Nekoliko dana prije ljubljanskog koncerta kojim počinje nova turneja Parnog Valjka, netom prije generalne probe, razgovarali smo s Akijem Rahimovskim koji je tog dana, 5. lipnja, proslavio rođendan. Ne krije da se iznimno veseli što počinje ‘Runda 44’ kojom bend slavi 44 godine postojanja i predstavlja novi album ‘Vrijeme’, ali i što će svirati svojim obožavateljima u brojnim gradovima (Beograd, Split, Šibenik, Sarajevo, Zagreb...). Nastupe benda nestrpljivo čekaju i njihovi vjerni fanovi koji su uvijek uz njih, pa su tako Akiju bili velika potpora i prošle godine, nakon što je pretrpio moždani udar. Danas se, pak, odlično osjeća, što pokazuje i na pozornici kada postaje ‘drugi čovjek’.
Story: Počinje nova turneja ‘Runda 44’, kakve su emocije?
Veseli nas. Mi smo djeca, igramo se i veselimo se što njome obilježavamo 44 godina rada. Veseli nas što ćemo se ljudima pokazati u drukčijem obliku i što slijede novi koncerti. Definitivno nas zaokuplja koncert u Ljubljani, a poslije ćemo nastupiti u brojnim gradovima - Beogradu, Sarajevu, Rijeci, Splitu, Zagrebu...
Story: Bend ima bogat opus koji obiluje hitovima, kako odabrati koje ćete pjesme izvoditi?
Na ovoj ćemo turneji predstaviti cijeli novi album, a naravno da ćemo svirati i obavezno ‘štivo’. Prije tri godine bili smo na turneji ‘2 u 1’ i poslije su nas pitali zašto nismo svirali ovo ili ono. Velik je naš opus pa su neke pjesme koje tada nismo izveli sada došle na red. Kompletirali smo listu koju nije bilo lako sastaviti, ali uspjeli smo. Možda, ako sviramo u Sarajevu ili nekom drugom gradu, dodamo koju pjesmu koja je tamo jako popularna. Bogat je opus, ali glavna točka je predstavljanje novog albuma.
Story: Novi album je ‘Vrijeme’. Ta se tematika često provlači vašim pjesmama, razmišljate li o vremenu, o njegovoj prolaznosti ili se time ne zamarate?
Vrijeme je ono prije, ono sada i ono buduće. ‘Vrijeme’ je opis trenutačnog stanja u kojem jesmo, i to je Hus jako dobro opisao. Album smo snimali gotovo dvije godine, u eter smo puštali singl po singl i neke su pjesme već zaživjele na koncertima. Prošle smo se godine ponovno sastali i snimili četiri nove pjesme pa je tada nastao CD. Da, vrijeme se provlači u svim pjesmama.
Story: Gledate naprijed, u budućnost ili ipak razmišljate o onome što je bilo, je li se što moglo promijeniti?
Za promjene je kasno, što je napravljeno, napravljeno je. Trudimo se gledati naprijed i najvažnije je da se ne ponavljamo. Da stvaramo nove pjesme koje pobuđuju interes i, hvala Bogu, interes je velik.
Story: Je li teško ne ponavljati se nakon svih pjesmama, albuma, 44 godine na sceni?
Nije, Hus kao autor jednostavno dođe na probu i kaže: “Daj da probamo ovaj rif”. Ako to dobro zvuči, počnemo raditi na tome. Valjak je odrastao i sazrio pa ne objavljujemo ništa za što mislimo da nije dobro. Uživamo dok radimo i ako pjesma u studiju zazvuči dobro, to je super, ali ako ne, onda je ostavljamo. Možda joj se poslije vratimo i doradimo za neki drugi album. Ovaj je put stvarno sve sjelo na svoje mjesto.
Story: Postoji li neka pjesma koju jedva čekate pjevati?
Sad je aktualan novi album pa mi je on najslađi, ali ‘Otkud ti pravo’ definitivno je moja pjesma.
Story: Ima li neka koja vam je već dosadila, a znate da je publika jedva čeka čuti?
Ne, jer je Valjak uvijek radio na tome da ono što snimimo i ostane. Možda da sada snimamo neke stare pjesme, one bi bile malo drukčije, ali to je stvar izbora. Presretan sam što je zasad sve tako dobro. Veseli nas što smo postavili play listu i što ona zvuči dobro, ali publika će ocijeniti je li dobro.
Story: Zbog turneje do kraja godine nećete imati slobodne vikende, iziskuje li to neke pripreme?
Ne, zna se raspored koncerata i nije nikakav problem.
Story: Je li vam glazba ikada bila samo posao, da ste izgubili žar?
Ne, glazbenik sam i tako živim. Svi u bendu jednostavno uživamo u onome što radimo. Kada nismo na probama, u studiju smo, kada nismo u studiju, na koncertu smo. Godišnje imamo mjesec i pol dana odmora, to je zakon i nema tog novca koji bi nas natjerao da tada sviramo. U prosjeku godišnje sviramo 50 do 70 koncerata i to je prekrasno.
