Miro Gavran iskreno o odnosu sa suprugom i sinom

Jedan od najprevođenijih hrvatskih književnika Miro Gavran za Story govori o premijerama novih drama (‘Paralelni svjetovi’ nedavno u Splitu, a ‘Svaki tvoj rođendan’ na programu je u zagrebačkom HNK 30. prosinca), fascinantnoj stvaralačkoj energiji, prestižnim priznanjima te odnosu sa suprugom Mladenom i sinom Jakovom.

Story: O čemu je riječ u komadu? Što mislite, zbog čega će publika doći pogledati ‘Svaki tvoj rođendan’?

To je neobična nježna priča koja počinje 1957., kada jedan od junaka slavi deseti rođendan, a završava 2017., kada slavi sedamdeseti. Osim dramatičnosti, u drami ima humora i emocija, ali i mirisa nedavnih prohujalih vremena koja će u gledateljima sigurno potaknuti nostalgično prisjećanje. Gledajući rekapitulaciju života glavnih junaka, publika će imati priliku načiniti usporedbu i sa svojim najvažnijim emotivnim doživljajima. Budući da neki glumci moraju glumiti i djecu i ljude zrelih godina, vjerujem da će predstava biti glumačka poslastica.

Story: Potkraj studenoga imali ste premijeru  ‘Paralelnih svjetova’ u splitskom HNK. Kako je to prošlo? Kako je publika reagirala?

Kao što znate, splitska je publika najneposrednija u Hrvatskoj. Reakcije su bile iznimno dobre pa su prve reprize odmah rasprodane, što je ansamblu dalo dodatni elan. Redatelj Goran Golovko i dramaturg Jasen Boko odlučili su na moderan način pristupiti mome tekstu, pa su dvočinsku predstavu skratili na jednočinku duljine filma, ali sačuvana je osnovna priča i nastalo je nekoliko sugestivnih glumačkih kreacija u toj dinamičnoj predstavi.

Story: Ova godina vam je nevjerojatna, imali ste 20 inozemnih premijera, od Albanije, Austrije, Bugarske, Nizozemske, Kube, Rusije, Kosova, Češke do Srbije. Odakle ta silna stvaralačka energija? Pišete li i dok spavate?

Nije to baš tako. Neke od tih premijera nastale su na osnovi mojih tekstova koji su napisani prije 10, 20 ili čak 30 godina. Naživio sam se i naradio pa se nakupilo mnogo toga u mojoj spisateljskoj škrinji. Osim jednog dječjeg igrokaza i drame ‘Svaki tvoj rođendan’, ostalo su stari tekstovi, a i ‘Rođendan’ je u prvoj i drugoj verziji napisan prošle i pretprošle godine, ove je  samo dorađen.

Story: Početkom godine od austrijskog ste predsjednika dobili Zlatni orden časti za zasluge u Republici Austriji, i to tri mjeseca nakon što su vam u prosincu prošle godine u Beču dodijelili međunarodnu nagradu Dr. Alois Mock Europa-Preis. Jesu li vas iznenadila ta priznanja?

Poprilično, i to ugodno. U Beču su objavljena četiri moja romana na njemačkom, imao sam i kazališne premijere na njemačkom, pa me istinski dirnulo to što su u Austriji moje književno i kazališno djelovanje tako visoko vrednovali. Austrija nam je po mnogo čemu bliska zemlja, u njoj je umjetnost na visokoj razini, a na toj umjetnosti sam se i ja formirao i odgajao pa mi imponira to što priznanje dolazi baš iz te sredine.

Story: U travnju je održan i 8. Gavranfest u Pragu. Zašto baš ondje? Činjenica je da su vaše priče i likovi plastično interpretirani te da govore univerzalnim jezikom. Kakva je recepcija tamošnje publike u odnosu na domaću?

Nakon slovačke Trnave, u kojoj su održana prva četiri Gavranfesta, i Krakova u Poljskoj, gdje je održan peti, Česi su mi iskazali čast i organizirali tri Gavranfesta zaredom u posljednje tri godine. Moja veza s Česima doista je intenzivna, ondje sam imao čak 23 premijere, a objavljeno mi je i pet knjiga na češkom. Usu­đujem se reći da sam ondje kazališni hit-autor. Primjerice, drama ‘Sve o ženama’ u Pragu je imala oko četiri stotine repriznih izvedbi, a ‘Sve o muškarcima’ oko pet stotina i pedeset repriza, i još se izvode. Zato se u Češkoj osjećam kao domaći pisac i imam sjajnu recepciju u toj zemlji u kojoj je kazalište doista na cijeni. Ako vam kažem da Prag ima 140 kazališta, a Zagreb samo desetak iako je Prag samo dvaput veći od Zagreba, onda je lako shvatiti da je Česima teatar istinska potreba i da ta zemlja ima publiku kakvu svaki dramatičar ili glumac može samo poželjeti.

