Mladi hrvatski pjevači Vedran Ljubenko i Mateo Pilat domaćoj su se publici predstavili u TV showu 'The Voice' gdje su već na samom početku pokupili simpatije gledatelja. Iako ni jedan od njih nije izašao kao pobjednik, to im je iskustvo otvorilo mnoga vrata i dalo im vjetar u leđa za daljnje glazbene projekte. Kako su izgledali njihovi glazbeni počeci, što im je to iskustvo donijelo te kako danas izgleda njihova glazbena karijera, ispričali su samo za Story.hr.
Koliko dugo se bavite glazbom i kako su izgledali vaši glazbeni počeci?
Vedran: Same početke bavljenja glazbom pamtim od desete godine kad sam upisao tečaj klavira. Nisam ga mogao smisliti do petnaeste godine i jedva sam čekao da završim, a onda me odjednom preokrenulo i krenuo sam vježbati po svom izboru i stvarati prve pjesme.
Mateo: Odrastao sam u velikoj obitelji i kako je doma uglavnom uvijek bilo veselo i nekako raspjevano, tako sam se od ranih dana 'zarazio' glazbom, pa su me roditelji stalno morali voditi po priredbama gdje su klinci mogli pjevati. Zahvaljujući Alanu Poropatu i njegovoj udruzi koja u Istri okuplja i usmjerava talentiranu djecu, imao sam priliku nastupati na brojnim dječjim festivalima.
Što vas je navelo da se prijavite u show 'The Voice'?
Vedran: Ugledao sam prvu sezonu The Voice, sasvim slučajno na TV-u, spazio Mahira Kapetanovića Mahkeya i odlučio se okušati u idućoj sezoni. Znao sam što mogu, prijavio se u želji da dođem do samog kraja tako da što više ljudi vidi što radim i da mogu prezentirati svoje pjesme.
Mateo: Prijavio sam se na nagovor frendova i strahovao od mišljenja svojih autorica i producenta. Znam da nisu ljubitelji realityja niti jedne vrste. Uvijek su smatrali da se treba početi od nule, garaže, vježbe, stalnog truda.. Nisu bili oduševljeni, ali su me podržali i tražili samo da budem realan, odmjeren i da ne očekujem nikakav zvjezdani uspjeh. Mislim da ih nisam iznevjerio. Ni njih ni samog sebe.
Biste li se opet prijavili na takvo natjecanje?
Vedran: Ne bih se više prijavljivao na takve showove, jer stavljaju nerealnu sliku na nas same kandidate, svi poletimo visoko i onda naglo padnemo, a s druge strane iskoristio sam ono što sam mogao od showa, dobio relativan publicitet, upoznao vrhunske ljude i stekao par jako dobrih frendova.
Mateo: Ne bih se prijavio ponovno, iako je moje iskustvo bilo zbilja pozitivno, u svakom smislu. Ali svaki reality služi da se podigne gledanost i ne može ti napraviti stvarnu karijeru. Ona ovisi isključivo o nama, kao i većina drugih stvari životu.
Mislite li da su ta natjecanja namještena?
Vedran: Natjecanja su sigurno prilagođena publici i cilj je da se postigne velika gledanost.
Mateo: The Voice u kojem sam ja bio zasigurno nije namješten. Nina Kraljić je glas koji teško da ima konkurenciju kod nas, a i šire. Za druga natjecanja ne znam, nisam bio, a ni ne pratim baš. Negdje u svijetu, gdje je to veliki biznis - tko zna, možda se i isplati nekome namještati, ali kod nas... Čemu?
Postoji li rivalstvo među kandidatima?
Vedran: Sigurno da postoji rivalstvo među kandidatima, a opet s druge strane ovisi o samim natjecateljima.
Mateo: Siguran sam da jednim malim dijelom postoji. Svi smo mi ljudi pomalo tašti i dovoljno nesigurni da nam se netko učini boljim, ili lošijim, ili ne znam što. Ali nema ružnih ispada, ili nekih scena koje bi bile neprimjerene. Neki od njih su to doživjeli kao maturalac, neki kao zajedničko ljetovanje, neki kao ekipno učešće na Olimpijadi... Ne znam, meni je to bilo posve normalno, neka vrsta natjecanja na izvrsnoj pozornici, uz izvrsnu produkciju, iskusne i vrhunske glazbenike... S par ljudi sam zbilja razvio divno prijateljstvo i - to je to.
Koliko ti vam to natjecanje pomoglo u karijeri?
Vedran: Natjecanje mi je pomoglo u tome da sam stvorio bazu obožavatelja, a opet pitanje je koliko bi mi od tih ljudi došlo na koncert kad izbacim album.
