Glumica priznala da ima mračnu stranu

Malo je svjetski poznatih glumica s kojima su podjednako oduševljeni i kritika i publika, onih koje su ostvarile sjajne uloge i na filmu i u kazalištu, a uz to ih krasi i iznim­na karizma. Sve to objedinila je holivudska ikona Jessica Lange, glumačka zvijezda koja ne gubi sjaj i suvereno nosi zrelu ljepotu, a bojom glasa zavodi i danas. Višestruko nagrađivana umjetnica, vrijedna aktivistkinja za ljudska prava, zaljubljenica u fotografiju i vrtlarenje 20. travnja navršit će 70 godina, a njezin bogat život, pogotovo onaj ljubavni, vrijedan je postavljanja na veliko platno. Posljednjih godina Jessica, za koju je bivši partner Sam Shepard rekao da je iznimno skromna, često kaže da želi samo mir i sreću jer je prečesto i uzaludno birala suprotno.

- Stalno sam mislila da je pravi život negdje drugdje i jedva sam ga čekala upoznati - poslije je rekla, ali iz rodne Minnesote nije otišla ni kada je upisala University of Minneapolis. Dobila je stipendiju i počela studirati umjetnost kako bi postala slikarica. Ta njezina želja nije dugo trajala jer se zaljubila. Upo­znala je gostujućeg profesora, 24 godine starijeg Španjolca koji je na sveučilištu predavao fotografiju. Bio je to Francisco (Paco) Grande koji je često živio u različitim mjestima zbog predavanja, a ta lutanja bila su im zajednička. Zahva­ljujući profesoru, i to dva mjeseca nakon što se zaljubila u njega, Jessica je napokon napustila rodni kraj i sa svojim dragim otišla u New York. Ispočetka se bavila slikarstvom, a s Pacom je neko vrijeme živjela i u Parizu uživajući u novom životu. Avanturistički duh odveo ih je i na europsku turneju, često su spavali u Pacovu kombiju, a nakon godinu dana skitnje, zaputili su se u New Mexico.

Nakon dvije godine veze odlučili su se vjenčati. Bilo je to u srpnju 1970., kada su u neformalnoj ceremoniji postali supružnici, i to u kući Jessicinih roditelja. Nomadski život nastavili su voditi i u braku pa su se iz Minnesote preselili u New York, gdje je fotograf Grande dobio angaž­man. Jessica je opet slikala, no ubrzo je shvatila da to ipak nije ono čime bi se željela baviti. I dok je njezin suprug bio zaokupljen poslom i proučavao inovacije u tehnikama filmskog snimanja, Jessica se odlučila za ples.

Ubrzo je sve to palo u vodu nakon što je pogledala francuski film ‘Djeca raja’. Bio je početak 1971., a očarao ju je glumac - pantomimičar Jean-Louis Barrault. Bila je toliko oduševljena njegovim točkama da je odlučila otputovati u Francusku kako bi naučila ponešto o pantomimi. To je i napravila sama, bez supruga, a po dolasku u Pariz počela pohađati satove kod oca moderne francuske pantomime - Étiennea De­crouxa. Na njegovim se predavanjima zadržala dvije godine, a sve što je ondje naučila poslije joj je koristilo u karijeri glumice. Jessicina mladost i želja za uspjehom odrazile su se i na njezin brak s profesorom, koji je tijekom njezine pariške edukacije boemski živio u New Yorku. Među njima je nestalo bliskosti, ali nisu se odmah razveli. I dok je njezin suprug poslom otišao na Jamajku, Jessica je upisala satove glume i pridružila se jednoj kazališnoj družini. Time nije zarađivala dovoljno novca za pristojan život pa je jedno vrijeme konobarila i bavila se manekenstvom. Kako je jednom rekla, nikad se nije bojala rada, pa je konobarila u njujorškoj taverni Lion’s Head, a preko poznanika dobila je posao u modnoj agenciji Wilhelmina.

- Novac koji sam dobivala za snimanje reklama bio je najteže zarađen honorar u povijesti. Mit o glamuroznom životu manekenki najveća je laž koju možete zamisliti. Urednici i fotografi tretiraju vas kao stvar, za njih ste samo roba, bez imalo dostojanstva. Uistinu ponižavajuće - otkrila je u jednom intervjuu.

