Spisatelj, TV voditelj i maneken, Dean Pelić s prijateljima je istraživao Kubu, očarao se ondašnjim stilom života i potpuno mu se prepustio pa je većinu vremena na otoku bio bez pristupa internetu
Kuba je Deanu Peliću godinama bila nedosanjan san, a onda je nedavno odlučio spakirati kofere i zaputiti se u zemlju ljubavi i salse u kojoj je u društvu prijatelja proveo dva tjedna. Toliko čarobnu da se otamo vratio pun dojmova.
- Nešto drukčije od svega što sam dosad vidio i osjetio. Njihov način života, pogled na svijet, ma sve je drukčije od onog na što smo se naviknuli. Siromašni su ako gledamo s materijalne strane, ali način na koji žive i kako prihvaćaj život čini nas u zapadnom svijetu znatno siromašnijima duhom od njih. Predivni ljudi! Njihovi domovi su otvoreni, prozori i vrata, svi sjede vani, razgovaraju, dovikuju se, plešu, glazba svira sa svih strana - iz kuća, barova, restorana, radija, televizije ili, pak, uživo svira neki bend. Glazba je svuda. Plešu mladi i stari. Klinci se na ulici igraju skrivača, igraju se špekulama ili školice. To je toliko lijepo vidjeti, svi vani, neopterećeni mobitelima i društvenim mrežama. Internet na Kubu tek dolazi, wi-fi postoji na samo nekoliko mjesta u gradu i u nekoliko hotela, a mobilni internet je nekoliko puta skuplji nego prosječna plaća Kubanaca. Tako da tamo gdje ima interneta, možeš vidjeti desetak, dvadeset ljudi kako pognute glave poput robota tipkaju i skrolaju po mobitelima. Onda se okreneš, a s druge strane ekipa neopterećeno živi. Zato sam se radije i ja okrenuo na drugu stranu i odlučio živjeti. Stvarno živjeti. Internet sam koristio minimalno, tek toliko da se javim svojima i eventualno nešto objavim na Instagramu. Nevjerojatno je koliko se lako osloboditi pritiska interneta i činjenice da trebaš biti dostupan u svakom trenutku. Kao što se bez problema vratiš u stanje ‘ovisnosti’ čim se pokaže da je wi-fi dostupan - našalio se model, televizijski voditelj i spisatelj koji je posjetio veći dio ove otočne države, no najviše je ipak uživao u glavnom gradu Havani.
- Kuba je najveći karipski otok, ceste nisu najbolje pa do grada Trinidada treba nekih četiri do pet sati vožnje, a on se nalazi negdje na sredini otoka. Vožnja Kubom nešto je najbolje. Naravno, kad angažiraš vozača jer ne znam kako bih tamo sâm vozio. Unajmili smo stari američki auto i napravili đir po otoku. I ta vožnja vrijedi. To je čudo. Voziš se autocestom koja je poluoznačena pa onda po lokalnim cestama gdje svako malo neka životinja, poput bika i konja, prijeđe cestu ili ide njome. Na Kubi nema reklama na jumbo plakatima, samo slike Fidela ili Chea i njihove izreke. Uz vas na cesti prolaze stari američki auti, po putu se izmjenjuju pejzaži puni palmi, oblaka kao da su nacrtani na nebu i ako se samo malo zamisliš, imat ćeš osjećaj da si se vratio u vremenu. Vremenu dok još nisam ni bio rođen i sve što znam o tome jest iz knjiga i filmova. Nešto najbolje što sam ikada osjetio u životu, odnosno na nekom putovanju - oduševljeno je ispričao Dean.
U Havani je posjetio sve što je stigao - od Malecóna i veličanstvenog zalaska sunca, malih paladares restorana, Muzeja revolucije, tvrđave s koje i dalje navečer pale topove, pomorskog muzeja gdje čuvaju ostatke piratskih brodova i blaga...
- Važno je zaista osjetiti grad u cijelosti, maknuti se malo od glavne, turističke ulice i istraživati. Tada shvatiš koliko je zapravo Havana lijepa. Najljepši grad koji sam vidio, a vidio sam ih puno. Sretneš usput i puno ljudi, upoznao sam neke s kojima sam ostao u kontaktu. Sve zanima odakle si, a na spomen Hrvatske odmah viču: “Rakitić, Modrić, Petrović, Jugoslavija i Tito”. Neki znaju i nekoliko riječi pa je jedan Kubanac, čiji je tata Hrvat, na svaku moju rečenicu govorio: “Dobro je”. Sjediti u restoranu ili kafiću i slušati kako bend izvodi neke od najljepših kubanskih pjesama, od kojih ti koji put i zasuze oči, od neprocjenjive je vrijednosti i ne možeš to nikome opisati. To su trenuci koje ću pamtiti zauvijek. Slušati Omaru Portuondu ili Buena Vista Social Club s koktelom u ruci - automatski si u drugom svijetu.
Kad smo kod koktela, posjetio sam i El Floriditu, Hemingwayev najdraži bar, kao i La Bodeguitu Del Medio koju sam nekoliko večeri zaredom, uz puno mojita, zatvarao. Hemingway je znao živjeti. Posjetio sam i njegovo imanje nedaleko od Havane i pronašao inspiraciju za sljedeću knjigu. Nisam siguran hoće li me ikoja zemlja više ovako oduševiti - kaže autor knjige ‘Njegova strana priče: Tebi’ koju, u što se uvjerio kilometrima daleko od domovine, rado čitaju i u susjednim zemljama.
- Na ulici su me prepoznali, nisam mogao vjerovati. Sreo sam dvije djevojke iz Srbije koje me prate i čitaju, prišle su mi i ne znaš tko je bio više iznenađen, one ili ja što te i tisućama kilometara daleko ljudi prepoznaju. To je bilo odlično - priča Istrijan koji u planu ima izdavanje druge knjige, ali i učenje španjolskog jezika, na što ga je potaknula upravo ova avantura.
