“Obožavamo raditi zajedno”

Rijetko kada na poslu pronađete takvog sjajnog partnera kao što su to jedno u drugome pronašli glumci Dunja Fajdić i Marko Hergešić. Trenutačno su u završnima pripremama za premijeru ‘Tončeka i Točkice’ u Žar ptici 15. ožujka. Priča je to koja govori o dječjoj neposrednosti i iskrenosti koja može prevladati sve razlike. 

Dunja: Ma nikada ne gubimo te kvalitete! Samo ih naučimo prikriti da bismo stvorili društveno prihvatljivu sliku odrasle osobe.
Marko: To ne znam, ali vjerujem da se to može vrlo lako izbjeći roditeljskim primjerom. Učiti od malih nogu da materijalno ne znači apsolutno ništa, jer gaziti kroz život jednako je teško i u markiranoj odjeći i obući, a na kraju tog puta, ništa od toga neće nam biti potrebno. 

Story: Postoje li osobe koje tu kvalitetu ipak uspijevaju zadržati i kad odrastu? Jeste li i vi jedni od njih?

Dunja: Ljudi su kao vrsta iskreni i neposredni, duboko vjerujem u to. Za Marka vam jamčim da jest, a ja jednostavno ne znam lagati. Zato se valjda i tako dobro razumijemo.
Marko: Uopće me ne zanima tko ste, odakle ste, boja vaše kože, vjera, nevjera, s kim liježete i koga ili što volite, sve dok prema meni i okolini u kojoj vas vidim iskazujete i dokazujete ljudskost.

Story: Vas dvoje u posljednje ste vrijeme radili na puno zajedničkih projekata, čak ste i u Žar pticu stigli istodobno. Kako biste opisali jedno drugo kao kolege? 

Dunja: Marka treba opisati poetičnim bećarcem: “Hergešiću, što da radim s tobom, sve što imaš ostavljaš za sobom!” Jedno iz drugoga izvlačimo ono najbolje. Kad nemam više ideja, Marko smisli nešto genijalno, kad sam umorna, on me nasmije i možemo raditi tako do prekosutra! A možemo i mljeti danima o kazalištu i životu.
Marko: Prvo smo se kao kolege posvuda sretali, postojala je obostrana simpatija na daljinu, a na poslu smo potpuno kliknuli i danas je Dunja jako važan dio mog kazališnog, ali i privatnog života. Slično razmišljamo o kazalištu pa nam je lako raditi. Dunja je iznimno talentirana i sjajna je partnerica, prijateljica kakvu se teško nalazi. 

Story: Jeste li uzbuđeni uoči premijere? Je li ekipa spremna? 

Dunja: Obožavam Ericha Kästnera. Nismo još spremni, ali to je zato što ima mnogo posla. No nema brige: redateljica Anja Maksić Japundžić sve drži pod kontrolom, glumačka i autorska ekipa je zakon, dramatizacija je sjajna, ma sve miriše na 300 izvedbi!
Marko: Prije svake premijere vlada opće uzbuđenje. Najviše se veselim činjenici da kolega Domagoj Janković i ja igramo žene, ja sam kuharica, debela Berta. Veselim se premijernom šampanjcu i mogućnosti da u predstavi jedem pravu kobasicu, a ne kaširanu. Kad bi barem redateljica Anja Maksić Japundžić mogla nekako utjecati na tu činjenicu...