'Bilo je trenutaka kad bih poželio da mi se dogodi nesreća'

Doista vjerujem da kamera krade dušu... To je možda zato što sam zabrinut za svoju dušu. Zapravo, nemam puno duše i ne mogu si priuštiti da je izgubim puno - rekao je Hugh Laurie prilikom snimanja reklame za jedan kozmetički div kada je otkrio i da mu novac služi za financiranje raznih dobrotvornih projekata u Africi. Ironično, jer ovaj je britanski glumac, komičar, glazbenik i književnik gotovo cijeli život proveo ispred kamere. No definitivno nije jedna od komercijalnih filmskih zvijezda, onih koje vidimo uvijek nasmijane na crvenim tepisima, koje se savršeno snalaze na holivudskom Olimpu i iza koje su brojni kinohitovi savršeni za ‘pražnjenje glave’ u nedjelju navečer te životna priča siromašnog konobara koji je sanjao o glumačkoj karijeri. Naprotiv, Laurie je postao svjetski poznat ulogom čangrizavog, kompliciranog, šepavog, genijalnog liječnika i mizantropa Gregoryja Housea u američkoj seriji ‘Dr. House’ koja je zaludjela svijet. 

I sam Laurie, koji će 11. lipnja proslaviti 60. rođendan, ne krije da nije bila neka sreća roditi se kao posljednje od četvero djece u obitelji Patricie i Williama Laurieja. Njegove dvije sestre i šest godina stariji brat Charles nisu bili nimalo ljubomorni na pažnju koju je mali Hugh dobivao od majke. Unatoč tomu, buduća zvijezda razvila je puno bolji odnos s ocem, omiljenim liječnikom engleskoga gradića te uspješnim veslačem koji je osvojio i zlatno olimpijsko odličje 1948., nego sa zahtjevnom, ćudljivom i strogom majkom koja je imala velika očekivanja od svoga razmaženog miljenika.

'Tata je bio najdivnije biće na planetu, vrlo skroman, nježan, ali patološki sramežljiv. Nikad se nije pohvalio zlatnom olimpijskom medaljom, ali zato je majka bila puno kompleksnija osoba, čvršća i stroža, uvijek nezadovoljna nečim, posebno sa mnom jer sam bio jako naporno dijete i stalno joj dosađivao. Imao sam dvije sestre i brata, ali uvijek sam se osjećao usamljeno. Vrlina kojoj se moja majka divila bila je poniznost, a smatrala je da udobnost dolazi od samog vraga. Moju neposlušnost liječila je šamarima koje mi tata nijednom nije priuštio. Umrla je paralizirana u velikim bolovima od neurološke bolesti kad mi je bilo 29 godina. Nakon njezine smrti sestra mi je rekla da sam bio zjenica majčina oka, njezin zlatni dečko koji će naslijediti očev poziv. Nažalost, želja joj se nije ispunila', ispričao je glumac o majci, dodavši da je frustraciju zbog života domaćice liječila pisanjem eseja koji su bili objavljeni i u The Timesu.

Pričao je i da je odgojen u strogom duhu prezbiterijanske crkve te da ga i danas prati sjena majke koja od njega očekuje više nego što može dati. Zbog konzervativnog odgoja mali Hugh rijetko je imao priliku gledati televiziju i filmove, ali zato je ljubav prema glumi uspio kapitalizirati kad je u osnovnoj školi Dragon School 1968. dobio prvu nagradu dramske skupine. Opči­njenost glumom pratila ga je i nakon što je upisao elitni Eton, potom Selwyn College u Cambrigeu, gdje je nezainteresirano studirao antropologiju i arheologiju. Da nije bio samo smušeni intelektualac, dokazao je trenirajući veslanje pa je 1977. kao član veslačkog tima osvojio naslov nacionalnog juniorskog prvaka. Iste godine natjecao se i na svjetskom juniorskom prvenstvu u Finskoj, gdje mu je za dlaku izmaklo brončano odličje. No blistavu sportsku karijeru mladog Laurieja okončala je izgubljena utrka na tradicionalnoj utrci Oxforda i Cam­bridgea 1980., odnosno mononukleoza koja ga je naposljetku odvojila od veslanja. Hugh se potom okrenuo svojoj drugoj velikoj ljubavi - pridružio se amaterskom kazališnom klubu Cam­bridge Footlights koji je polazišna točka mnogim uspješnim britanskim komičarima. To se za njega pokazalo sudbonosnim, ondje je upoznao svoju prvu veliku ljubav, glumicu Emmu Thompson, te najboljeg prijatelja - kazališnog pisca i glumca Stephena Frya. Lauriejeva glumačka družina dobila je priliku nastupiti u televizijskom humorističnom programu Alfresco nakon čega je Hugh dobio ulogu u jednoj od najboljih britanskih serija uopće - ‘Crnoj Guji’. U njoj je glumio s Rowanom Atkinsonom, a sa Stephenom Fryem osvojio je publiku serijom ‘Jeeves i Wooster’ u kojoj je sjajno igrao pjevača i pijanista, pomalo blesavoga dekadentnog pripadnika višeg društva kojem je i sam pripadao. No tek će godinama poslije kapitalizirati glazbeni talent objavljivanjem blues albuma i koncertnim turnejama. Prije nego što je ostvario sve svoje želje, razišao s mladom Emmom Thompson s kojom je i poslije prekida ostao u dobrim odnosima.

