Hrvatska pjevačica i jedna od pionirki dance ere 90-ih godina prošlog stoljeća, Ivana Banfić, žari i pali domaćom glazbenom scenom s kratkim pauzama već preko 25 godina. U posljednje vrijeme, iako je svjetla velegrada nedavno zamijenila životom na selu, ovu se 49-godišnju Zagrepčanku može sve češće vidjeti i slušati na nastupima diljem Lijepe Naše. Tim smo je povodom kontaktirali, a za Story.hr ispričala je na koji način vidi i osjeća hrvatsku glazbenu scenu, i čemu je sve svjedočila u preko četvrt stoljeća svoje prisutnosti u javnoj sferi.
Sve češće nastupate u posljednje vrijeme. Hvata li Hrvate nostalgija za 90-ima?
Definitivno da, sjećanje na neka prošla vremena, dok nije sve bilo programirano. Većina tadašnje publike bili su 90-tih godina djeca i ta je glazba njihovog djetinjstva. Nevina, vesela i jednostavna, plesna glazba, koja očigledno domaćoj publici nedostaje, čim se vraćaju na staro.
Hvata li Vas ikada nostalgija za prošlošću?
Ne hvata me nostalgija jer živim u sadašnjem trenutku i uživam u svemu što mi život danas nudi. Svako vrijeme nosi svoje lijepe trenutke, pa tako i ovo današnje. Ne bih se nikako vratila u prošlost, hvala lijepa! Nikad mi nije bilo bolje i zabavnije.
Gotovo 30 godina ste na hrvatskoj glazbenoj sceni. Koje su se stvari promijenile?
Promjena je definitivno tehnološke prirode. Pojava Interneta i društvenih mreža, nama u javnom poslu znatno je olakšala život. Sada je sve brže i dostupnije. Sjećam se kako sam u 90-im godinama morala pakirati audio-kasete u koverte i slati ih poštom na sve radio postaje ukoliko sam htjela da se singl pušta u eteru. Danas sve to obaviš jednim klikom.
Koliko je Vas promijenio život pod svjetlima reflektora? Jeste li se u nekim aspektima morali žrtvovati ?
Nekako sam uvijek ista unutar sebe. Kao da je taj moj životni put bio nekad davno dogovoren i ja samo plovim svojom putanjom koja je zapisana negdje u svemiru. Bilo je žrtvovanja, ali ja to ne zovem tako, jer smatram da nisam žrtva niti se želim poistovjećivati s takvom ulogom. Radije to nazivam poniznošću i posvećenošću zadatku s kojim sam se rodila, a to je da pjevam i stvaram umjetnost. Potom je s ljubavlju i otvorenog srca poklanjam ljudima i na taj se način širi dalje. Kada si na svom putu, ono što radiš nije ti posao, već gušt, i spreman si na apsolutno sve izazove. Nije ti ništa teško. To je moj stav.
Gledate li na neke stvari drugačije danas nego što ste gledali na početku svoje karijere?
Zasigurno da. Danas sam opuštena, jasno mi je što želim, ne opterećujem se izgledom. Ne izgladnjujem se i ne mučim svoje tijelo raznim dijetama i treninzima. Više se volim i cijenim svoj život. Zahvalnija sam na svemu i svjesnija sebe. I ne odgađam svoje želje i snove. Ono što hoću to i mogu. Ukoliko mi, primjerice, dođe da nekamo otputujem, kupim kartu i samo odem bez puno razmišljanja, ne tražim izgovore. Blizu sam 50. rođendanu, a kad prođeš neke godine, nema baš više toliko vremena da za odgađanje svojih želja i snova. Upravo zbog toga uživam u svakom trenutku s punom pažnjom, ljubavlju i zahvalnošću prema čudu zvanom život.
