'Majka mi je rekla da se razvela od oca kad je već bila udana za drugog'

Ovoga ljeta najpoznatiji filmski festival u regiji, onaj sarajevski, slavi četvrt stoljeća postojanja. U povodu jubilarnog 25. rođendana Sarajevo Film Festival ponovno će ugostiti proslavljenog redatelja Paweła Pawlikowskog, a na svečanom otvorenju 16. kolovoza bit će mu uručeno Počasno srce Sarajeva. Festivalski program Posvećeno donosi retrospektivu njegovih filmskih radova, čime će se tom Poljaku odati priznanje za izniman doprinos filmskoj umjetnosti, ali i za prijateljstvo koje ga povezuje sa Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom. 

Da je riječ o redatelju koji obećava, poznato je već godinama, a u posljednje se vrijeme poljski filmski genij premetnuo među najbolje europske redatelje, što potvrđuje nemali broj filmskih nagrada, uključujući i onu najveću - Oscar za najbolji strani film ‘Ida’ iz 2015. godine.

'Budimo iskreni, Amerikance baš briga za Oscar za najbolji strani film, njih zanimaju njihove stvari. Odlično je kad ga dobijete jer je to naposljetku veliko natjecanje. Tada shvatite jednu stvar, a to je reakcija ljudi. Amerikanci vole uspjeh i kad držite Oscar u ruci i pogledate oko sebe, vidite da se svi sjaje kao da ste sletjeli s Mjeseca. To je čarobna situacija', tvrdi 61-godišnji Poljak.

'Osvajanje Oscara nesumnjivo je velika stvar i iznimna promocija filma i filmaša, ali ne mogu reći da sam se promijenio. Kao autor ostao sam isti, a dovoljno sam star da se nisam promijenio ni kao osoba. Kad bih razmišljao o američkoj karijeri, vjerujem da bi Oscar bio dobar vjetar u leđa, ali i dalje sam europski filmaš koji snima europske filmove. Sretan sam i zadovoljan zbog tog velikog priznanja, ali ostao sam kakav sam bio i prije toga', dodao je Pawlikowski.

O sebi voli reći da je jako kaotična osoba u kojoj se isprepliću kaos i perfekcionizam. 'To je dosta nesretan koktel', iskreno kaže.
Pawlikowski je rođen 1957. u Varšavi u obitelji poznatog liječnika i balerine. Majka je zbog ozljede kralježnice morala napustiti balet pa je postala profesorica engleskog jezika i književnosti na varšavskom sveučilištu, što je i sina jedinca potaknulo da krene u tom smjeru.                

'Studirao sam filozofiju i književnost na Oxfordu i nisam mislio da ću biti redatelj. Kad sam se počeo baviti filmom, nisam imao pojma što radim, ali bio sam željan znanja i vrlo odlučan u namjeri da steknem najbolje obrazovanje', izjavio je Paweł, koji se s majkom kao 14-godišnjak preselio iz Poljske u Veliku Britaniju, zatim u Njemačku i Italiju, a potkraj 70-ih skrasio se u Britaniji. 
'Kada smo se selili iz Poljske, nisam zapravo znao o čemu je riječ. Kao obožavatelj engleskih rock grupa The Kinks, The Rolling Stones i Small Faces, veselio sam se putovanju u London. Tek kada smo stigli, mama mi je rekla da se udala za Engleza i da ću živjeti s njima. Bio mi je to golemi šok. Znao sam riječi rock pjesama, ali nisam znao govoriti engleski, niti sam razumio englesko društvo. Upisali su me u školu, ali ubrzo sam iz nje izbačen. Smatrali su me idiotom jer nisam ništa razumio. Unatoč tome, povratak u ondašnju Poljsku nije dolazio u obzir. Uostalom, niti sam imao novca za povratak, niti bi me tamo dočekali raširenih ruku', priznao je u jednom intervjuu. 

- Moram priznati da mi taj dio djetinjstva nije ostao u lijepom sjećanju. Zamislite da vam majka ne kaže da se razvela od oca, a kamoli da je već udana za drugog. Bila mi je to jedna od najvećih trauma u životu - iskreno kaže redatelj koji tvrdi da je u svijet filma ušao spontano, ali i da je to bio najbolji odabir za njega.

