Nakon duge i iscrpne borbe s rakom jajnika u 55. godini preminula je jedna od najvećih heroina meksičkih telenovela Edith González. Iako se prije mjesec dana pojavila u javnosti i rekla da je rak u remisiji, Edith je samo dva tjedna poslije primljena u bolnicu, gdje se njezino zdravstveno stanje pogoršavalo iz dana u dan, zbog čega su je priključili na aparate za održavanje na životu. Nakon što su liječnici njezinoj obitelji, 64-godišnjem suprugu Lorenzu Lazu, 14-godišnjoj kćeri Constanzi, koju je dobila u vezi s meksičkim senatorom Santiagom Creelom, te bratu Víctoru Manuelu rekli da je glumičin mozak mrtav, obitelj je odobrila isključenje s aparata. 

- Htjeli smo joj olakšati patnju koju je proživljavala gotovo tri godine. Ispunili smo njezinu želju. Iako je donedavno tvrdila da se osjeća odlično, u sebi sam znao da dolazi kraj. Ne mogu opisati tugu koju osjećam zbog gubitka supruge - rekao je Lazo koji je uz nju bio otkad je doznala da boluje od teške bolesti pa do njezine smrti.

- Pozdrav mojoj obitelji obožavatelja. Kao i uvijek, želim vas informirati. Nekoliko sam dana u bolnici jer sam osjetila snažne bolove u predjelu abdomena i doista - pronašli su kancerogena tkiva te ih uklonili u potpunosti. Snažna sam, puna života i radim! Samo se nadam da ćete me u ovome pratiti s ljubavlju. Zahva­ljujem na interesu koji ste iskazali za moje zdravlje, redovito ću vas obavještavati putem društvenih mreža. Imate svu moju ljubav i nježnost. Volim vas! - poručila je Edith u kolovozu 2016., kad se hrabro suočila sa svime što ju je snašlo. Sretna, s osmijehom na licu i mnogim planovima za budućnost, odlučila je podizati svijest o svim vrstama raka pa je samo desetak dana nakon što je doznala za bolest otputovala u Honduras, gdje je na konferenciji otvorila srce. 

- Neki mi govore da sam se promijenila otkako sam doznala da sam bolesna, ali to nije istina. Ista sam, samo sam odlučila biti vođa, biti jača. Moj stav o životu nije se promijenio. Iskrena sam, čvrsta, ne znam jesam li jaka, ali trudit ću se biti - poručila je tada i dodala da se već u djetinjstvu suočila s ovom teškom bolešću koja je zadesila i njezina oca Efraina Gonzáleza.

- Živjela sam s ocem koji je oduvijek bio vrlo jak, pun ljubavi, nježan, zahvalan na svojoj bolesti koju nije propitkivao. Oduvijek je govorio da Bog na kušnju stavlja najjače, one koji će moći podnijeti breme te bolesti. Od trenutka kad je doznao dijagnozu, posvetio se tome da bude ponovno dijete. Dali su mu tri mjeseca života jer je bolovao od najagresivnijeg tumora na svijetu - sarkoma, koji brzo metastazira. Otišao je na drugi svijet pun ljubavi i shvatila sam da je to najljepše i najvrednije čemu me naučio. Da sam vidjela slabog, tužnog čovjeka koji je odustao, vjerojatno bih i ja pokupila te obrasce ponašanja - govorila je Edith koja je često isticala da je bolest koja ju je zadesila plemenita i poučna. 

- Riječ ‘rak’ zvuči strašno, a nije. To je plemenita bolest jer vam omogućuje da ponovite ili popravite u životu ono što nije u redu. To nije iznenadni napad tijekom kojeg umrete u trenutku. Uz takvu bolest shvatite da imate mogućnost preispitati stvari, reći ljudima da ih volite, pokušati im primjerom dati snagu. 

Zaista je tako i bilo. Edith je postala žena koja nadahnjuje Latinsku Ameriku, a njezine riječi doprle su do tisuća srca koja su se našla u sličnim životnim situacijama kao i ona. 

- Želim govoriti o svim vrstama raka, nevažno imate li rak dojke, jajnika ili pluća. Ta bolest ne razlikuje spol, nacionalnost, dob ili društvenu klasu. Ona može pogoditi svakoga. Teško je, neću poricati. Ali bio bi grijeh ne voljeti svoju situaciju i svoj život. Želim uživati svakoga trenutka jer ne znam koliko ću još biti tu. 

Svaki novi dan nosio je nove izazove. Prepoz­navanje tijela u svakoj fazi bilo joj je najteže.
- Nije bilo lako vidjeti se u ogledalu s manje težine, vidjeti kako ti opadaju obrve i trepavice, kao i suočiti se s fizičkom boli. Poštujem ljude koji posežu za alternativnim metodama liječenja, ali predlažem svima da radije poslušaju stručnu osobu i mole sve svece. Ne dajte bolesti da dominira vašim tijelom, umom i dušom. 

Svi oni koji su joj tijekom bolesti bili blizu, isticali su da je Edith bila disciplinirana. Ni sekunde nije razmišljala o predaji. Posebno se razveselila kad joj je u jesen liječ­nik rekao da je rak u remisiji. Za ruku ju je i tada držao voljeni suprug, kojeg je često spominjala. 
- Lorenzo, moj Lorenzo! Odvijek mi je bio vjeran i odan suprug. Imam sreću da sam imala najveću podršku sve ovo vrijeme. Jako smo se razveselili remisiji, to je nov početak za nas. 

Nadala se da će poživjeti još dugo, no glumičini bliski prijatelji ističu da nije bježala od neizbježnog pa je kćeri Constanzi za posljednji rođendan napisala emotivno pismo u kojem joj je poručila da uvijek bude hrabra. 

- Transformirala si moje tijelo, osjetila sam tvoj rast, a tvoj dolazak bio je tako nježan i lijep. Kad si izišla iz moje utrobe, učinila si me majkom. Malo-pomalo učila si me da mi roditelji jedino težimo biti vodiči u golemu životu koji je more. More kojim moraš surfati velikim valovima koji predstavljaju izazove. Ponosna sam na tebe, tako si snažna i predanog identiteta - samo je dio emotivne poruke.  

Prije nego što je napustila svijet, Edith je bratu Víctoru Manuelu izrazila želju za isključenjem aparata za održavanje na životu te organizirala posljednji ispraćaj. Željela je da njezini bliski prijatelji zadrže dostojanstvo u njezinoj smrti te da joj mariachi odsviraju pjesme ‘Si dejarnos’, ‘Cielo Rojo’ i ‘Las golondrinas’, koje je i pjevušila sve do posljednjeg dana. Uza sve to, najvažnije joj je bilo da joj obitelj čuva kćer od medija.

- Posljednje dane provela je bez boli, mirna i spokojna. Kada smo se zadnji put čule, razgovor smo završile uz smijeh i šale. Nikad nisam upoznala osobu kao što je ona. Iako ju je bolest nadvladala, pobjednica u ovoj bitki je Edith. Do posljednjeg daha obožavala je svoj život i nije gubila vjeru - zaključila je Edithina prijateljica Vanessa Bauche, glumica s kojom je igrala u ‘Zlatnom kavezu’.