Gotovo da i ne postoji osoba koja, ako i nije rođena u 90-ima, nije čula za jedno od najvažnijih razdoblja u modnom svijetu - eru supermodela. Iako su originalnu petorku činile Naomi Campbell, Cindy Crawford, Linda Evangelista, Tatjana Patitz i Christy Turlington, među najuspješnije od najuspješnijih ubrajale su se i Claudia Schiffer, Kate Moss, ali i Helena Christensen koja točno na Božić slavi 50. rođendan. Gotovo nitko ne bi rekao da jedan od najuspješnijih svjetskih modela puni pola stoljeća života, pogotovo zato što i dalje izgleda podjednako atraktivno kao nekada. Upravo se zbog toga Helena, koja je 1999. postala kreativna direktorica časopisa Nylon koji je prošle godine, nažalost, prestao izlaziti, a s bliskim prijateljem Leifom Sigersenom pokrenula je liniju odjeće Christensen & Sigersen, i dalje bavi modelingom. Tako smo je nedavno imali priliku gledati na naslovnicama španjolskog izdanja časopisa Vogue, u Harper’s Bazaaru i Elleu. 

Zelenooka Dankinja karijeru je počela kada je sa 18 godina osvojila titulu Miss Universe Danske, nakon čega je napustila rodni grad i preselila se u Pariz kako bi se ondje bavila modelingom. Pojavila se na naslovnici brojnih svjetskih modnih časopisa kao što su Vogue, Elle, Harper’s Bazaar i W te sudjelovala u kampanjama za prestižne modne kuće kao što su Chanel, Versace, Lanvin, Prada, Hermès, Valentino i druge. Poput većine modela, nije ju zaobišao ni najpoznatiji brend donjeg rublja Victoria’s Secret, za koji je nosila revije i snimala reklame. Godinama je bila zaštitno lice tvrtke Revlon, a 1991. glumila je u spotu za kultnu pjesmu ‘Wicked Game’ Chrisa Isaaka. Video je poslije uvršten na MTV-jevu listu najseksi spotova svih vremena, a na istu listu uvrstila ga je i postaja VH1. To i ne čudi s obzirom na to da je pogledom hipnotizirala gledatelje. Postoje čak urbane legende o brojnim muškarcima koji su, kada bi se našli oči u oči s njom, gubili dar govora. No njezina ljepota ne može se mjeriti s energijom koju isijava. Barem tako kažu upućeni. Ona je stvarno cool, stoga ne čudi da joj je to, kako je priznala, jedna od omiljenih riječi. A dio te njezine ‘cool’ osobnosti krije se u činjenici da nikada stvari ne doživljava previše ozbiljno. 

- Pobogu, nema ništa ozbiljno u bavljenju modelingom. Divan je to posao, ali ako svoj život gradite samo na tome, na pogrešnom ste putu. Zabavna sam. Volim zbijati šale i ponašati se šašavo. I zato više ne mogu snimati kampanje za kosu u kojima moram mahati glavom i izgledati senzualno, izgledam si glupo - ističe. 

Na pitanje kako je onda izdržala toliko dugo u modnom svijetu u kojem su se svaki novi parfem ili kolekcija tretirali gotovo kao lijek protiv raka, odgovara:

- Smiješno mi je što su ljudi uopće sve to shvaćali tako ozbiljno. Neki dizajneri zadržali su smisao za humor, ali neki su smrtno ozbiljni i nemaju život izvan svoje profesije. Provode noći budni u krevetu i smišljaju haljine za novu kolekciju. S takvima sam surađivala godinama. I danas ih susrećem i čudim im se. Poput zombija su. Toliko sam puta poželjela vrištati - pogotovo dok bih stajala ukočena, a sedam bi žena puzalo oko mojih nogu i popravljalo rub haljine, dok bi dizajner imao slom živaca jer nogavice nisu onakve kako ih je zamislio. Našla bih se usred histerije. No divno sam se zabavila. Bila sam u tom čudnom svijetu i bilo mi je odlično - kaže.