- Budući da sam živio poprilično kaotično, selio se iz jedne države u drugu, upoznao sam mnoge kulture i mnogo toga vidio. Počeo sam se baviti fotografijom. Zatim sam vrlo rano počeo pisati poeziju, bio sam i glazbenik neko vrijeme. Ništa od toga nije bilo briljantno, ali sve to me fasciniralo - opisuje Pawlikowski koji je, kako kaže, u jednom trenutku shvatio kako jednostavno ne želi cijeli život posvetiti književnosti i predavanju na fakultetu.

- Dok sam pisao doktorat, shvatio sam da ne želim do mirovine predavati književnost. Film mi se činio kao medij koji može obuhvatiti sve moje strasti. Tako je počelo. Upisao sam tečaj filmske režije i polako počeo stvarati svoje svjetove - prisjetio se oskarovac i dodao kako mu je u tom trenutku mnogo pomogla britanska javna televizija BBC. 

- Tada BBC nije bio korporativna televizija nego državna ustanova u kojoj ste mogli dobiti mali budžet i otvorene ruke da snimite što god želite. Snimao sam tako male ironične filmove ne razmišljajući o tome hoće li ih itko htjeti pogledati. Znao sam da BBC ima samo četiri televizijska programa i da film, kad su ga već platili, moraju prikazati na jednom od njih - rekao je 61-godišnjak koji je tek 90-ih počeo snimati prve javne filmske uratke, među kojima su i dokumentarci ‘Od Moskve do Pietushkog: putovanje s Benedictom Yerofeyevim’ iz 1990., ‘Dostojevski na putu’, ‘Srpska epika’ te ‘Na odmoru sa Zhirinovskim’. Mnogi od njih osvojili su brojne međunarodne nagrade, uključujući i Emmy te Prix Italia.

 - Dokumentarci koje sam snimio nisu klasični na kakve je publika naviknula. Bili su to filmovi o temama kojima sam u tom trenutku bio opsjednut i želio sam ih tako oblikovati, stvoriti dokumentarni zapis - tvrdi. 
- Silno sam sretan kada netko napravi nešto originalno u filmskoj industriji, nešto na što nismo naviknuli. Kinematografiji povremeno treba tako nešto jer ćemo inače biti u gadnim problemima - kaže redatelj i profesor od kojeg je publika naviknula dobivati samo najbolje.

- Moji su filmovi refleksija mog života i onoga gdje se trenutačno nalazim - priznaje.
Jedan od takvih definitivno je i hvaljeni ‘Hladni rat’ koji je nakon ‘Ide’, s kojom je osvojio pozlaćeni kipić, drugi redateljev film nominiran za Oscar te prvi s kojim je ove godine nominiran i u kategoriji najboljeg redatelja. Film prikazuje poslijeratnu Poljsku, a pratimo kompliciranu ljubavnu vezu plesačice i ravnatelja folklornog društva. Turbulentna veza dvoje Poljaka neodoljivo podsjeća na brak Pawełovih roditelja, čak su i glavni likovi nazvani po njima. 

- To nije priča o mojim roditeljima, ali nadahnuta je njihovom bizarnom ljubavi. Mama je bila deset godina mlađa od tate, imala je samo 17 godina kada je upoznala naočitog liječnika u kojeg se odmah zaljubila. Bila je to veza puna strasti, ali i razmirica. Napustila ga je kad ju je prevario, pomirili su se nakon nekog vremena, ali mir je kratko trajao. Ponovno su se posvađali i razdvojeno emigrirali - mama u London, a tata u Njemačku. Tamo su se vjenčali s drugim osobama, ali kako nisu mogli jedno bez drugog, brakovi su im se raspali i oni su ponovno odlučili živjeti zajedno - ovaj put na Zapadu. No i nakon toga su se nekoliko puta rastajali i mirili... Imali su gotovo 40 godina avanture. Dugo je taj scenarij bio u mojoj glavi i to mi je bio svojevrstan misterij. Bože, kako je taj par ikad mogao funkcionirati. S druge pak strane, na filmu sam želio drukčiji par, par čija se priča ne proteže na 40 godina nego je zgusnutija, sažeta u deset godina. Želio sam par koji je povezala glazba. Ona je važan element u filmu - prepričao je redatelj koji je u film ubacio i niz imaginarnih likova te unio emigrantska iskustva. Na taj je način želio, kako kaže, odati počast svojim roditeljima koji su, nevjerojatno, umrli iste godine - 1989., a njihova ljubavna priča oduvijek ga je fascinirala, i kao čovjeka, i kao sina, i kao umjetnika. Neki dijelovi filma snimani su u Splitu, a na setu su s redateljem imali priliku surađivati i hrvatski glumci Dražen Šivak i Slavko Sobin.
- U Hrvatskoj je bilo odlično. Snimanje je prošlo bez problema, angažirali smo i nekoliko hrvatskih glumaca, dobro je to prošlo - rekao je.

