Priča kao Iz filma dovela je Ervina Baučića prije 19 godina do uloge Jude u mjuziklu ‘Jesus Christ Superstar’, a danas ponavlja tu rolu u komediji te otkriva koji novi projekt priprema.
Glazbena priča 44-godišnjeg Ervina Baučića nalik je filmskom scenariju. S nešto novca iz rodnog Omiša otišao je na fakultet u Zadar, ali nakon nekoliko mjeseci shvatio je da je glazba njegov put. Zahvaljujući isključivo talentu otkrivenom u zagrebačkim rock klubovima u neke ‘gluhe’ ure, Baučić je postao jedan od naših najcjenjenijih tenora. Nakon 19 godina, ovoga svestranoga glazbenika ponovno gledamo u ulozi Jude u rock operi ‘Jesus Christ Superstar’.
Story: Nakon 19 godina i vaše prve premijere u kazalištu Komedija, opet igrate Judu u rock klasiku. Jeste li se nadali da će spektakl ponovno doći u Komediju?
Nisam imao pojma da u kazalištu možeš pjevati bez glazbene naobrazbe, niti sam nekoliko godina prije 2000. imao ideju da ću se profesionalno baviti pjevanjem. Regrutacija u ove vode počela je kada su me čuli tada viđeniji članovi kazališta u Hard Rock Caffeu dok sam pjevao u bendu Igora Geržine. Pozvali su me u produkciju ‘Jesusa’ i imao sam tri tjedna da se pripremim za premijeru. Nevjerojatan je osjećaj kada shvatiš koliko postoji načina da se izraziš u kazališnoj formi kao što je rock opera. Bilo je to ostvarenje snova. Poželio sam zauvijek pjevati takve forme, ali shvatio sam da je napisano malo rock opera. Poslije se dogodio fantastičan komad ‘Skidajte se do kraja’, nije rock opera, ali meni je jedna od najdražih predstava u kojima sam igrao. Savjetima su mi pomogli i kolege iz glumačkog ansambla. Nakon 19 godina opet igrati ‘Jesus Christ Superstar’? Neopisivo! Posljednjih šest godina nas nekoliko iz stare ekipe lobiralo je da je stavimo na repertoar i došli smo na svoje.
Story: Osim novih kolega, ima li još nekih razlika u odnosu na postavu od prije devetnaest godina?
Čovjek koji je tada radio kao korepetitor i pomoćnik glavnog dirigenta, danas kućni dirigent Komedije Dinko Appelt, jedan je od najtalentiranijih glazbenika koje poznajem. Radi sve - aranžira, dopisuje dionice za orkestar, uvježbava ansambl, radi s mladima koji su nam se pridružili. Čini mi se moćnije nego prije 19 godina. Đani Stipaničev i ja smo pri glasu, baš smo se zezali da bi bilo zgodno ovo ponoviti i za 20 godina. Spomenuo bih da su dvije glavne uloge, Isusa i Jude, glazbeno najteže ikad napisane uloge za Broadway. Znati da to opet možeš napraviti sa 44 godine fantastičan je osjećaj. I dalje sam tenor, a kad mi se glas spusti u bariton, pjevat ću blues u nekom baru... možda svojem, tko zna.
Story: Imate glazbene nastupe i izvan kazališta?
S ekipom nastupam po eventima, pjevam Sinatru, Robića i još puno šarolikog repertoara. Sviram i program Led Zeppelina iz čistoga gušta s Rock Mastersom.
Story: Spomenuli ste i projekt koji vas je zaokupio.
U listopadu prošle godine javio mi se Austrijanac Friedemann Riehle koji ima sjajnu priču orkestralnih obrada rock hitova ‘Rock The Opera’. Nastupao je u Lisinskom i pozvao me da gostujem. Angažirao je Zagrebačku filharmoniju i izvodili su se Zeppelini, U2, Queen, AC/DC, Pink Floyd. Zarekao sam se da moram ostvariti sličnu suradnju s našom Filharmonijom. Tražim način financiranja, moram osigurati sponzorsku podršku. To je prvo što me zaintrigiralo izvan kazališta.