Sav taj odmak i zdrav pogled na stvari djelomično je proizišao iz toga što se Helena relativno kasno počela baviti manekenstvom. Gotovo sa 20 godina. A egzotičan izgled duguje mješavini danskih i južnoameričkih gena. 

- Napola sam Peruanka. Moja je majka rođena u Limi, a kada je imala 18 godina, očuh Danac brodom ju je doveo u Dansku. U sljedećih pet godina upoznala je mog oca, a kada se ostatak obitelji vratio u Peru, ona je ostala. U djetinjstvu smo često odlazili u Peru, ali tek sam tijekom nedavnog boravka ondje osjetila da tamo zaista pripadam - kaže Helena koja je rođena 25. prosinca 1968. u Kopenhagenu, kao najstarija od triju kćeri tipografa Flemminga i Else, zaposlenice Scandinavian Airlinesa. 

- Od njih sam naslijedila i najbolje i najgore - kaže Helena i dodaje da je imala lijepo, ali prilično nekonvencionalno djetinjstvo. 
Obitelj je bila toliko bliska da su se znali i kupati zajedno. 

- Bilo je to zajedništvo u pravom smislu riječi. Tuširali smo se zajedno. Čini se da smo mnogo toga radili zajedno. Je li moje odrastanje bilo normalno? Možda i nije - izjavila je nedavno. 

Kako je majka radila u financijskom odjelu SAS-a punih 30 godina, njih su petero često putovali svijetom. Ljeta su uglavnom provodili u Peruu, majčinoj domovini, ali i na proputovanju Tajlandom ili drugim mjestima na kojima je imala priliku upoznati kulturu i način života znatno drukčiji od onog na koji se bila naviknula u Kopenhagenu. 

- Majka je kao zaposlenica imala pravo na popust pri kupnji karata pa su moje prve uspomene vezane uz putovanja obično one čekanja u redovima da vidimo ima li dovoljno mjesta na letu. Uvijek smo bili lijepo odjeveni, za slučaj da nas premjeste u poslovnu klasu. Ponekad su imali mjesta samo za dvije osobe, pa smo putovali razdvojeni. I eto nas, savršeno odjevena obitelj. Svi stojimo i čekamo do posljednje sekunde, a srca nam tuku od nestrpljenja - prisjetila se Helena i dodala da su ju upravo ta putovanja oblikovala u osobu kakva je danas, a pogled na drukčiji dio svijeta osvijestio joj je koliko je privilegirana svakodnevicom u Danskoj. 

- Ovdje smo svi morali biti kod kuće u 18 sati, a u Limi sam se igrala s romskom djecom i psima lutalicama. Proširilo mi je vidike, imala sam razumijevanja za druge. Kada sam vidjela majke kako s djecom prose na ulicama Lime, bilo mi je jako teško. Takvo što u Danskoj nikada nisam vidjela. Stoga sam još kao dijete stekla osjećaj za nepravdu, ali i za ljepotu - iskrena je Helena koja je kao djevojčica bila sramežljiva. 

Kako bi joj kći izgradila samopouzdanje i riješila se sramežljivosti, Elsa je Helenu kada je navršila devet godina upisala na satove glume i modelinga. 

- Željela je da se naučim izraziti - kaže Helena koja je kao tinejdžerica počela odrađivati poslove za lokalnu modnu agenciju. No nikada se nije smatrala pretjerano lijepom. 

- Izgledam si dobro, ali o sebi ne bih rekla: “Vau, tko je ta žena?” Nikada se nisam tako osjećala. Kao tinejdžerica sam bila, pa recimo, druga priča. Visoka grančica, tanka kao daščica. U pubertetu, najosjetljivijem životnom razdoblju u kojem se pojedinac oblikuje, mene su često zadirkivali. Mislim da sam imala 19 godina kada mi je jedan vizažist u Parizu rekao da imam lijepe oči - ispričala je. 

Osim što su joj se rugali zbog visine i težine, u školi su je zvali i Mliječnom kraljicom, i to zbog neobične strasti. 

