog brojnih filmskih angažmana odlučila se preseliti u Kaliforniju, premda je uvijek bila jako vezana uz rodnu Englesku. Još na početku karijere pokazala je da nije samo lijepo lice na filmskom platnu nego da je uvjerljiva karakterna glumica. Prvu nominaciju za Zlatni globus osvojila je ulogom u filmu ‘Under the Volcano’ 1984., a kad su je pitali koja joj je uloga prirasla srcu, najčešće je isticala onu u filmu ‘Američka noć’ (La nuit américaine) iz 1973. redatelja Françoisa Truffauta koji je za nju rekao da je prelijepa.

Za glumačke uzore isticala je Jessicu Lange i Jeanne Moreau. Iako su mnogi mislili da će njezina glumačka karijera završiti s prvim znacima starenja, kako je bio slučaj s mnogim lijepim glumicama, Jacqueline je iznenadila muške kolege. Godine 1980. osnovala je producentsku kuću, što je pogotovo u to vrijeme najviše bio muški posao, i realizirala film ‘Rich and Fa-mous’ koji je doživio uspjeh. U njemu je glumila s Candice Bergen, a šuškalo se da su imale i ljubavnu aferu. Nikad o tome nisu govorile, ali zato je nimalo dosadan ljubavni život britanske glumice punio novinske stupce. Ljubila je kanadskoga glumca Michaela Sarrazina, zvijezdu filma ‘I konje ubijaju, zar ne?’ iz 1969., u kojem je glumila i Jane Fonda. Sarrazina je upoznala 1968. i on se fatalno zaljubio u nju. Zajedno su bili 12 godina, a živjeli su u kućici na plaži blizu Los Angelesa. Kad su se razišli, Jacqueline je ostala dostojanstvena i nije davala povoda senzacionalističkim naslovima.

- Kad je moj otac vidio njegovu fotografiju, rekao mi je: “Nemoj se udati za njega, izgleda ćudljivo”. I naravno da je moj otac apsolutno bio u pravu, ali voljela sam tu ćudljivost. 

Medijski popraćena bila je i njezina petogodišnja romansa s marokanskim poduzetnikom Victorom Draijem koji je u Americi bogatstvo zgrnuo u modnoj industriji, lancima restorana i noćnim klubovima. Nisu dugo bili zajedno, ali nakon prekida ostali su u sjajnim odnosima.

Ljubavna priča koja joj je poslije dogodila bila je ravna filmskom scenariju. Godine 1980. upoznala se s ruskim visokim i plavokosim baletanom Alexanderom Godunovim koji je 1979. zatražio politički azil u SAD-u tijekom jednog njujorškoga gostovanja ruskog teatra. Da je Godunov izazvao politički skandal, potvrđuje činjenica da su u vezi njegova traženja azila intervenirali tadašnji američki predsjednik Jimmy Carter i ruski generalni sekretar Komunističke partije Leonid Brežnjev. Naime, baletan je dobio azil iako je sovjetska obavještajna služba KGB kratko zatočila njegovu suprugu Ljudmilu Vlasovu, a čim je dobio američku putovnicu, razveo se od supruge i počeo vezu sa Jacqueline. Zajedno su ostali osam godina i tijekom toga razdoblja Godunov je zanemario balet i pokušao uspjeti kao glumac. Godine 2005. tragično je skončao - pronađen je mrtav u svojoj sobi, a šuškalo se da je umro od AIDS-a. Iako je Bisset poslije Godunova nekoliko godina ljubila 18 godina mlađeg francuskog ljepotana, glumca Vincenta Pereza, čijem šarmu navodno nije odoljela ni bivša prva dama Francuske Carla Bruni, bila je neutješna zbog smrti bivšeg ljubavnika.

- Alexander me volio jer ga nikad nisam htjela mijenjati. Zapravo, umro je, a voljeli smo se i dalje. To je tužna priča - rekla je.

Na listi njezinih ljubavi našao se i sedam godina mlađi australski redatelj Frank Howson, s kojim je bila vrlo kratko. Često je isticala da površne veze nisu za nju, niti je željela ulaziti u odnose za koje je znala da će trajati samo koji dan. Sa svim muškarcima s kojima je dijelila postelju, kako kaže, imala je iskren i predan odnos, no s godinama je odlučila da se nikome neće previše prilagođavati, kao što je radila u mlađim danima. Zanimljivo je da unatoč nekim dugim vezama, ideja braka nikad je nije previše zanimala.

- Možda bi psiholozi zaključili da moj stav o braku ima korijene u braku mojih roditelja. Imali su skladan odnos, ali samo izvana. Još u djetinjstvu osjećala sam neku hladnoću među njima i nisam htjela da se meni ponovi to iskustvo. U svojim vezama nisam bila hladna, štoviše, davala sam se u njih cijelim bićem, ali nikad nisam osjećala da će mi veza biti bolja ako se udam - objasnila je.

Dodala je i kako nakon određenog vremena koje provedemo s nekim poprimimo i neke nedostatke od osobe s kojom smo u vezi. Veliku pozornost izazvala je i njezina veza sa 18 godina mlađim Eminom Boztepeom, instruktorom borilačkih vještina s kojim je ljubovala 11 ljeta, od 1994. do 2005. godine. U jednom intervjuu otvoreno je govorila o razlici u godinama sa svojim partnerima te koliko joj smetaju dvostruki standard i moral.