Story: Mnogi ne znaju da su vaši počeci bili s ‘puno duše i malo para’, kada ste devedesetih godina u rodnom Omišu s prijateljima iz klape Puntari pjevali Led Zeppelin u skrivenom kafiću u kaleti.
Provodili smo noći u kafiću pjevajući ‘monstruozne’ vokale sedamdesetih, predstavljali su mi izazov, vokalne harmonizacije doživljavao sam kao trening za mozak, što mogu zahvaliti mami koja mi je u najranijoj dobi puštala The Platters, Percyja Sledgea, Fatsa Domina. U tinejdžerskoj dobi više sam volio Deep Purple zbog Gillanova vrištanja i sirovosti glazbe, a kad sam došao u Zagreb, otkrila me ekipa iz Telefon Blues Banda.
Story: Zaboravili ste spomenuti da ste sa 300 ondašnjih maraka tri mjeseca nakon upisa napustili fakultet u Zadru i otišli za snovima na sjever.
Bilo je tu nekoliko priča. To je bilo u doba raketiranja Zagreba. Jednu večer otišao sam u kafić na Gornji grad. Kada sam krenuo prema izlazu, shvatio sam da je u drugom dijelu kafića svirka uživo, tako dobra da sam je zamijenio za original s CD-a. Ondje je bio Robert Vnuk s bendom. Popeo sam se na pozornicu i pitao ga mogu li nešto otpjevati. Mislio je da mu je došao pijani kreten. Pitao sam ga zna li nešto od Deep Purplea ili Zeppelina, na što me blijedo gledao. Odsvirali smo prvu pjesmu i, na njegov nagovor odsvirali cijeli set na prvu. Tu sam večer završio u tadašnjem underground klubu Concordia. Dok sam urlao uz razglas, za šankom iza sebe čuo sam šest ženskih vokala. Kad sam se okrenuo, vidio sam šest žena i čuo iz njihovih usta krasne prateće harmonije, s njima je bio i Goran Karan te autor Dino Zonić. Pitali su me bih li se pridružio session-mjuziklu ‘Sarajevski krug’ pa sam iduću jesen došao u Zagreb i uskočio u glavnu ulogu, a 15 dana poslije, nakon oslobođenja Sarajeva, nastupio u dvije predstave. Mnogo toga vezanog uz moj pjevački put bila je puka slučajnost... osim mog glasa i želje za pjevanjem.
Story: Unatoč svim angažmanima, rijetko dajete intervjue. Nije vam do zvjezdanog statusa?
Najdraža mi je reklama kad me pozovu u TV emisije. Nedavno sam u HRT-ovoj ‘A strani’ imao priliku otpjevati Cockerovu ‘With a little help from my friends’ i ‘Kashmir’ Led Zeppelina, sjajno je ispalo. Nikad nisam želio biti poznat ili zvijezda nego pjevač.
Story: Da nije bilo pjevanja, možda biste bili chef. Mnogi ne znaju da odlično kuhate...
Volim i dobro jesti. Srećom, nemam fiksno radno vrijeme pa stignem otići na tržnicu, skuhati ručak za suprugu i kćerkicu.
Story: Sa suprugom Majom imate šestogodišnju Lunu. Je li naslijedila tatine gene?
Naslijedila je tatin glas, a mamin plesni talent. Voli i glumiti. Nastupila je u dječjoj emisiji HRT-a ‘Čarobna ploča’ koju vodi moja draga Mila Elegović. To joj je fora. Neću je nagovarati na zborove, glazbene ili glumačke škole. Podržavamo njezine interese. Nadamo se da će, kao mama i tata, u životu raditi ono što voli.
