Dubravka Šeparović Mušović ni približno nije nedodirljiva i razmažena operna diva, iako iza nje stoje brojne uloge i koncerti u Hrvatskoj i u inozemstvu te prestižna priznanja. S njom se može otvoreno razgovarati o svemu, od stanja na našoj opernoj sceni do mode i privatnog života. Povod za ovaj razgovor bila je izvedba Verdijeve ‘Messe de Requiem’ u zagrebačkom HNK 31. listopada, pod ravnanjem novog ravnatelja zagrebačke Opere Marcella Motadellija, a nastupit će i njezini sjajni kolege Lana Kos, Tomis-lav Mužek i Luciano Batinić, uz orkestar i zbor Opere HNK te zbor Ivan Goran Kovačić. Također, već 22. studenoga čeka je u HNK i premijera Mozar-tove ‘Čarobne frule’. Raspored je gust, obaveza puno, a Dubravka nam je otkrila kako sve to stiže, kako čuva svoj dobar glas te kako se najbolje opušta.

Story: Trenutačno se pripremate za izvedbu Verdijeve ‘Messe da Requiem’ 31. listopada u HNK u Zagrebu, koliko je zahtjevno to djelo? 
Tematika je vrlo zahtjevna, komad dugo traje i potrebna je dobra koncentracija. Također, naglašen je jaki timski rad - veliki zbor i orkestar uz soliste moraju biti potpuno ujednačeni.

Story: Izvedbom će ravnati novi ravnatelj zagrebačke Opere, maestro Marcello Mottadelli. Kakvi su vaši dojmovi o njemu?
Imala sam s njim jednu probu na kojoj su me iznenadili njegova muzikalnost i rješenja pojedinih pjevačkih fraza. Vrlo je predan i traži puno, što je jedini način za napredak.

Story: Nedostaje li vam bivši ravnatelj Opere, maestro Nikša Bareza? Kakve vas uspomene vežu uz njega? Kako je bilo s njime surađivati?
Uz maestra Barezu napravila sam dvije krunske uloge hrvatskog repertoara: Jele u Bran-kovićevu ‘Ekvinociju’ i Gotovčevu Domu u ‘Eri’. To je vrlo vrijedna uspomena.


Story: U studenome je premijera Mozartove ‘Čarobne frule’, u kojoj su fazi pripreme?
Trenutačno imamo intenzivne probe koje su i vrlo i zabavne pa me svaka jako veseli. Već imamo i muzičke probe pa ‘Čarobna frula’ dobiva konture predstave koja će zasigurno biti hit.

Story: Kako doživljavate to Mozartovo djelo? Što se sve krije iza priče o borbi dobra i zla?
Djelo je vrlo kompleksno. Iz opere se iščitava kako se zli ljudi uvijek prikrivaju, vrlo su ljubazni i emocionalno ucjenjuju. Uvijek imaju pomagače koji za njih manipuliraju drugima. S druge strane, dobri ljudi drugima se čine zli zbog svog dostojanstva, iskrenosti i odvažnosti. Pot-rebno je puno vremena dok se otkrije istina, a na tom putu mnogi stradaju. Posebno bih naglasila manipulaciju Kraljice noći svojom kćeri Paminom. Zbog toga mi se čini da će ta opera biti jako važna i mladima kako bi naučili prepoznati probleme u svojoj obitelji.

Story: U ‘Čarobnoj fruli’ pozornicu ćete dijeliti s tenorom Tomislavom Mužekom, s kojim nastupate i u ‘Messi da Requiem’. Sve nas je prije dvije godine razveselila vijest da je prihvatio stalni angažman u zagrebačkoj Operi. Veseli li i vas kada se naše operne zvijezde rado vraćaju na domaće pozornice? 
Nadogradnja ansambla i veliki iskorak dogodio se s Tomislavom, a jednako je važan i dolazak Valentine Fijačko Kobić. Mene veseli svačiji uspjeh jer znam kako je teško do njega doći.


Story: I sami ste puno nastupali na stranim pozornicama. Postoji li razlika kad pjevate za inozemnu, odnosno domaću publiku?
Za mene je velika razlika pjevati u inozemstvu jer sam ondje puno opuštenija. Imam više slobodnog vremena za sebe i za spavanje. U Zagrebu volim pjevati jer je odgovornost veća, pa mi je zato i veći izazov.

Story: Proljetos ste kolegi Mužeku uručili nagradu za Wagnerijanca godine, koju ste i sami svojedobno primili. Koliko je Wagnerov opus važan u vašoj karijeri?
Vrlo je važan jer mi iznimno odgovara. Nje-mački jako odgovara mom glasu, a Wag-nerove heroine potpuno me začaraju.