'Kad smo imali romansu, Hugh je bio dvostruko deblji nego sad, pravi div. Svaki je dan jeo šest odrezaka zbog proteina koji su mu kao sportašu bili jako važni. Suprotno izgledu, bio je nježan i pažljiv. Našoj vezi presudio je njegov neprestani umor jer kad bismo se sastali, on bi zbog napornih treninga stalno bio pospan. Često bi zaspao na nogama u mom zagrljaju',  prisjetila se slavna glumica koja je bivšem dečku pomogla da dobije angažman u romantičnoj drami ‘Razum i osjećaji’ Anga Leeja 1995. godine. Laurie, kojem su glumački uzori bili Peter Cook, Peter Sellers, Michael Palin i Peter Ustinov, potom je igrao u hit-filmu ‘101 Dalmatinac’ 1996., tri godine poslije glumio je tatu simpatičnog miša u ‘Stuartu Malome’, rolu koju je ponovio i u nastavku 2002. godine.

Nakon dvogodišnje stanke vratio se filmu u akcijsko-pustolovnoj priči ‘Feniksov let’ snimanoj u Africi. Tada je u kupaonici hotelske sobe u Namibiji sam snimio svoju audiciju i poslao je producentima kojima je trebalo neko vrijeme da mu daju danas već kultnu ulogu Dr. Housea. Serija u kojoj je glavni lik specijalist za zarazne bolesti u bolnici u New Jerseyju, ovisnik o Vicodinu i morfiju zbog bolova prouzročenih infrakcijom kvadricepsa, usto vodi sokratske rasprave s kolegama i ima detektivski nos za uspostavljanje točnih dijagnoza, što ne prolazi bez maltretiranja pacijenata i omalovažavanja kolega, počela se  emitirati u studenome 2004., a u sezoni 2007./2008. bila je najgledanija serija u Americi. Nesumnjivo je da su Lauriejeva karizma i šarm dali veliki obol izgradnji lika.

'House želi izbjeći svaki kontakt s pacijentima jer ih mrzi. Zato kolegi govori da nismo postali liječnici kako bismo liječili pacijente nego kako bismo liječili bolesti. Liječenje pacijenata većinu liječnika baca u očaj', rekao je, a neko je vrijeme i branio svoj lik.

'Dr. House nije zao, jednostavno je nepristojan. No to ga ne čini neljubaznim, dapače daje mu određeni šarm', običavao je govoriti. 'Hughov talent za komediju glavni je pokretač radnje. Kad treba izgovoriti neke nevjerojatne stvari, on ih učini i mračnim i smiješnima', tvrdi pak autor serije David Shore.

No uloga za koju je britanski komičar dobio dva Zlatna globusa i nagradu Ceha filmskih glumaca 2007. tražila je i odricanje. La­urie je napustio Lon­don, gdje živi sa suprugom, kazališnom administratoricom Jo Green s kojom ima danas 31-godišnjeg sina Charlesa, 27-godišnjeg Williama i 26-godišnju kćer Rebeccu.

'Kad sam odlučio snimiti pilot-epizodu ‘Dr. Housea’, mislio sam da ću se tri tjedna zabavljati u Los Angelesu i vratiti kući. Nisam vjerovao da će serija postati toliko popularna i da ću umjesto tri tjedna ovdje ostati tri i pol godine', rekao je glumac. Tada je otkrio da je prve znakove kliničke depresije 1996. doživio na jednoj dobrotvornoj automobilističkoj utrci. Umjesto da osjeti strah i uzbuđenje, njemu je bilo - dosadno. Objasnio je i zašto se nije mogao opustiti na snimanju.

'Ne mogu se isključiti, stalno mislim na seriju. Previše sam neurotičan i stalno mislim o pogreškama na snimaju', rekao je, dodavši da se stalno pribojava da se ne sroza kvaliteta serije i padne gledanost. Strah nije moglo odagnati ni to što ga je američki časopis Life proglasio najsvestranijim glumcem svih vremena. 