Unatoč tomu što je to bio kruh sa sedam kora, sudbinski joj je odredio životni put. Naime, u agenciju je jednom došao uspješni filmski producent Dino De Laurentiis koji je tada pripremao snimanje remakea kultnog filma ‘King Kong’ iz 1930. godine. Plavokosa glumica u usponu svidjela se filmašu koji joj je dao ulogu u filmu nakon pokusnih snimanja, a postavio joj je i tri uvjeta - da skine aparatić za zube, dobije nekoliko kilograma i posvijetli kosu. Unatoč početnom oduševljenju zbog dobivene uloge, Jessica je na kraju bila razočarana. Tumačila je ljepoticu u koju se zaljubio golemi King Kong, a scene je snimala sama ispred platna, pa je tek u fotomontaži dodan zaljubljeni King Kong. Kritičari su je sasjekli navodeći da bi joj bilo bolje da se držala manekenstva te da je njezina gluma bila neuvjerljiva. No kada je film izišao 1976. godine, zaradom je premašio očekivanja. Ipak, mladoj glumici to nije otvorilo nove filmske izazove. Sljedeće dvije godine ništa nije snimila, ali joj se dogodila nova ljubav. 

Između nje i Grandea već dugo nije funkcioniralo, on je u međuvremenu obolio od noćnog sljepila pa se Jessica financijski brinula o njemu i nakon razvoda 1982. godine. Pet godina prije službenog razvoda ludo se zaljubila u rusku baletnu zvijezdu Mihaila Barišnjikova koji je zaigrao u američkom filmu ‘The Turning Point’. Tada je baletan relativno kratko boravio u Americi zbog čega je slabo govorio engleski jezik, ali je zato dobro govorio francuski, koji je i Jessica solidno poznavala. Šest godina proveli su zajedno, i kako su poslije pričali, nikad nisu razmišljali o braku. Dok je Ba­rišnjikov izgarao za poslom u njujorškom baletu, Jessici se posrećilo kad je u glumačkoj školi upoznala slavnog koreografa, pisca i redatelja te oskarovca Boba Fossea, koji je prestižnim kipićem nagrađen 1972. za mjuzikl ‘Cabaret’. Brzo se sprijateljila sa 22 godine starijim, prilično osebujnim umjetnikom. Zbog ćelavosti s kojom se suočio još sa 17 godina, što mu je teško palo, stalno je nosio šešire i ljeti rukavice jer je smatrao da nema lijepe ruke. Kako je bio istinski zaljubljenik u ples, u doba kad je upoznao Jessicu pripremao je film ‘All That Jazz’, priču o autodestruktivnom koreografu Jou Gideonu, ženskaru i poročnom tipu koji počinje razmišljati o svojoj prošlosti i tako sve više postaje svjestan vlastite smrtnosti. Fosse je tu na neki način ispričao i svoju biografiju. U toj filmskoj priči, nagrađenoj s čak četiri Oscara te Zlatnom palmom, bilo je mjesta i za Jessicu koja, pak, ponovno nije oduševila kritiku ulogom Angelique.

Nakon ponovnog razočaranja počela je gubiti vjeru da će ostvariti ulogu kojom će dokazati glumački talent. No uskoro joj je život donio, kako je sama rekla, najljepši dar. Ona i Bari­š­nji­kov postali su 1981. roditelji malene Alexan­dre.

- Majčinstvo je nešto najljepše što mi se dogodilo. Oduvijek sam uživala u tome što sam kći, sestra, supruga, ali tek mi je majčinstvo otkrilo koliko je lijepo biti žena - ispričala je.

Unatoč proširenju obitelji, ona i Barišnjikov nisu sačuvali svoj odnos pa su se razišli potkraj iste godine u kojoj su postali roditelji. 

- Što vrijeme više odmiče, bolji smo prijatelji. To je veliki dar ne samo za mene i njega, nego i za našu Shuru - komentirala je.
Nakon što je zaigrala u kriminalističkoj komediji ‘Kako pobijediti skupoću života’, nazvao ju je redatelj Bob Rafelson koji je radio na remakeu klasika ‘Poštar uvijek zvoni dvaput’ iz 1940. godine. Tražio je idealnu glumicu za ulogu Core, konobarice koja s ljubavnikom smišlja kako ubiti njezina supruga i domoći se novca od životnog osiguranja. Odlučio se za Jessicu koja je tako zaigrala s Jackom Nicholsonom i time ostvarila veliku glumačku želju. Kritičari su hvalili nijanse emocija koje je pokazala u filmu, a ništa manje nije se govorilo ni o sceni seksa na kuhinjskom stolu. Čak se i danas nagađa da je bila stvarna. Jessica se poslije tog uspjeha upustila u dramu ‘Frances’ u kojoj je sjajno utjelovila glavni lik, shizofreničnu glumicu Frances Farmer. Tada je upoznala svoju veliku ljubav - šest godina starijeg američkoga glumca, pisca i kazališnog redatelja Sama Sheparda, dobitnika Pulitzerove nagrade za kazališnu dramu ‘Buried Child’. Prvi susret budućega zlatnog holivudskog para, kako je poslije pričala glumica, i nije prošao najbolje.

