Kada je ušao u dvoranu, obuzeli su me trnci i ne znam kako, ali znala sam da ćemo se vjenčati. Velika sam romantičarka, ali nisam mislila da mogu osjetiti tako nešto izvanzemaljsko. Nisam znala tko je, koliko ima godina, ali znala sam da ćemo biti zajedno - prisjeća se balerina zagrebačkog HNK Lucija Radić dana kad je upoznala svog odabranika, baletana Kornela Palinka. 

- Vidio sam je i pitao kolegu ima li ona nekoga. Rekao je da je slobodna, ali morao sam pričekati dva mjeseca i naučiti engleski kako bih je mogao pozvati van - kaže 27-godišnjak, a Lucija dodaje: 

- Dopisivali smo se putem Messengera, ali samo smajlićima. Jako se trudio i svako me jutro čekao ispred moje garderobe da me pozdravi. I tako me pozvao na spoj na kojem sam ja cijelo vrijeme blebetala, a on je samo šutio i kimao glavom. Bilo mi je super! On je prvi dečko koji me nije poljubio na prvom spoju i bilo je jako romantično - uz  smijeh opisuje solistica baleta i priznaje da je u početku bilo dvojbi. 

- Kori se jako trudio, ali bila sam tvrd kamen jer mi je bilo neugodno biti s kolegom. Jako mi se svidio, ali znam što nosi biti s nekim iz baleta. Na poslu ste cijeli dan i ako prekinete, može biti jako neugodno. Prvo smo bili zajedno mjesec dana i tada smo prekinuli, ali pribrala sam se i otada samo zajedno već pet godina - opisuje 28-godišnjakinja koja, kao i Kornel, nestrpljivo iščekuje kralj ljeta. 
- Vjenčanje će biti 8. rujna u Hrvatskoj, ali imat ćemo dva svećenika. Puno radimo i teško je sve to organizirati, ali ne brinemo se i sve polako sređujemo, a bilo je zabavno i na zaručničkom tečaju - govori Zagrepčanka koja obožava svoj rodni grad, baš kao i Kornel koji je rođen u Mađarskoj. 

- U Zagrebu sam petu godinu i jako volim boraviti ovdje. Mirnije je, ljudi su divni i meni je Zagreb bolji i ljepši od Budimpešte. Mnogo je i sigurniji, a to mi puno znači. Budim­pešta je veća, ima više stanovnika, noću nije sigurno i nekoliko sam puta imao problema na cesti jer su me htjeli napasti. Čak nam tijekom studiranja nisu dopuštali da izlazimo iz studentskog doma poslije 20 sati jer nije bilo sigurno - opisuje solist koji je radio u Mađarskom nacionalnom kazalištu u kojem se nije osjećao najbolje, želio je promjenu pa je bez mnogo razmišljanja iskoristio priliku i došao u zagrebački HNK. 

- Zaista uživam ovdje i imam sve što mi treba. Želimo ostati u Zagrebu. Jako smo zahvalni Leonardu Jako­vini, ravnatelju Baleta zagrebačkog HNK, jer zbog njega imamo mogućnost plesati u dobrim komadima i ovdje smo sretni kao plesači - govori Kornel koji je ostvario brojne hvaljene uloge, a jedna od posljednjih je ona u ‘Opasnim vezama’, gdje pleše sa zaručnicom. 

- Obožavam plesati s Lucijom i predivno je imati je pokraj sebe 24 sata na dan. Dijelimo sve ono lijepo, ali i teško. Stalno smo zajedno, guramo jedno drugog naprijed i najbolji smo prijatelji - govori baletan, a s tim se slaže i Lucija. 

- Zajedništvo i oslonac koji imamo jedno u drugome ne bih nikad mijenjala. Kad si tužan, možeš to odmah podijeliti pa te partner podigne. Kad si sretan, dijeliš iskrenu sreću. Najgore je kad smo umorni, a kod kuće nas čeka sto stvari koje treba napraviti - kaže mlada umjetnica i otkriva  jesu li si međusobno najveći kritičari.

- Kad ga pitam kako izgledam, kaže: “Predivna si!” Onda se naljutim jer to nije pravi odgovor. Kako sam skočila? “Fenomenalno”, a ja njemu kažem iskreno ako je mogao bolje, pa on meni: “Pusti me, pusti me” - uz smijeh opisuje Lucija koja se trenutačno priprema za balet ‘Annonciation - La Stravaganza’ koji je na programu nacionalne kuće od 7. lipnja 

U balet se zaljubila kad ju je majka Višnja kao trogodišnjakinju odvela gledati ‘Labuđe jezero’. Znala je da će joj to biti karijera, a u tome su pomogli i odlični geni. Dolazi iz umjetničke obitelji: tata joj je Dubravko Radić, prvak Lada, i majka je plesala u tom ansamblu, a stric Davor Radić bariton je u Operi HNK. 

Za razliku od nje, Kornelu je ipak trebalo malo dulje da mu balet postane životni poziv. 
- Htio sam biti veterinar. Završio sam i za cirkuskog umjetnika, a u baletnu školu roditelji su me upisali kada sam imao deset godina. To nije bio moj izbor, ali zavolio sam ga nakon dvije godine. Bila je to njihova odlična odluka - zaključuje Kornel.