- Volim sve bijelo i kremasto, sve što sadrži nešto kravlje ili ovčje - kaže Helena koja je i danas luda za raznim vrstama sira. 
To i ne čudi s obzirom na to da nikada nije opsesivno pazila na liniju, nekontrolirano se brinula o izgledu ili se općenito bavila ‘ženskastim’ stvarima. Umjesto da lista modne časopise, Helenu su zanimale škola i glazba. Vječito je slušala radio i kazete, osobito Joy Division i Smithse. Sa 18 godina osvojila je krunu Miss Universe Danske, ali umjesto da iskoristi titulu i svojih pet minuta slave, odlučila je sve to ignorirati i autostopom putovati svijetom s tadašnjim, ujedno i prvim dečkom Andersom. 

U trenutku kada su njezine prijateljice nalazile prvi konkretan posao ili odlazile na fakultet, Helena, koja je u početku željela studirati arheologiju, krenula je potpuno drukčijim putem - onim međunarodnog modelinga. Kada je imala 19 godina, agencija u Parizu ponudila joj je ugovor koji je i prihvatila. U početku joj je, kaže, bilo teško. Sjeća se beskonačnih letova, čekanja u zračnim lukama i jeftinih hotela u kojima si, u doba prije interneta i mobilnih telefona, a s obzirom na to da se telefon dobrano naplaćivao, morao imati kartice za govornicu kako bi se mogao javiti roditeljima. Bilo je to dramatično iskustvo za jednu tinejdžericu koja je odjednom ostala bez prijatelja s kojima je komunicirala isključivo podugačkim pismima, a na njima je, kako nije bilo mobitela s kamerom, rukom crtala gradove i mjesta koja je posjetila. No kako je njezina karijera krenula uzlaznom putanjom, hotelske sobe postale su ljepše, a putovanja ugodnija. No nikada nije uspjela razgledati gotovo nijednu lokaciju na kojoj je radila. 

- Morali smo brzo ići u drugi grad. Jedan dan si ovdje, drugi već negdje drugdje. Sjela bih u auto, otišla na snimanje i vratila se na aerodrom. Bila sam smještena u prekrasnom hotelu, gledala zdjelu s voćem i cvijećem i razmišljala o tome koliko sam usamljena - priznala je Helena koja nije ni sanjala o svjetskoj slavi koja je uslijedila 1989. nakon editorijala u francuskom izdanju Ellea te nakon suradnje s fotografom Peterom Lindberghom za naslovnicu britanskog Voguea. Upravo u to vrijeme modni je svijet počeo upoznavati legendarnu petorku nazvanu supermodeli kojima se s vremenom priključila i Helena. 

- Zapravo je bilo jako sramotno to što su nas zvali supermodelima. Ne želite da vas smatraju superbićem samo zato što ste model. Bio je to medijski izum. Ali išlo nam je. Bila je to divna skupina djevojaka s karizmom koje su odlično surađivale. Bez obzira na to odakle su dolazile, svaka od njih zračila je posebnim sjajem. Ja sam im se pridružila, a iako sam uvijek bila sa strane, i dalje je to bio centar zbivanja - istaknula je. 

No Helena kao da nikada nije previše doživljavala svu tu slavu i strku koja nastaje oko supermodela. Aktivno je sudjelovala u modnoj maniji koja je počela potkraj 80-ih, bila je prisutna na svim važnim revijama i krasila brojne prestižne časopise, no za razliku od Linde, Cindy, Naomi, Christy i Claudije, nije uživala. Odlučila je držati se sa strane, a razmažene ispade, ekscese, kontroverzne izjave, slavne veze i slično ostavila je kolegicama. Uglavnom Naomi. 

- Helena je oduvijek takva. Sigurna je u svoju ljepotu, nimalo neurotična i svjesna je toga tko je. Neke od njih bile su tako odlučne u namjeri da dođu na sam vrh, spremne žrtvovati mnogo toga. No ona je odredila granice. Nije takva osoba da neprestano mora biti u centru pozornosti - opisao ju je fotograf Max Vadukul. 