- Redatelj nas je pozvao i izišao iz prostorije. Oboje smo bili sramežljivi i samo smo sjedili. Sa mnom je bila moja kći Shura, a Sam ju je gledao i djelovao je kao da želi pobjeći. Oboje smo bili iznimno skloni osuđivati druge pa smo to radili i jedno drugome. Nakon toga otišli smo na snimanje u Seattle, a setovi su najzavodljivija mjesta na svijetu. Ne postoji ništa što stvara takvo ozračje romanse i strasti. Osjećala sam da ćemo se Sam i ja zaljubiti - ispričala je.

Tako se uskoro i dogodilo, premda su oboje u to vrijeme bili zauzeti. Lange je bila u vezi s Barišnjikovim, a Shepard koji je imao romansu s pjevačicom Patti Smith od 1970. do 1971., još je bio u braku s glumicom O-Lan Jones s kojom je dobio dva sina. No ništa nije moglo stati između holivudske ljepotice i fatalnog intelektualca i kauboja, kako su ga opisivali.

Nova ljubav i uspjeh filma ‘Poštar uvijek zvoni dvaput’ donijeli su novoj holivudskoj zvijezdi angažman u filmu ‘Tootsie’ Sydneyja Pollacka. Tako je Jessica sedam godina nakon glumačkih početaka 1982. doživjela veliku profesionalnu satisfakciju - istodobno je nominirana za čak dva Oscara - za najbolju sporednu ulogu u komičnoj drami ‘Tootsie’ i najbolju glavnu u biografskoj drami ‘Frances’. I dok je Meryl Streep tada slavila osvajanje Oscara u kategoriji najbolje glavne uloge za rad na filmu ‘Sofijin izbor’, Lange je dobila pozlaćeni kipić za sporednu ulogu razočarane zvijezde sapunice u ‘Tootsie’.

Tada je prilikom dodjele Oscara bila prilično zbunjena, kao da se slučajno našla u svijetu glamura. Baš kao ni njoj, ni Shepardu nije bio omiljen Hollywood pa kad su dobili djecu - danas 32-godišnju kćer Hannu Jane i 31-godišnjeg sina Samuela Walkera - počeli su živjeti u Minnesoti.

- Sam je samotnjak u duši, stoga smo otišli na Lake of the Woods, gdje sam odmah vidjela koliko su ga oduševili prostranstvo i izolacija, jednostavno je bio izvan sebe - govorila je o novom životu u rodnom kraju, s čime se napokon pomirila.
Unatoč tomu što su živjeli daleko od New Yorka i Los Angelesa, obitelj slavne glumice putovala je Indijom, Europom, na što je Jessica bila iznimno ponosna. Njezina djeca imala su ono što ona nije. Unatoč idiličnom obiteljskom životu sa Shepardom, par se nikad nije vjenčao.

 - Živimo kao da smo u braku. U početku sam doživjela te peripetije oko razvrgavanja prvog braka i doista mi ne treba da mi netko kaže da sam udana. Zajedno smo 17 godina, s papirom ili bez njega, potpuno je svejedno. Ne osuđujem nikoga tko to učini, imam razumijevanja za takve odluke, osobito kad je o ženama riječ jer one institucijom braka ponajprije žele zaštititi djecu. No kad ste financijski neovisni, taj je nagon slabiji jer se žena osjeća sigurnijom i vrednijom. Naravno, puno ovisi i o partneru, a ja sam imala sreće - tvrdila je Jessica koja zbog obiteljskog života nije zapostavila karijeru. 

Snimila je film ‘Country’ 1984., u kojem je zaigrala sa Samom. Igrali su supružnike farmere i tom je ulogom zaradila nominaciju za Oscar. Potom je snimila film ‘Sweet Dreams’, životnu priču o country pjevačici Patsy Cline koju je Lange i privatno voljela slušati, a donijela joj je novu nominaciju za Oscar. Tu je i film ‘Plavo nebo’ za koji je osvojila drugi Oscar, ovaj put u kategoriji najbolje ženske uloge. Petu je, pak, nominaciju za prestižnu statuu zaradila 1989. ulogom u trileru ‘Music Box’. No kako joj je te godine preminuo otac Al, opet je utočište pronašla u obitelji. 