'Hugh je najbriljantnija i najmudrija osoba koju sam upoznao. Teško je shvatiti zašto je tako bolno samokritičan. Nikad nisam čuo da je zadovoljan nečim što je napravio. Bez supruge i djece, koji su njegovo svjetlo na kraju tunela, teško je opstati u ovakvom svijetu', opisao je svog prijatelja Stephen Fry, koji je bio Lauriejev vjenčani kum.

Par je već 30 godina u braku, a Hugh je katkad bio brutalno iskren dok je govorio o odnosu s najbližima. Otkrio je da su supruga i on imali kriza, da ju je varao, i da pati o kompleksa manje vrijednosti, zbog čega godinama nije želio sam sebi priznati koliko vrijedi kao glumac.

'Nije mi svejedno što sam roditelj ‘na daljinu’, ali moja su djeca velikodušna. Možda zato što su Englezi pa će svoja psihička oštećenja otkriti tek u kasnim četrdesetima', našalio se jednom prilikom i dodao: 'Čujemo se telefonom svaki dan. Razgovarali smo o njihovu preseljenju u Los Angeles, ali bio sam uvjeren da će onog dana kada kaparim kuću ukinuti seriju. Prva tri mjeseca živio sam u hotelu jer sam bio siguran da će nas skinuti s programa. Ipak, nedavno sam kupio kuću', istaknuo je Laurie koji je u jednom trenutku bio najbolje plaćen televizijski glumac. Posljednja sezona serije snimljena je 2012. godine.

'Lik Housea previše je labilan da bi izdržao sljedećih deset i više godina. On je kao tip koji stoji na prozorskom okviru i na kraju mora ili skočiti ili vratiti se unutra. Publika pritom misli: ‘Skoči već jednom! Hajde!’, objasnio je. 

Laurie je brutalno iskren i kad opisuje sebe i borbu s depresijom čija je žrtva bila i njegova obitelj. 'Bio sam depresivan i sebičan jadnik koji je mislio samo na sebe, letargični idiot koji ujutro nije htio ustati iz kreveta i satima je zurio u jednu točku. Jako sam povrijedio svoju obitelj, doveo u krizu svoj brak, ali danas smo jači nego ikad. Nažalost, i danas 98 posto vremena mislim samo o sebi, ali preostalih dva posto posvećeno je mojoj djeci koja me uporno uče kako se izliječiti od egoizma. Čini mi se da sam već na pola puta', priznaje.

Časopis TV Guide objavio je Laurieja na naslovnici i proglasio ga najseksepilnijim muškarcem na televiziji, a ta je laskava titula opravdana njegovim seksi intelektom, magnetičnim šarmom i fantazijom intelektualki. Hugh se čudio toj tituli objašnjavajući da je uglavnom glumio glupe ljude.

'Da sam proglašen seks-simbolom, to je apsurdno! Ja sam, to svi znaju, duboko neseksi osoba koja glumi seksi lik', objasnio je.
Kako se nije štedio u kritikama, tako ni o Los Angelesu, u kojem je proveo osam godina snimajući seriju, definitivno nije imao samo riječi hvale.

'Proklet sam ako ću površno opisati Los Angeles. Ima loših stvari, ali i sjajnih poput fantastičnih stabala, dok im je arhitektura jadna, izgleda poput benzinskih postaja. Ondje žive vrlo pametni ljudi, vrlo, vrlo ambiciozni ljudi pa takvim ljudima ne možeš baš vjerovati, ali ponekad su inteligencija i ambicija prilično uzbudljivi na svoj način. Zapravo, ne bih htio okrenuti leđa takvim ljudima, ali takve poznajem i u drugim dijelovima svijeta', rekao je.

Nakon što je završio snimati ‘Dr. Housea’, seriju koja je na vrhuncu emitiranja bila najgledanija televizijska serija na svijetu distribuirana u čak 66 zemalja, a Laurie uvršten u Guinne­ssovu knjigu rekorda kao najgledaniji glumac ikad u televizijskoj drami, Hugh je davao oprečne izjave.

'Nisam mogao podnijeti da nakon odlaska u supermarket ljudi fotografiraju sadržaj mojih vrećica. S ove distance to zvuči apsurdno. Smiješno! Uostalom, što sam radio osim glumio s vrlo lijepom ekipom ljudi? Ali svako se ponavljanje pretvori u rutinu. Dani, mjeseci i godine mogu se pomalo pretvoriti u noćnu moru. Imao sam prilično tmurna razdoblja, mračne dane kada mi se činilo da nema izlaza. A kako imam vrlo prezbiterijansku radnu etiku, nikad nisam kasnio ni propustio dan na snimanju. Ponekad bih radio unatoč gripi. No bilo je trenutaka kad bih poželio da mi se dogodi nesreća na putu prema studiju samo da bih dobio nekoliko slobodnih dana za oporavak', priznao je nakon završetka snimanja serije.