Prva svjetska filmska uspješnica ‘Ida’ redatelju je, kako tvrdi, zadavala velike probleme. Osim što je dugo tražio lokacije u rodnoj Poljskoj, u koju se nakon duge stanke vratio snimati, dugo je tražio i glumicu koja će savršeno utjeloviti časnu sestru. 
 - Mjesecima smo je tražili. Na kraju smo je našli u kafiću. Agata Trzebuchowska nije profesionalna glumica. Pronašao ju je moj prijatelj. Zamolio sam sve prijatelje da gledaju na ulici, u kafićima, gdje je ona i bila, ravno ispred kuće u kojoj živim. Tada sam bio u Parizu. Moj prijatelj zapravo i nije znao kakav profil djevojke tražim, znao je samo da mora imati oko 20 godina. Jedne mi je večeri poslao poruku: “Ovo je djevojka koja izgleda zanimljivo.” Mislio je da želim hipstericu koja voli noćne provode u diskotekama. Tako je ona izgledala, imala je sjajnu frizuru. Prijatelj ju je potajno snimio mobitelom i poslao mi fotografiju. Isprva sam mislio da to nije to, ali da je svakako riječ o zanimljivoj djevojci. U taj je kafić Agata dolazila čitati knjigu. U početku uopće nije bila zainteresirana za ulogu, ali gledala je sve moje prijašnje filmove, posebice ‘Moje ljeto ljubavi’, koji joj je najdraži, pa smo se tako i našli. Agata je ozbiljna, inteligentna mlada žena, studentica filozofije. Kad se zainteresirala, probali smo nekoliko scena i bila je odlična u stresnoj situaciji, vidjelo se da dobro funkcionira pod pritiskom - opisao je svoju glumicu redatelj poznat po tome što su njegov izbor uvijek mlade, neiskusne glumice, baš poput sada slavne Emily Blunt koja je glumila u ‘Mojem ljetu ljubavi’.

- Ona je željela biti prava glumica. Emily je vrlo dramski nastrojena i emocionalna. Agata promatra, razmišlja, govori rečenice s pravim osjećajem za vrijeme, ali ne želi biti u centru pažnje. Glumce ne biram zbog glumačkog umijeća, nego zbog njihove posebnosti. Volim da mi nije dosadno. S nekim glumcima znate što će napraviti i kao gledatelj neću biti uzbuđen. Uvijek je uzbudljivo nešto novo otkriti. Kad snimate film, neizvjesnost je hoće li sve funkcionirati. Isto je i s glumcima, misterij. Suradnja može krenuti po zlu, ali je proces rada uzbudljiv - opisuje Paweł Pawlikowski koji o privatnom životu vrlo malo javno govori, posebice o onom ljubavnom. 

Godine 2006., dok je snimao adaptaciju romana Magnusa Millsa ‘Restraint of Beasts’, njegova supruga, ruska imigrantica i pijanistica po struci, čije ime nikada nije objavljeno, oboljela je od karcinoma. Pawlikowski je odmah napustio projekt i posvetio se obitelji, sinu Victoru i kćeri Mariji, kao i njezi voljene supruge koja je vrlo brzo izgubila bitku s opakom bolešću. Redatelj je istog trenutka ostavio snimanje filmova po strani i život potpuno podredio djeci koja su u tom trenutku bila tinejdžeri. Bilo mu je jedino važno da oni završe srednju školu i uspješno upišu fakultet. 