- Sjećam da je u jednom članku spomenut Emin kao moja igračka. Pitala sam što to uopće znači? Ta je fraza toliko nepristojna da dolazi isključivo iz puke ljubomore. Mlađi je od mene, istina, ali toliko je muškarac u svakom pogledu da je nazivati ga igračkom ludost. Osjećala sam se posramljeno zbog njega jer je to stvarno neprimjereno. Također je neprimjereno nazivati žene pumama. Pokušavam takve stvari ignorirati. Naposljetku, ljudi se ne privlače zbog godina, već zbog onoga što ih usrećuje, pa dokle potraje - rekla je glumica i priznala da se često čudi zašto neki tvrde da zaljubljenost traje samo tri godine.

- Nemam takva iskustva. Strpljiva sam i ne odustajem brzo. Bila sam u vezi sa zanimljivim i zahtjevnim muškarcima, ali kad nekog iskrenog volim, u stanju sam ga neprestano opravdavati - objasnila je.

Glumački uspjesi događali su joj se i u zrelijoj životnoj dobi. Godine 2005. glumila je u kult-nom filmu ‘Gospodin i gospođa Smith’ na čijem su se setu zaljubili Brad Pitt i njezino kumče, glumica i redateljica Angelina Jolie.

- Na snimanju sam primijetila da su postali dobri prijatelji, ali ni na kraj pameti nije mi bilo da su postali nešto više od toga. Svi su vidjeli da između njih postoji neka kemija, no dobro su skrivali svoju vezu. Kao i svi drugi, iz novina sam doznala da su se zaljubili. Sretna sam što je u obitelji pronašla mir. Angelina je hrabra i uzbudljiva žena koja je do tridesete učinila puno toga. Doista joj se divim, jer sama nikad ne bih imala dovoljno energije istodobno snimati filmove i odgajati četvero djece. To je, zapravo, Angeli-nina najveća vrlina, sposobna je istodobno funkcionirati na više razina - rekla je Jacqueline.

Posljednjih dvadesetak godina britanska glumica dosta je igrala i u TV serijama, a 1999. bila je nominirana za Emmy za ulogu u seriji ‘Ivana Orleanska’. Ostvarila je zamijećenu ulogu i u televizijskom epu ‘Isus’. Tu su i role u popularnim serijama ‘Reži me’, ‘Zakon i red: Odjel za žrtve’, a pohvale nisu izostale ni kad je u televizijskom filmu riječ, kao što je ‘Američki princ: Priča o Johnu Kennedyju mlađem’ iz 2003. utjelovila bivšu prvu damu SAD-a Jacqueline Kennedy.

Kritika smatra da je u filmu ‘Death in Love’ iz 2008., redatelja Boaza Yakina, ostvarila najbolju ulogu u karijeri. Riječ je o slojevitoj priči i odnosu bivše zatočenice nacističkog logora tijekom Drugog svjetskog rata i liječnika koji je radio ondje. Nagradu Zlatni globus dobila je 2014. za najbolju sporednu glumicu u mini-seriji ‘Dancing on the Edge’, a da nagradu nije očekivala, dokazala je i govorom zahvale tijekom kojeg nije krila iznenađenje, a omaknula joj se i psovka

O njezinoj ljepoti ispisane su anali. O sebi kaže da se nikad nije smatrala seks-simbolom, da joj je ta titula nametnuta, ali da ljepotu zahvaljuje dugim šetnjama i opraštanju.

- Vještinu opraštanja, na žalost, često naučimo prekasno i tek tada shvatimo koliko smo dugo i nepotrebno nosili teret koji nam je nepovratno narušio radost življenja - rekla je jednom. 

Iako je godinama bila velika protivnica estetske kirurgije, u zrelijim godinama je priznala:

- Kao mlada djevojka mislila sam da žena koja je nezadovoljna izgledom ima problema sa samopouzdanjem i da joj nikakvi umeci i liposukcije ne mogu pomoći. Ali kako godine prolaze, i moj se stav smekšao. Ako ostanem bez zuba, zamijenit ću ga umjetnim, pa zašto onda ne bih popravila i druge loše dijelove tijela? Uostalom, plastična kirurgija postala je dio života današnjice i više nema potrebe boriti se protiv toga. Što ne znači da sam bila pod nožem. Naravno da bih voljela pomladiti neke dijelove tijela, no to mi ne smeta toliko da bih otišla na operaciju - kaže ljubiteljica zdrave prehrane.

O Jacqueline Bisset mnogi će reći da je istinska dama i graciozna ikona filmske industrije koja, unatoč svjetskoj slavi, nema problem s javnosti podijeliti i neispunjene želje, čime samo dokazuje da čvrsto stoji na zemlji.

- Postoje trenuci kad mi je žao što nemam djecu, ali kad razmislim o tome kakav sam život vodila, shvaćam da nije bilo mjesta za majčinstvo. Kad sam bila mlađa, odbijala sam i samu pomisao na dijete, uvjerena da nisam sposobna biti majka. Nestrpljiva sam, vrlo zahtjevna, volim disciplinu, pa sam smatrala da, uz sve svoje poslove, neću imati dovoljno vremena za dijete. Danas mislim da bih bila bolja majka nego što sam tada smatrala, ali sad je za to prekasno - priznala je Jacqueline.

U jednom su je razgovoru pitali razmišlja li o pisanju autobiografije. Rekla je:

- Najzanimljiviji je bio moj emotivni život, no istodobno i prilično težak. Ali neću pisati o tome, to se nikoga ne tiče.