Story: U listopadu ste imali promociju romana ‘Kafkin prijatelj’ na osam jezika u Frank­furtu i objavljeno je 10-ak izdanja vaših knjiga u Francuskoj, Njemačkoj, Indiji, Hrvatskoj i Makedoniji. O čemu je riječ u romanu? Kakva je čitanost vaših djela u tim zemljama?

‘Kafkin prijatelj’ govori o neobičnom prijateljstvu dvojice pisaca, Maxa Broda i Franza Kafke, te o ženama koje su ih sudbinski odredile. Roman donosi prikaz života početkom 20. stoljeća u Pragu, govori o ljudima kojima je literatura važna poput samoga života. Vjerojatno su ga zato prihvatili i čitatelji i kritičari. Zado­voljan sam što je roman zaživio i u brojnim prijevodima, a nakon Frankfurta zainteresirali su se i izdavači iz drugih zemalja. Moja čitanost u inozemstvu nije ni izdaleka onako velika kao što je velika gledanost mojih predstava.

Story: Što mislite, zašto su vaša djela tako bliska i popularna, čak i među onima koji nemaju izražene čitalačke navike?

Teško mi je samoga sebe analizirati i tumačiti, ali vjerojatno mojoj čitanosti i gledanosti u kazalištima pomaže to što u tekstovima inzistiram na jasnoj priči, zanimljivim likovima, na emocijama i humoru. Poštujem svoje čitatelje i gledatelje, dajem im svoje emocije, a oni to prepoznaju i na ljubav mi uzvraćaju ljubavlju.

Story: Zanimljivo je da ste proglašeni i prvim hrvatskom veleposlanikom kravate?

Eh, da, to se dogodilo u rujnu ove godine. Ljudi koji vode Academiju Cravaticu smatrali su da moje djelovanje i kao pisca i kao čovjeka zaslužuje tu čast. Sretan sam što je i u Hrvatskoj i u svijetu prihvaćeno to da kravata potječe od Hrvata te da se mi kao narod brendiramo takvim vrijednim odjevnim predmetom koji simbolizira civilizaciju, pristojnost i osjećaj za profinjeno.

Story: Zašto ističete da su muško-ženski odnosi najkompleksniji, oni su uostalom i najzastupljeniji u vašim djelima?

Sve što se zbiva između žena i muškaraca na prvi je pogled tako jednostavno, a zna se prometnuti u nešto jako složeno, komplicirano i neraz­rješivo. To mi je najdraža tema jer se tiče svakoga čovjeka i njome se najlakše uspostavlja prepoznatljivost s našom sudbinom i osjećajima.

Story: Jeste li vi otkrili tajnu uspješnih muško-ženskih odnosa?

Budući da sam više od 30 godina u braku s istom ženom, a i ona i ja se osjećamo dobro u tom našem zajedništvu, usudio bih se reći da smo zajedno otkrili tu čarobnu formulu.

Story: Sa suprugom Mladenom vodite i Teatar Gavran, a vaš sin Jakov glumi u vašim predstavama. Kako se taj trojac slaže? Ima li nesuglasica? Zbog čega?

Mladena i ja smo odavno dobro uigran umjetnički par koji s malo riječi brzo dođe do suglasja. I s Jakovom uspijevamo dobro funkcionirati u zajedničkom poslu, iako zbog generacijske razlike moramo potrošiti ipak nešto više riječi prije negoli dođemo do suglasja. Nesu­gla­sice su rijetke i u principu se odnose na prozaična pitanja o tome kako posložiti neku turneju i kojim smjerom krenuti na početku sezone.

Story: Koja je vaša tajna uspješnog braka?

Valjda to što nas oboje iznimno raduje sreća našeg partnera.

Story: Što pripremate za deveti Gavranfest koji će se održati u Njemačkoj, u Augsburgu, u veljači 2019. godine?

Selektori 9. Gavranfesta, koji će se održati u S’ensemble Theateru u Augsburgu, pozvali su od mojih predstava bečku izvedbu ‘Zabranjenog smijanja’, ‘Sladoled’ Teatra Gavran iz Zagreba, ‘Poncija Pilata’, monodramu nastalu po mome istoimenom romanu iz Münchena, a S’ensemble Theater će izvesti ‘Lutku’ i ‘Pivo’. Bit će promovirane i dvije moje knjige drama u prijevodu Tihomira Glowatzkoga na njemački u izdanju University Bamberg Pressa iz Bamberga, a bit će održana i tribina na kojoj će kazalištarci iz četiri zemlje govoriti o meni kao dramatičaru.