- Djecu sam odgajala prema načelima koje sam sama izgradila i u koja čvrsto vjerujem i danas: naučila sam ih da ljude treba prihvaćati, biti tolerantan i znati praštati. Umijeće praštanja jedna je od najvažnijih ljudskih vrlina, iako mi se čini da je danas sve manje na cijeni - istaknula je.

Unatoč uspjehu na filmu, nije zapostavila ni rad u kazalištu. Odigrala je zamijećene uloge u dramama ‘Tramvaj zvan žudnja’ na Broadwayu i ‘Dugo putovanje u noć’ Eugenea O’Neilla na londonskom West Endu. Nije se libila priznati da zazire od uloga običnih likova. Kad je navršila pedeset godina, rekla je da rođendanima nikad nije pridavala važnost. U javnosti je često govorila o životnim spoznajama i osjećajima bespomoćnosti i tuge, pogotovo nakon što joj je umrla majka 1998. godine.

- Kad se osvrnem, shvaćam da granice postoje s razlogom. Kad si mlad, emotivno naglo reagiraš ne obazirući se na odgovornost i posljedice. Neke si stvari više nikada ne bih dopustila jer su me odvraćale od onoga što je uistinu važno. Kad mi je umrla mama, neizmjerno sam patila. Njezina je smrt promijenila moje poimanje života, pitala sam se kako ću uopće dalje. Otad sam se više okrenula sebi jer puno toga želim bolje razumjeti, a to se jedino može postići proučavanjem, bilo duhovnim ili nekim drugim načinom. Sve ostalo postalo mi je nevažno - rekla je velika zagovarateljica ljudskih prava, Unicefova ambasadorica dobre volje od 2003. i pobornica politike bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. 

Uz svoj aktivistički rad u godinama koje u Hollywoodu za žene nisu popularne i dalje je dobivala uloge, od one kazališne u hitu ‘Staklena menažerija’ Tennesseeja Williamsa do one u filmu ‘Sivi vrtovi’ 2009. u kojem igra s Drew Barrymore. Iste godine pala je u svojoj kući i slomila ključnu kost i rebra, a uz tu fizičku nesreću pratila ju je i ona emotivna. 

Nakon 27 godina zajedničkog života sa Samom, odnos se raspao. Iako su se razišli 2009., tek dvije godine poslije javno su obznanili da je njihovu ljubavnom odnosu došao kraj.

- Ne bih nazvala Sammyja opuštenim i zabavnim, ali svatko ima svoju mračnu stranu, a on je to uvijek iskazivao specifičnim smislom za humor. On je sjajan čovjek, prirodan, što je rijetko. Bila sam s puno muškaraca i mnoge dobro upoznala. Imala sam ljubavne veze s takozvanim slavnim ljudima, ali nitko se ne može usporediti sa Samom u pogledu muškosti - ispričala je Jessica te dodala da na početku veze nisu mogli ni u trgovinu otići jedno bez drugog.

Unatoč neslavnom završetku njihove velike ljubavi, Shepard je imao samo riječi hvale za Lange. U intervjuu za Guardian rekao je da su njih dvoje nevjerojatan spoj, ali ne bez vatrometa, te da mu nikad nije lagala, što se za njega ne moglo reći. Tvrdio je da je, unatoč prekidu, Jessica jedina žena s kojom bi mogao živjeti, jer koja bi ga druga mogla trpjeti.

- Nikad nisam upoznao nikoga poput nje. Uistinu je čudesna. Uz njezinu prirodnu ljepotu,  zamjetna je i njezina skromnost - istaknuo je.

Iz svega što su jedno o drugom govorili unatoč prekidu, očito je da se Lange i Shepard nikad nisu prestali voljeti. Nažalost, Jessica je svog Sama zauvijek izgubila u kolovozu 2017. godine.

U zrelim je godinama počela dobivati zamijećene uloge pa je snimila seriju ‘Feud’ u kojoj glumi legendarnu glumicu Joan Crawford, za što je bila nominirana za nagradu Emmy, a uloga u serijalu ‘Američka horor priča’ donijela joj je Zlatni globus. Nije loše za nekog u čijim se filmskim počecima jedan veliki majmun zaljubio u nju i čiju je glumu kritika popljuvala.

- Prosljednjih godina trudila sam se pomiriti s idejom da je sreća stvar izbora. Možemo izabrati da neke situacije na nas ne djeluju negativno. Uvijek sam imala kratak fitilj, a danas sam shvatila da je to trošenje energije. Zapravo nas neke situacije ne trebaju dirati - zaključila je, očito pomirena sa sobom i svijetom.