Osobito je bila osjetljiva na pretjeranu medijsku invaziju u njezinu intimu koja je neizbježno uslijedila sa slavom, ali i s popularnim muškarcima koje je ljubila. Na podugačkoj listi poznatih partnera itekako prednjače glazbenici. Ljubovala je s Guyem Berrymanom, Jonom Bon Jovijem, Rasmusom Walterom Hansenom i Mickom Hucknallom, a spominjao se i glumac Leonardo DiCaprio. Novinske stupce osobito je počela puniti kada se početkom 90-ih upustila u vezu s Michaelom Hutchenceom, preminulim frontmenom skupine INXS. Ljubav je uz povremene prekide potrajala pet godina. Kada su se 1995. razišli, gotovo sa svih je naslovnica ‘vrištalo’ da ju je on ostavio zbog engleske televizijske voditeljice Paule Yates, koja je tada bila u braku s Bobom Geldofom. Helena je uporno ponavljala da su prekinuli puno prije. Unatoč tome što više nisu bili u ljubavnoj vezi, Helena nije skrivala tugu zbog njegove prerane smrti. Naime, Michael si je 1997. oduzeo život, a na sprovod je stigla i Helena. 

- Mislim da nije namjeravao napraviti to što je napravio. Kada dođem na nebo, prvo ću razgovarati s njim. Pitat ću ga što mu je uopće bilo u glavi. Tužna sam zbog njega i Paule jer ne mogu biti uz svoju prekrasnu kćer. Žao mi je Tiger Lily jer odrasta bez roditelja - rekla je. 

Budući da je nekoliko tjedana nakon njegove smrti bila izrazito neraspoložena, prijateljica ju je odlučila razveseliti tako što joj je dogovorila spoj s glumcem Normanom Reedusom. Bila je skeptična, no poslije je priznala da je pred kraj večeri gotovo skočila na njega. 

- Norman je nalik meni. Oboje smo Jarčevi, s podznakom u Škorpionu. Rekli su nam da je to najgora kombinacija. Oboje smo tvrdoglavi kao mazge i svađamo se satima. Nepredvidivi smo, ali to odnos čini uz­budljivim - rekla je. 

Par je počeo vezu, a kako se tijekom romanse s Hutchenceom poprilično opekla s tab­loidima, odlučila je u ljubavi uživati daleko od medija. Stoga se u 31. godini života povukla s modnih pista. No nije to jedini razlog, posao ju jednostavno više nije ispunjavao. 
- Činilo mi se i da nakon svih tih godina u modelingu nisam postigla ništa. Nisam se više mogla nositi s tim. Sve se počelo svoditi na glamur: push up grudnjaci, lažne trepavice, tona make upa i natapirana kosa. Mediji su nas počeli optuživati da smo takve i privatno, ali nismo bile. Bilo mi je dosta toga da izgledam kao lutka. Uživala sam u tome upravo zato što to nisam bila ja. Igrala sam se. Iskreno, oduvijek sam bila pravi hippie - kaže. 

No ne bi je svi suradnici nazvali bezbrižnom. 

- Nije bilo lako raditi sa mnom, stvarala sam probleme jer sam davala svoje savjete. I odbijala sam dosta poslova kojima u startu nisam bila zadovoljna. Trebala sam biti pametnija, jednostavno reći “da” i smijati se na putu do banke - kaže Helena koja se s Normanom vratila u rodni Kopenhagen, gdje je u listopadu 1999. na svijet donijela dječaka kojem su nadjenuli ime Mingus, po legendarnom jazz glazbeniku Charlesu Mingusu. Posvetila se ulozi majke, nije imala pomoć dadilja pa su uz nju bili roditelji i sestre koje žive u blizini. 

- To je najteži, ali i najljepši posao. Bilo je teško pustiti korijenje i živjeti rutinu. Za mene je to bio potpuni životni zaokret - priznala je poslije. 

Možda je i to jedan od razloga što se par ipak odlučio vratiti u SAD. Prvo u Los Angeles, ali su se ipak skrasili u New Yorku. Iako je njihova veza nakon pet godina došla kraju, Helena je ostala živjeti u Velikoj Jabuci, ali redovito putuje u Dansku kako bi odradila pokoji modni posao, posjetila obitelj i angažirala se u humanitarnim projektima koje kao fotografkinja obavlja za Oxfam i UN-ovu agenciju za izbjeglice. 