Story: Dobitnica ste brojnih priznanja i nacionalna operna prvakinja. Koliko su vam priznanja važna, smatrate li ih dokazom svog uspjeha i nagradom za mukotrpan trud i rad?
Imam mnoge nagrade, ali nikad nisam o njima puno razmišljala. Najvažnije mi je na najbolji način svladati neku ulogu. Ako za taj rad dobijem nagradu, sreća je još veća. Ipak, uza sve nagrade moji daljnji angažmani ovise o posljednjem nastupu. U umjetnosti nema uljuljkanosti u vlastiti uspjeh. To je korak natrag.

Story: Zanimljivo je da ste prvo diplomirali arhitekturu, a tek potom upisali studij solo pjevanja. Kako je prevladala klasična glazba?
Spletom okolnosti. Nakon dva studija trebalo se odlučiti kamo krenuti. Otišla sam na pjevačko natjecanje u Karlove Vary, osvojila drugu nagradu i dobila ulogu Carmen u Pragu. Sma-trala sam kako je to Božji znak koji treba slijediti. Ali nitko mi nije rekao kako je to teško.

Story: Koristite li na neki način znanja stečena na studiju arhitekture, jeste li još vezani uz tu disciplinu?
Ta je disciplina kod mene jako naglašena i voljela bih da me toliko ne proganja. Na studiju arhitekture naučila sam kako konstrukcija treba stajati i kako se proračunava statički da se zgrada ne bi srušila. Tako pristupam i konstrukciji glazbenog djela. Arhitekti stvaraju konstrukciju, a pjevači su izvođači glazbene konstrukcije. U glazbi se čini da nema reda, ali je sve u potpunosti u savršenom redu. U glazbi mi jedino nedostaje vidljivost koja je prisutna u arhitekturi. U glazbi radimo s emocijama koje uvijek nanovo budimo i to iscrpljuje.

Story: U karijeri ste otpjevali brojne snažne ženske uloge, dramatične i emotivno zahtjevne. Što mislite, zašto vam ih dodjeljuju? 
Svaka rola dolazi u svoje vrijeme. No danas je konkurencija velika i svi grabe sve. Treba ostati pribran i znati reći ne. Likove koje tumačim tražim u sebi i uvijek otvorim neka nova vrata. Otvaranjem tih vrata sve sam više svjesna da smo mi ljudi uvijek željni ljubavi i pažnje. što se neki lik doima jači i utjecajniji, to je duboko u sebi nezadovoljniji.



Story: Pročitala sam u jednom vašem intervjuu da snimke vlastitih nastupa rijetko slušate, eventualno kad prođe nekoliko godina. Jeste li jako samokritični?
Jesam, ali to je ključ napretka. Kad bih bila zadovoljna, zašto bih i dalje vježbala i trudila se otkriti nešto novo?! U glazbi nema ega, on je potreban samo na početku karijere kako biste skrenuli pozornost na sebe, ali u kasnijoj fazi on je rušitelj istinske interpretacije.

Story: Slušate li i privatno klasičnu glazbu ili su vam bliski i neki drugi žanrovi?
Uz tri muškarca u kući rijetko slušam glazbu, uglavnom gledam tenis i nogomet.

Story: Iz vašeg iskustva, koliko je teško hrvatskim opernim pjevačima kada kreću u osvajanje svjetske scene? Slažete li se da u Hrvatskoj nismo uvijek ni svjesni uspjeha naših glazbenika izvan granica Hrvatske?
Danas postoji Facebook pa svi znamo gdje je tko i što radi. Ako pjevate vani, ne znači da ste bolji od glazbenika u Hrvatskoj. Dapače, Hr-vatska je prepuna pjevača vrijednih pozornosti.

Story: Kako čuvate svoj dobar glas?
U početku sam čuvala glas pravilnim odabirom uloga, poslije neprestanim vježbanjem, a danas dovoljnim odmorom.

Story: Kako se opuštate nakon posla?
Obilaskom trgovina, ha-ha!

Story: Ne mogu ne primijetiti vašu sklonost smjelim modnim kombinacijama. Kako birate odjeću? Imate li omiljene dizajnere, pratite li modne trendove?
Nisam rob mode, ali je volim. Uglavnom sam zaljubljena u tigrasti uzorak i jarke boje. Sma-tram da moda šalje poruku o nama samima. Dobar komad odjeće može mi popraviti raspoloženje.