Svatko tko je proveo godine i godine u podstanarskim stanovima, a onda nakon toga uspio kupiti svoju nekretninu, poznaje osjećaj koji te prožme kada 'uđeš u svoje'. Pogotovo ako si to svoje zaradio vlastitim radom i trudom. Tada je osjećaj još slađi.
No ne želim romantizirati – kupnja i renoviranje stana iznimno su stresni periodi života, čak i kad se unaprijed oboružaš strpljenjem. Neću zaboraviti koliko sam puta tijekom ovog procesa u sebi zavapila: 'Što je ovo meni trebalo?'... Jer zbilja, mogla sam ostati u podstanarstvu i ne brinuti se ima li stan energetski certifikat i koliko će me odvjetnik oderati za sastavljanje kupoprodajnog ugovora. No to bi bilo samo odgađanje neminovnog. Zato treba uzeti dubok dah i zaroniti.
Olakotna okolnost cijelog ovog procesa su profesionalci koji se razumiju u 'tkivo' stvari. Birajte ih pažljivo. Ne bih htjela podcjenjivati moć Googlea i reklama, ali najbolje su preporuke one usmene. Tako sam i ja došla do ključne osobe ove avanture 'U gnijezdu s Remi' – moje arhitektonske ekipe iz tvrtke Pogon A... Nisu to svakidašnji arhitekti, a ne, ne.. Lovro Koružnjak, koji me odmah uzeo pod svoje, osim što se bavi arhitekturom svira u jednom od mojih omiljenih punk bendova – Mašinku! Može li bolje – arhitekt i punker? Ne može, rekao bi Vojko. Marijan Budić, as prve klase i Lovrin partner u tvrtki, dao nam je svoj blagoslov da krenemo u projektiranje mog gnijezda.
Lovro je prvo saslušao moje prijedloge, a onda ponudio svoja rješenja. I tu vam odmah moram dati savjet – nemojte biti previše zagriženi za svoja 'bajanja'. Profi je profi – i arhitektova mora biti zadnja. Lovro je, zapravo, uspio projektirati malo čudo – od jednosobnog stana napraviti dvosobni. Kuhinja je postala spavaća soba; balkon je smanjen i sveden na balkončić za stol i dvije stolice (za jutarnje ispijanje kave, naravno) a veći dio balkona pripojen je u stambeni dio. Tako, osim što sam dobila dvosobni stan, dobila sam prostrani, svijetli 'open space' prostor u kojem je smjestio kuhinju, dnevni boravak i mali radni dio. Jedan detalj kojim me apsolutno osvojio – u jednom od idejnih rješenja, na zid dnevne sobe, kompjuterski je ubacio plakat Elementala. E, to se zove oko za detalje i arhitekt koji misli na svog klijenta!
Kada smo odabrali idejno rješenje stana, trebalo je odabrati i građevince. Znam, znam, svi su mi rekli – s građevincima samo problemi! Tu sad dolazimo i do dubljeg problema, a koji ne mogu prešutjeti – veliki broj građevinskih radnika i majstora iselili su iz Hrvatske, trbuhom za kruhom. Na tržištu je dosta teško naći kvalitetne, brze i sposobne ekipe, ali ja sam valjda imala ludu sreću - Lovro mi je preporučio voditelja građevinskog tima s kojim sam sklopila dogovor o 'ključu u ruke'.
Mogla sam ja to odraditi i 'pješice', u smislu da sam za svaki posao angažirala drugu tvrtku i druge majstore, ali zaista sam si htjela olakšati život. Naravno, olakšanje znači i da će vas 'olakšati' po džepu, ali vjerujte mi na riječ – neke se stvari isplati platiti i malo više, ako to znači da ćete sačuvati živce i vrijeme. Imam prijatelje koji renoviraju stan godinama upravo zato što su htjeli 'uštedjeti' da bi na kraju shvatili da su zapravo platili više. Time is money.
Dogovorili smo arhitektonsko rješenje, dogovorili smo tvrtku koja vrši radove i to je proteklo poprilično bezbolno. Ali što je s unutarnjim dizajnom? Sjećate se da sam vam rekla da projektiranje prepustite arhitektu i ne 'bajate' previše? E, kod unutarnjeg uređenja možete učiniti što baš suprotno – pustite mašti na volju! Možete pobojati zidove u kričavo žutu, ako vam srce želi, odabrati namještaj koji želite – toliko je različitih stilova da vam se zavrti u glavi! Ako pak nemate jasnu ideju što i kako želite, moj savjet vam je da angažirate nekoga tko će vam napraviti idejno rješenje unutarnjeg uređenja, a da sve bude usklađeno jedno s drugim.
Jedino što sam znala jest da želim minimalistički dizajn – skandinavsku jednostavnost. Moja je želja da prevladava bijela boja, a monotoniju da razbijemo detaljima u boji (namještajem), ali i zelenilom. Odrasla sam na betonu (kao što kažemo u 'Goli i bosi' – 'Mi smo izrasli iz asfalta'), ali ljubim šumu. Odrasla sam tri minute pješice od šume Zelengaj i svaki put kada u glavi odlazim na svoje 'sigurno mjesto', odlazim u šumu. A prije godinu i pol otkrila sam novu strast – uzgoj sobnog bilja – vjerujem da je to moment kojim unutar stambenog prostora prizivam smiraj šume. I zbilja, biljke od stana učine dom.
Savjet koji će vam možda pomoći – pokušajte odabrati jednu ključnu riječ koja će definirati stil kojim će vam odisati stan – za mene je to bila 'Skandinavija'. I onda krenite u pohod Pinterestom.
Nikada neću zaboraviti moment kada sam zavapila svojoj najboljoj prijateljici da sam pogubljena u unutarnjem dizajnu – to me polje vizualne kulture nikada nije interesiralo i najbitnije mi je bilo da je namještaj funkcionalan. Kad živiš u podstanarstvu, rijetko kada imaš priliku kupovati namještaj prema svom ukusu. Osim toga, ne želiš investirati previše novaca u unutarnje uređenje jer, doslovno, sutradan možeš završiti na ulici, ako te gazda odluči torpedirati. No da se vratim na priču – tako ja svojoj Sanji kažem, 'nemam pojma kako da uredim kuhinju, u kojem điru'. Mačka je doslovno unutar tri minute poslala 30 dizajnerskih rješenja za kuhinju, dnevnu sobu, spavaću, za rasvjetu, ormare i sofe... Ostala sam paf. Moja najbolja prijateljica ima tajni život na Pinterestu – u
ovom slučaju, na moju sreću, he he...
U idućem blogu, pisat ću vam malo o peripetijama s dobivanjem kredita, pravnim detaljima i stvarima na koje valja obratiti pozornost. Također, podijelit ću s neka iskustva vezana uz početak radova, moment koji je istovremeno uzbudljiv ali i zastrašujući!
Čitamo se uskoro!