Mateo: U smislu prevladavanja nelagode pred kamerama, savjeta i pomoći iskusnih i poznatih kolega- pomoglo mi je. Što se svega drugog tiče - mogu samo zahvaliti svojoj autorskoj ekipi koja je osmislila, Hamar Mediji i Aquarius Recordsu koji pomažu i promiču, a glazbenim urednicima i publici koji prepoznaju i podržavaju tu moju glazbenu priču. Treba puno više od bilo kojeg reality showa da bi nešto dobro ne samo uspjelo nego i uspješno trajalo.
Koliko je teško mladim glazbenicima probiti se na domaćem tržištu?
Vedran: Mladim glazbenicima koji nemaju neku vezu ili poznanstva je jako teško probiti se na domaćem tržištu gdje je 70% prosječnih pjesama. Ima toliko puno pjevača i glazbenika koji izbacuju pjesme da onda od tog pustog sadržaja nešto što je kvalitetnije teže ispliva.
Mateo: Mislim da je u svakom vremenu i svakoj profesiji mladima podjednako teško, jer se uvijek moraš dokazati, istaknuti, krenuti od nule. Danas bi nam, s obzirom na uistinu razne mogućnosti - brojne društvene mreže, razne tv kuće, portale, veliki broj radijskih postaja, trebalo biti puno lakše, ali mislim da i nije. Treba se nekako izboriti u toj skoro pa poplavi svega i svačega, treba isplivati, a da se pri tome niti jednog trenutka u životu ne sramiš nekog svog postupka, izjave, pjesme, bilo čega. To za sebe želim.
Može li se kod nas živjeti od glazbe?
Vedran: Trenutno živim od cover gaža i dobrog angažmana na HRT-u u emisiji A strana, ali generalno je od autorskog rada skoro nemoguće, što ne znači da će tako biti u skoroj budućnosti.
Mateo: Ovisi o željama i potrebama. Mora se stalno ulagati, kao i u svakom poslu, tako da sam, nakon diplome na faksu radio sve i svašta kako bih što više toga sam mogao financirati. Sad živim od glazbe. Skromno, ali živim, poput većine naših ljudi.
Pišete li sami svoje pjesme i posvećujete li ih nekome?
Vedran: Pišem pjesme na svakodnevnoj bazi, tekst, glazbu, aranžmane. Svaku pjesmu posvetim ili nekome ili nečemu oko mene, prijateljima, situacijama, curama, prolaznosti vremena, ljudskim navikama, pišem o onome o čemu razmišljam bez neke zadrške. Uz karijeru se nađe vremena za svašta, tako i za ljubav. Moram priznati sad sam malo u odmoru od nje, nekad uzima previše energije.
Mateo: Ja sam pjevač, ne pišem pjesme, pišu ih Ines i Arijana, a ja ih pjevam. Imamo sjajne ljude uz sebe, poput Ivana Popeskića, Dejana Oreškovića i niza vrhunskih glazbenika koji svemu tome daju osoban i unikatan pečat. Predobro se i predugo poznajemo da bi pjesme koje pjevam bile bez posvete. Sve što mi napišu ima točnu adresu na koju to pjevajući šaljem.
Imate li uz karijeru vremena za ljubav? Imate li djevojke?
Vedran: Uz karijeru se nađe vremena za svašta, tako i za ljubav. Moram priznati sad sam malo u odmoru od nje, nekad uzima previše energije.
Mateo: Kod nas, barem na početku , a ja jesam na početku, imaš vremena za sve, a ne samo za ljubav. Nismo u Americi, srećom, ne proganjaju nas paparazzi, zločesti izdavači, pohlepni agenti, iscrpljujuće turneje i razuzdani fanovi. Živim normalno, samo što umjesto posla inženjera agronomije, ja pjevam. Trenutno sam još u 'single' fazi, rekao bih zapravo u fazi rekonvalescencije, ide, polako, ali ide.
Prepoznaju li vas na ulici i imate li puno obožavatelja?
Vedran: Ljudi me prepoznaju na javnim mjestima, u trgovini djedovi bake, u tramvaju u autobusu i izlascima. To mi je drago, ali se nimalo ne opterećujem oko toga. Više mi je stalo da me pamte po glazbi koju radim, nego da me pitaju jesam li ja onaj s televizije. S druge strane neki stvarno prepoznaju moj rad i imam jaku podršku ljudi koji me baš razumiju.
Mateo: Tu i tamo da, zamole za neki selfie, ili samo kažu kako im se sviđa ta i ta moja pjesma... Uglavnom sve neki fini, pristojni ljudi različitih generacija. Slatko.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Vedran: Planovi za budućnost su mi još intenzivnije pojačati stvaralaštvo, izbaciti album ove godine i o tom potom, otvoren sam za sve što dolazi.
Mateo: Snimamo još dvije pjesme, nadam se da će u veljači biti završene. Planiramo do jeseni završiti album, iako forma albuma danas baš i nema nekog smisla, ali želio bih ipak zaokružiti jedan period. Svi planovi su uglavnom vezani uz glazbu. A kasnije... tko zna.