'Serija mi zapravo ne nedostaje, valjda zato što je dr. House uvijek sa mnom, svako malo mi se u sjećanje vrate neki trenuci sa snimanja, neki prizori, dijalozi, smiješne scene... To je normalno nakon što ste godinama tumačili isti lik. Baš sam nedavno o tome razgovarao s Georgeom Clooneyjem, kako su nam obojici uloge u medicinskim serijama otvorile vrata uspješne karijere, pa se on prisjetio svojeg lika, dr. Douga Rossa u ‘Hitnoj službi’, a ja dr. Housea. Fasciniralo me kako George i dalje pamti hrpu dijaloga i sve stručne medicinske izraze, a podsjećam vas da je ‘Hitna služba’ mnogo starija serija od moje. Ja se ne sjećam nijednog stručnog izraza. Kakva blamaža', priznao je umjetnik.

Govorio je i o seriji ‘Noćni upravitelj’ u kojoj je utjelovio ‘najgoreg čovjeka na svijetu’ - Rich­arda Ropera, međunarodnog trgovca oružjem koji se krije iza lica obrazovanog, šarmantnog i uglađenog milijardera i filantropista. Serija je nastala po špijunskom romanu Johna Le Carréa.

'Najgori čovjek na svijetu... hm, da. Nadam se da sam bio uvjerljiv. Mislim da je to najbjesniji lik koji je Le Carré ikad napisao. Odbojan tip koji ima sve povlastice i ugodan život, ali on mrzi svijet umjesto da bude sretan. To je, rekao bih, pobuna protiv zdravorazumskog svemirskog poretka i to ga kvalificira za atribut najgoreg čovjeka na svijetu, iako ima i mnogo gorih ljudi od njega. A i ostalih bića, primjerice komaraca koji prenose virus Zika', rekao je, objasnivši zašto mu slava nje udarila u glavu.

'Da sam postao slavan sa 20 godina, ne znam kako bi se razvijali moja karijera i moj život. Gledam te klince u filmskoj i posebno glazbenoj industriji koji su preko noći postali slavni, bogati, moćni... Naravno da se izgube u tome i polude jer ne znaju kako se nositi sa slavom, zato su tu alkohol, droga, razbacivanje novcem. Bio sam prestar i prespor da bih upao u takvu zamku. Više sam slon šoubiznisa nego gepard', našalio se na svoj račun.

Nakon ‘Dr. Housea’ o kojem je, među ostalim, rekao da ga je obožavao tako duhovitog, zabavnog i zanimljivog te omiljenoga gledateljima, posvetio se glazbenoj karijeri. Mnogi su rekli da je to bio lukav potez jer ga je publika napokon mogla doživjeti u nekom drugom svjetlu i nije upao u zamku imaginarnog lika zbog kojeg je ostao obilježen. Ljubav prema bluesu rezultirala je debitantskim albumom ‘Let Them Talk’ 2011., a potom je došao na red i ‘Didn’t It Rain’, još jedan hvaljeni materijal na kojem je obradio stare blues standarde. Razveselio je i Zagrepčane u lipnju 2014., kad je održao koncert s odličnim The Copper Bottom Bandom. Publiku je oduševio pozdravivši je na hrvatskom, a tijekom cijelog koncerta zbijao je šale, izvodio grimase, držao zdravice, odgovarao na dobacivanja iz publike, nespretno plesao... 

Ovaj glumac odlikovan Redom Britanskog Carstva iskazao se i kao solidan pisac. Naime, 1996. objavio je svoj prvi roman, humoristični triler ‘Vrlo komplicirana trgovina’ kojim je oduševio kritičare. Piše o Thomasu Langu, bivšem vojniku bez cilja koji voli viski, cigarete i žene u nevolji. Netko ga unajmi da ubije bogataša kojeg on pokuša na to upozoriti. Kritičari su o romanu rekli da je inteligentno, zabavno, duhovito, šarmantno i toplo štivo. Poznavatelji Lauriejeva lika i djela tvrde da je njegov život sastavljen od konfuzije i sumnje te da je njegova verzija sreće u tome da ne bude sretan. A možda je njegova formula sreće u glazbi. Jednom je rekao: 'Kad se prestanem baviti glumom, osnovat ću jazz trio i redovito nastupati'.