- Kad mi je supruga umrla, prestao sam snimati kako bih bio uz djecu. Tada sam  predavao na filmskoj akademiji, živio s njima u Oxfordu i brinuo se o njima. Kada vam se tako nešto dogodi, sve je teško. Živjeti je teško, a snimati filmove je prokleto teško. Čekao sam da djeca odrastu, odu na fakultet, da me više ne trebaju. Tek sam se onda vratio filmu - otkrio je. 
- Moja žena nije imala rodbinu u Engleskoj da mi pomogne s djecom. Moji su roditelji umrli. Smrt supruge bio je velik udarac za sve nas. Nisam imao potrebu za režiranjem, osjećao sam se kao izgubljen čovjek u golemom gradu. Trebalo mi je pet godina da se vratim filmu - priznao je redatelj o svojim najtežim danima. 
Danas sin i kći imaju 28, odnosno 26 godina i više ne trebaju njegovu pomoć pa se odlučio vratiti u Poljsku, gdje ponovno snima filmska remek-djela.

- Vratio sam se jer sam završio određenu fazu u životu. Odgajao sam dvoje djece u Britaniji pa sam jedno razdoblje morao biti tamo. Onda sam se našao na ničijoj zemlji. Nisam imao ideja za filmove u Engleskoj. Emotivno sam mnogo povezaniji s Poljskom - rekao je.   

- Otišao sam u Poljsku s ciljem da jednog dana snimim ‘Idu’. Osjećao sam se kao kod kuće, sve mi je bilo poznato. Kad pripremate film, mnogo putujete, tražite lokacije. Oživjele su mi različite uspomene. Završio sam u Varšavi, na istome mjestu gdje sam odrastao, 50 metara udaljenom od mjesta gdje sam rođen. Osjećao sam se prirodno i normalno. Sviđa mi se tamo, Varšava je grad dobar za život - dodao je.  

Prvi filmovi nakon smrti supruge nisu naišli na oduševljenje kritike pa se Pawlikowski prvi put susreo s lošim komentarima.
- Nije prošlo. Idemo dalje. Drago mi je što sam čuo negativne komentare i što moram mijenjati daljnji rad, a znao sam i da spremam nešto veliko za sebe - izjavio je tada.                                                                                                           
Čini se da je film ‘Ida’ bio upravo ono što je Pawełu trebalo u tom trenutku.  

- Ovaj film posvećujem preminuloj supruzi i roditeljima. Oni su bili moja inspiracija za film i mnogo sam razmišljao o njima dok sam snimao. Posvećujem ga i svojoj djeci koja, nadam se, gledaju prijenos i koja su, srećom, živa. Hvala vam Victore i Maria, volim vas, vi ste moja najveća nagrada - rekao je u emotivnom govoru na dodjeli Oscara.
Redatelj i dalje živi u Poljskoj, i to u sretnom braku sa 20 godina mlađim poljskim modelom Małgosiom Belom koja je imala zavidnu manekensku karijeru. U kasnim devedesetima nosila je revije za renomirane modne kuće, a nekoliko je puta krasila i naslovnice pariškog i talijanskog Voguea. Godine 2001. manekenka s diplomom iz književnosti modu je zamijenila glumom i  snimila nekoliko filmova, a najpoznatiji je onaj o životu pape Ivana Pavla II. Redatelj je atraktivnu Poljakinju upoznao u njihovoj domovini pa su nakon nekog vremena počeli romansu, koja je 2017. završila intimnim vjenčanjem. 

- Filmovi nisu najvažniji, život je mnogo važniji. Sretan sam što imam djecu koja su se pokazala kao dobri ljudi, snimio sam nekoliko filmova koji će ostati zapamćeni i prvi put nakon dugo vremena osjećam da sam na pravome mjestu s pravom osobom - izjavio je.
Bela iza sebe ima dva propala braka. Prvi je onaj s redateljem Arturom Urbańskim, s kojim ima sina Józefa, a zatim je 2013. postala supruga milijunaša Jean-Yvesa Le Fura. Tri godine poslije par se razveo, a tada 36-godišnja manekenka upoznala je Paweła. Prema pisanjima poljskih medija, romansa je bila iznenađenje. Unatoč tome što su mnogi mislili da je riječ o prolaznom zaljubljivanju mlade Poljakinje, par uživa u svakom zajedničkom trenutku. 

- Znam da možda zvučati kao klišej, ali za mene je najbolji redatelj svih vremena moj voljeni suprug Paweł Pawlikowski - izjavila je gospođa Pawlikowski u nedavnom intervjuu. 
Pawlikowski je nešto skromniji u davanju izjava, posebice onih intimnijih.
- Radim i živim ono što volim i željno iščekujem nove projekte - zaključio je slavni Poljak.