Story: Kada ste prije 44 godine počinjali s bendom, jeste li mislili da će ovako biti danas?
Ma ne. Kad smo krenuli na turneju s YU grupom 1975. godine, bili smo im predgrupa i oni su tada slavili pet godina postojanja. Rekli smo: “Isuse, pet godina, pa tko bi to izdržao”. Bili smo mladi i samo smo željeli da se predstavimo, da nas ljudi vide. Poslije stvarno otkriješ glazbu, otkriješ sebe i da si dio svega toga.
Story: Znači li to da su suvišna pitanja hoćete li ikada u mirovinu?
Mirovina za glazbenika ne postoji... tek kada pozove ovaj gore.
Story: Poznato je da na koncertu od sebe dajete mnogo, kako se pripremate za sam nastup?
Za ovu se turneju malo pripremam, malo vježbam. Organizam traži da budete fit i da budete spremni jer ipak je naporno biti na pozornici dva i pol sata. Ali kada se ugase svjetla i počne predstava, postanem drugi čovjek. Hus mi kaže: “Pa i sutra imamo koncert, uspori malo”, a ja odgovaram “Ma pusti, danas je danas”.
Story: Ne štedite se na nekim nastupima? Nema kalkuliranja?
Ne, nikada!
Story: Kako je nakon koncerta? Je li vam potreban odmor?
Potrebno mi je desetak minuta odmora, onda fotografiranje s fanovima pa na spavanje.
Story: Prošle ste godine imali zdravstvenih problema, kako ste danas?
Sve je u redu.
Story: Iako ste u žiži javnosti sve ove godine, vaša je supruga uvijek bila daleko od svega toga. Kako ste to uspjeli?
To je njezina želja i njezin izbor, a na neki način i treba sačuvati intimu. Mi smo javne osobe i mi smo ti koji trebamo biti u novinama, a sve ono što je kod kuće ondje treba i ostati. U javnosti možda postoji samo nekoliko naših fotografija. Sjećam se da sam se jednom fotografirao s prijateljicom Željkom koja je pjevala u Indexima i baš je Story objavio našu fotografiju uz koju je pisalo: “Aki Rahimovski sa suprugom”. I kada je Ingrid to vidjela, samo je rekla: “Nisam znala da sam plava”.
Story: Nadam se da se nije jako naljutila što nam se potkrala ta pogreška?
Nije, ali bilo joj je zanimljivo kako je postala plavuša.
Story: Koliko vam je stabilan obiteljski život pomogao u karijeri jer ste ipak znali da kod kuće imate sigurnu luku?
Svi smo u bendu smo obiteljski ljudi, a i sam Valjak je velika obitelj. Ne samo bend nego i tehnika, logistika. Ton-majstor Nenad Zubak s nama je od samog početka, od 1975. godine, njegov je sin prvo s nama radio kao tehničar, a sada je mikser... Svi smo povezani i uspjeli smo maknuti naše obitelji iz javnosti, što je najvažnije. Kod nas se zna tko što radi - ja sviram, ona čuva djecu, iako su se sada svi poženili i imaju svoje obitelji. Podijelili smo se i svako radi svoj posao kako treba.
Story: U jednom intervjuu rekli ste da su se vaše obitelji ipak trebale žrtvovati jer ste često bili na turnejama, putovanjima...
Da, to stoji i bez njih ne bi bilo ovoga.
Story: Kako ste im onda nadoknadili sva ta izbivanja?
S mjesec i pol dana pauze. Dođemo kući i kada smo na turnejama, budemo dva-tri dana s njima pa idemo dalje, ali tijekom tih mjesec i pol posvetimo im se u potpunosti.
Story: Što tada radite?
Odemo na more, ja odem u Makedoniju kod svojih. Ništa posebno. Opušteno.
Story: Nedavno vam je bio rođendan, kako ste ga proslavili?
Radno. Imali smo generalnu probu, pa idemo u Beč na koncert Erica Claptona i onda smo već u Ljubljani gdje kreće ‘Runda 44’.
Story: Jeste li se nadali torti sa svjećicama?
Bilo bi dobro, ali se ovi moji dečki nisu sjetili. Sad su to godine koje se ne slave, samo se okruglo slavi. Nije tako loše, 64 godine.
Story: Volite ići na koncerte?
Obožavam! Claptona sam posljednji put gledao 1982. godine u Maloj dvorani Doma sportova, pa dva koncerta s Albertom Leejem, a gledao sam ga i Beogradu kada je svirao samo blues. Sada ponovno idem jer on uvijek kaže da mu je to posljednja turneja.
Story: Imate li još koje koncerte u planu?
Volim pogledati kako to rade kolege. Sretan sam što sam mogao vidjeti svu plejadu najboljih glazbenika osim The Beatlesa i Led Zeppelina.
Story: I za kraj, što ste si zaželjeli za rođendan?
Zdravlje i ništa više.