- Volim život u New Yorku, ali Kopenhagen je jedan od najboljih gradova na svijetu, ponosim se time što sam rođena ondje. Zasuze mi oči kad čujem druge ljude kad kažu da im je ondje jako lijepo. Imate osjećaj kao da netko hvali vaše dijete. Kad sam odrastala, imala sam dojam da je to čarobno mjesto, a i drugi koji dolaze ondje također ga vide tako, shvaćaju koliko je posebno. Moja je obitelj još ondje pa mogu reći da iako New York ima moju dušu, srce će mi uvijek biti u Danskoj - objasnila je ljepotica koja je s ocem svog djeteta, koji je nedavno s glumicom Diane Kruger dobio još jedno dijete, i danas u jako dobrim odnosima. 

- Dobri smo prijatelji. Ipak imamo dijete. Sin nam ima 18, tinejdžerske godine sve mijenjaju. Ima trenutaka kada mislim da se više ne mogu nositi s tim, ali sljedeći dan sve opet bude divno. Nitko vas ne može natjerati da se osjećate kao najmanje cool osoba na svijetu kao što to može  tinejdžer. Iako me to ponekad živcira, znam da je u pravu - rekla je nedavno. Stoga ne čudi što nikada nije žudjela imati još djece. 

- Želim uživati u ovom vremenu s njim. Možda ću za nekoliko godina biti spremna proširiti obitelj - rekla je. 
Njezina posljednja javnosti poznata veza bila je s glazbenikom Paulom Banksom u kojeg se zaljubila 2008. godine. Njihova se priča otpočetka činila ozbiljnom, a on se zbližio i s njezinim sinom. No ni to nije potrajalo. Helena je odonda, za razliku od svojih kolegica Cindy Crawford, Kate Moss i Naomi Campbell, gotovo u potpunosti iščeznula iz javnosti, samo bi se povremeno pojavila u raznim kampanjama i časopisima. 

Nakon što je napustila mjesto kreativne direktorice časopisa Nylon koji je 1999. pomogla pokrenuti, otvorila je antiknu prodavaonicu u New Yorku. Trenutačno snima kampanje za brendove kao što su Reebok i Triumph, a surađu­je i s agencijom Unsigned Models i brendom Swarovski kako bi pronašla nove britanske modne talente. No napomenula je kako se industrija promijenila otkako se ona bavila manekenstvom i silno je razočarana savjetima koji se daju djevojkama. 

- Nikada nam nitko nije rekao da moramo biti drukčije nego što jesmo, da izgubimo kilograme ili preoblikujemo tijelo. Djevojke bi se trebale držati onoga što jesu i vjerovati u to. Ako i ne uspiju, onda to jednostavno nije profesija za njih - kaže Helena i dodaje da se, kao i sve žene na svijetu, ponekad osjeća nesigurno. Osim mita o samopouzdanim supermodelima, odlučila je napokon rasvijetliti još jedan, onaj o njihovoj milijunskoj zaradi. 

- Svi pretpostavljaju da modeli zarađuju goleme iznose. Neki čak i zarađuju, ali ja nisam bila jedna od njih. Nikada nisam bila previše komercijalan tip, snimala sam mnogo editorijala bez neke konkretne zarade. Nisam imala ugovore. Ponekad se pitam gdje su bile moje ambicije. Možda sam trebala biti više proaktivna. I dalje dobivam odlične ponude i ponekad poželim da sam malo odvažnija. Vidim kako ljudi u potpunosti mijenjaju život i tada se zamislim. Stvar je u tome što, kada ostarim, ne želim žaliti zbog nečeg što nisam napravila - objašnjava. 

Na pitanje viđa li se i danas sa supermodelima s kojima je davno dijelila pistu, odgovara: 
- Viđam se sa Cindy i Christy, ponekad i s Naomi. Odemo na večeru, što je divno jer smo sve bile jako mlade kada smo se upoznale pa dijelimo mnogo divnih i neobičnih uspomena.Uvjerena sam da će nas na neki način uvijek povezivati posebna spona.