Domaći dizajner nakon promjene spola o detaljima vjenčanja

Prošlog petka na zagrebačkom Gornjem gradu oko 18 sati vjenčao se jedan sretan par. No taj zavjet ljubavi ipak se po nečemu razlikovao od ostalih, počevši od zeleno-crne vjenčanice koju je mladenka sama kreirala i sašila do činjenice da je to bilo prvo vjenčanje transrodne osobe u Hrvatskoj. Riječ je o Romani Taylor koju je šira javnost upoznala kao uspješnoga modnog dizajnera Roberta Bantića Robantica, čije su kreacije svojedobno nosile Josipa Lisac, Severina, Maja Blagdan i Ivana Banfić. Romana je promijenila spol i nakon godina agonije, tuge, neprihvaćanja okoline, pretrpljenog nasilja i osuda, pronašla je ljubavnu sreću u zagrljaju 33-godišnjega Zagrepčanina Marka Jurina. Nakon intimnog vjenčanog obreda, na kojem su Romani i Marku kumovi bili Iva Perišić i Goran Hadžić, dvorana su ispunili  pljesak i iskrene čestitke.

- Sjajno smo se proveli, bilo nas je pedesetak, sve je bilo lijepo i elegantno. No pripremamo još jednu zabavu za obitelj - uz smijeh kaže dizajnerica koja se do prije koju godinu borila s neugodnostima i teških životnim situacijama. 

- Još odmalena osjećala sam se kao žena. Budući da sam rođena u maloj sredini, to nije bilo lako prihvatiti. I tako živiš, postojiš, odrastaš, obrazuješ se... Ali stalno sam bila nesretna u tijelu muškarca. Nije to bio moj hir, niti sam nenormalna. U jednom trenutku došla sam do točke kada sam si rekla ili ću umrijeti ili postati žena. To mi je jednostavno bilo pitanje života i smrti. Nisam više mogla živjeti prema tuđim očekivanjima i željama, niti sam to željela - iznosi nam svoju potresnu priču Romana. Godine 2015. odlučila je početi proces tranzicije, odnosno promjene spola.

- Za sve koji ne znaju ništa o problematici transrodnih osoba, nije to nešto od danas do sutra. Kada sam počinjala, morala sam riješiti hrpu testova, obilaziti endokrinologa, psihologe i ostale stručnjake o kojima mogu reći da su bili divni i puni razumijevanja. Nikad neću zaboraviti razdoblje kada sam uzimala estrogen kako bih blokirala testosteron. Tada mi se tijelo osulo groznim krastama, na što mi je endokrinolog rekao da je to samo jedna od nuspojava. Bilo je gadno sve to proživljavati, ali ni u jednom trenutku nisam željela odustati. Odlazila sam na sastanke i druženja transrodnih osoba koje su bile ili na početku tranzicije ili su je završavale, slušala njihova iskustva i nevjerojatne priče. Vidjela sam da u nas ima nesretnih ljudi zarobljenih u pogrešnom tijelu, ali mnogi se zbog obitelji i okoline nikad ne usude izići ‘iz ormara’. Nažalost, transrodnim se osobama ponekad događa da ih obitelj i okolina odbace  nakon što im otkriju svoju pravu prirodu. Neki su znali izgubiti i posao te krov nad glavom, a zbog toga gubiš vjeru u sebe i sve postaje trostruko teže - govori Romana koja je svojim hrabrim istupom i primjerom mnogima pomogla. 

I sama je bila žrtva brutalnih napada, i to više od dvadeset puta na zagrebačkim ulicama. Stavljali su joj nož pod grlo, prijetili joj, vrijeđali je, čak i silovali. Dvaput je ispričala svoju priču medijima, i to kad joj je, kako kaže, došla voda do grla. Prvi slučaj prijavila je 2016. godine, kad je mirno šetala ulicom i doživjela agresiju.

- Išla sam prošetati pse kada su me s leđa zaskočila dvojica muškaraca u vojnim hlačama. Udarili su me šakom u glavu i nogom u rebra. Pala sam na pod. No napadači su pobjegli - ispričala je dodavši da su joj nasilnici, među ostalim,  dovikivali pogrdna imena i prijetili batinama. Tada je rekla da joj je dosta i da se seli u Berlin nakon promjene spola. Istaknula je da joj je velika podrška bila Jadranka, mama transrodne manekenke Andreje Pejić. Godinu poslije opisala je još jedan napad koji se dogodio usred bijela dana. 

- Netko me očito pratio dok sam hodala Ilicom. Samo sam čula: “Romanice!” Okrenula sam se i vidjela tri muškarca. Dobila sam jedan šamar, pa drugi. Pala sam na pod, a onda sam primila nekoliko snažnih udaraca nogom u rebra. Nisam vrištala ni plakala, naviknula sam na takvu brutalnost - ispričala je. 

Dodala je i da se boji izići iz zgrade jer strepi  hoće li preživjeti dan. Tada je otkrila i kako proživljava hormonalnu terapiju.
- Na meni su se prije vidjeli muški obrisi. Još se vide, naravno, ali promijenila sam se šezdeset posto s obzirom na to da sam godinu dana na hormonalnoj terapiji. Prije sam nosila perike pa su svi vidjeli da je nešto čudno sa mnom. Zbog toga su me napadali, a ja sam samo hodala ulicom sretna i ponosna što sam se oslobodila tijela muškarca - rekla je. 

Unatoč svemu, Romana je ustrajala u borbi. Prošle godine bila je na operaciji promjene spola u Beogradu, a početkom ožujka obavit će dva operativna zahvata.

- Iskreno, nagledala sam se transrodnih osoba u susjednim zemljama, gdje pretjeruju sa silikonima, prenaglašenim grudima i usnama. Ne želim izgledati poput čudakinje nego kao normalna žena. Sad imam lijepo žensko tijelo, nisam radila nikakve estetske operacije. Samo ću ukloniti Adamovu jabučicu jer mi smeta, iako  se ne vidi puno, a i malo ću stanjiti nos - odlučna je Romana. 
Priznaje da je za njezin ženski šarm i ljepotu najzaslužniji suprug Marko kojeg je upoznala na društvenoj mreži prije godinu i pol.

Unatoč svemu i razlici od sedamnaest godina, Romana i Marko zaljubili su se i uspjeli pobijediti društvene norme, predrasude i osude. Romana je danas i vrijedna aktivistkinja koja pomaže mnogim transrodnim osobama te na društvenim mrežama dijeli statuse o svojoj borbi. Ističe da postoje i drukčiji ljudi, ništa manje vrijedni te da ih, ako ih ne možemo razumjeti, ne osuđujemo.
- Kada se osvrnem na posljednjih nekoliko  godina, mogu samo reći da je ovo moja pobjeda. Istaknula bih i ljubav prema drugima i sebi, jer bez nje smo ništa - zaključila je.