Prvaci baleta Iva Vitić Gameiro i Guilherme Gameiro Alves upoznali su se u Portugalu, gdje je ona plesala s njegovim bratom, a on je tada živio u Finskoj. Vezu su ubrzo ozakonili i gnijezdo odlučili sviti u Hrvatskoj
Naš je posao specifičan, težak i nije lako pronaći nekoga tko će te shvatiti, tko će znati da si umoran nakon cijelog dana provedenog u kazalištu i da ti se ne da izići ili družiti s prijateljima. Najbolje razumijemo jedno drugoga i velika smo si podrška. Osam godina zajedno živimo, radimo i nikad nam nije dosadilo. Štoviše, kada smo razdvojeni, jedva čekam kada će doći kući - govori prvakinja Baleta zagrebačkog HNK Iva Vitić Gameiro koja sa suprugom, Guilhermeom Gameirom Alvesom, i kolegama radi na novom baletu ‘Opasne veze’ čija je premijera 24. ožujka.
- Koreograf i redatelj Giorgio Madia jako je organiziran pa mi je veliko zadovoljstvo s njim raditi i uvijek naučim nešto novo. Komad ima mnogo elemenata glume pa možemo i toj strani dati više oduška. Jako mi se sviđa moja uloga gospođe De Tourvel i da sam mogla birati, izabrala bih baš nju. Sviđa mi se njezin razvoj od mirne, religiozne supruge predane mužu do žene koja se zaljubi, poludi i na kraju umire - govori Iva, a uloga vikonta Del Valmonta sviđa se baletnom prvaku.
- Jako mi je zanimljiv jer je samouvjeren, šarmantan, ali i dosta okrutan muškarac. U vezi je s tri žene, sa svakom je drukčiji i divno je gledati kako se zaljubi i to ga promijeni - kaže Guilherme kojeg je upravo ljubav - prema supruzi i baletu - dovela u Zagreb.
Upoznali su se u njegovu rodnom Lisabonu, gdje je Iva bila u angažmanu Portugalskog nacionalnog baleta i plesala s njegovim bratom Fredericom, a nakon što je Guilherme jednom tijekom praznika došao vježbati s njima, zaljubili su se. Prvih godinu dana bili su u vezi na daljinu, a tada su odlučili zajednički život početi u našoj metropoli.
- Nisam navijala za Zagreb. Tada sam bila u Portugalu i tamo mi je bilo odlično, ali ovdje je bio jako dobar repertoar i s novim ravnateljem Baleta Leonardom Jakovinom još se razvio. Radimo razne stilove, dolaze svjetski poznati koreografi koji kreiraju balete prema nama, a toga nema ni u nekim velikim svjetskim kućama - kaže 31-godišnjakinja, a Portugalac dodaje:
- Kada smo se upoznali, živio sam u Helsinkiju i nisam se htio vratiti kući jer mi se nije sviđao tamošnji repertoar. Tako smo došli ovamo i ostali jer nam je dobro. Ovo mi je osma godina i otkad sam došao, Zagreb se dosta promijenio. Uvijek je bilo lijepo, a sad je još bolje i uživam. Hrvatska je lijepa i ljudi se dobro brinu o meni, ne samo moja supruga i njezina obitelj. Publika me od prvog dana lijepo prihvatila, poštuju me i to cijenim - kaže 29-godišnjak koji je dosad s Ivom radio na brojnim projektima.
- Kada ste par, postoji veliko povjerenje i možete si sve reći. Puno razgovaramo i popravljamo što treba nakon proba ili nastupa. A kad sve dobro ispadne, to je veliko zadovoljstvo, pogotovo ako ste zajedno u ljubavnoj priči poput ‘Giselle’ pa se ne morate pretvarati nego samo gledate osobu i svi osjećaji su tu. Jako dobro znam kako ona pleše, ona zna kako ja plešem i zato je prelijepo i lako zajedno raditi - govori Guilherme kojemu je supruga velika podrška, kao i on njoj, a oboje priznaju da su si najveći kritičari.
- Ja jesam, ona baš i nije - kaže dok se Iva smije te nastavlja:
- Uvijek joj kažem: “Reci mi i loše stvari, ne samo dobre”, ali bez obzira na to koliko je molio, ona me ne želi povrijediti. Ja sam mnogo stroži - priznaje.
Balet je česta tema i kada nisu u HNK, ali uvijek nađu i vrijeme za opuštanje.
- Volimo se prošetati, biti s prijateljima, obitelji i našim psom kojeg rijetko vidimo jer smo po cijeli dan u kazalištu. Nemamo puno slobodnog vremena, ali ono što imamo, iskoristimo za odmor - kaže Iva, a na pitanje planiraju li imati djecu, oboje uglas uzvikuju: “Da!”
- Želimo djecu i ako se oni odluče za balet, mi ćemo ih u tome podržati - govori prvakinja, a Guilherme dodaje:
- Ne bih htio da moja djeca budu baletani, tu se ne slažem s Ivom. Nema šanse! Šalim se, neka rade ono što ih usrećuje i uvijek ću im biti podrška. Ako me pitate bih li htio da plešu, odgovor je - da ako su jako dobri, inače ne. Mnogo mojih školskih kolega voljelo je ples, ali nisu mogli napredovati zbog raznih razloga. Kada si dijete, to je jako teško i tužno. Iako te sve to osnaži, ipak mi se taj dio ne sviđa - zaključuje.
