Silovita dama koja zna živjeti

Naravno da sam zabrinuta kada razmišljam o starenju, pa svi se bojimo smrti. Nemojmo se zavaravati. Ali jednostavno ne paničarim kad vidim da mi se produbljuju bore smijalice. Tko želi lice bez povijesti, bez ikakva smisla za humor?! Danas 18-godišnjakinje, i to ne samo glumice, osjećaju pritisak da moraju ići na preventivni botoks. Nečije lice, tijelo to je pjesma njihovih iskustava i zašto bi to izbrisali? Samo normalno živite, smrt neće biti ništa lakša zato što se vaše lice ne može pomaknuti. Gledam duh žene i to je ono što volim - svoje stavove o starenju objasnila je Cate Blanchett koja će sredinom svibnja proslaviti 50. rođendan. 

Obitelj joj je uvijek na prvome mjestu, baš kao što su ona, njezina sestra Genevieve i brat Bob bili njihovim roditeljima - učiteljici Australki June Gamble i Amerikancu Robertu DeWittu Blanchett Jr.-u. On je bio viši časnik u američkoj mornarici i služio je na brodu USS Arneb koji se pokvario kod Antarktike. Usmjerili su ih u luku Melbourne, gdje je Cateina majka odlučila časnike pozvati na ples kako bi skratili vrijeme čekanja. 
- Otišle su i pokupile nekoliko mornara jer im je nedostajalo muškaraca - desetljećima kasnije našalila se glumica i dodala kako su njezini roditelji plesali cijelu večer i nastavili se viđati iduća dva tjedna, koliko je brod bio na popravku. Iduće tri godine slali su si pisma, a tada se Robert odlučio preseliti u Australiju kako bi bio s ljubavi svoga života. Vjenčali su se, postali ponosi roditelji troje djece, Amerikanac se zaposlio kao marketinški stručnjak, no tada su počeli problemi. Otkrio je da ima ozbiljnih srčanih tegoba i prvi srčani udar pretrpio je sa 32 godine.
- Bila sam jako mala, možda sam imala 18 mjeseci. On je bio u krevetu i sjećam se da sam ga gledala. Vidjela sam kako leži, a to je bilo kad sam bila jako mala. To nije moje jedino sjećanje na njega, ali teško je reći što su sjećanja kada izgubite roditelja. Ne znaš sjećaš li se stvari i događaja zato što ti ih je netko opisao, zato što si vidio neku fotografiju ili ih se uistinu sjećaš. Čudno je sve to - rekla je glumica čiji je otac preminuo kada je imala deset godina.
- Dugo nikoga nisam htjela poljubiti. Kada bih se s nekim pozdravljala, jednostavno ih nisam htjela poljubiti na odlasku. Svirala sam klavir, tata mi je mahnuo i nisam mu dala poljubac na odlasku, to je bio posljednji put kada sam ga vidjela. Nakon toga sljedećih pet godina svakog sam člana obitelji opsesivno ljubila na odlasku, makar samo išla do trgovine u susjedstvu kupiti mlijeko. Jednostavno sam to morala napraviti za slučaj da se nešto dogodi. Kad ste dijete, nekako se priviknete na to da vam je preminuo roditelj. Mislim da je puno teže izgubiti roditelja kada ste stariji jer se morate suočiti s vlastitom smrtnošću, a kao dijete nemate baš razrađen taj koncept. Ali kada sam imala 11 godina, nedugo nakon njegove smrti, sjećam se da sam ležala na stražnjem sjedalu automobila. Bila je noć, nekamo smo putovali, gledala sam zvijezde kroz prozor i pomislila: “Ne idem nikamo. To je to. Nema se kamo ići”. U tom trenutku bila sam prestravljena, ali taj je napadaj panike brzo prošao i nakon toga više nisam paničarila - rekla je glumica i godinama poslije dodala kako se uvijek rastuži kada pomisli da njezin otac nikada nije upoznao njezinu djecu.

Nakon očeve smrti, uslijedile su teške godine za njezinu obitelj kada je o novcu riječ, majka je morala raditi dva posla kako bi prehranila svoje mališane. 
- Nisu mi nepoznate teškoće koje sa sobom nosi financijska borba. Nisam odrastala u izobilju, a moja obitelj zasigurno poznaje onaj osjećaj kada se pitate: “Bože, odakle ćemo sada namaknuti novac?” Mami je bilo važno da sva njezina djeca imaju dobro obrazovanje, stoga je otišla raditi i za nas odvajala zarađeni novac. I zaduživala se kako bi nam to omogućila. Ne želim zlorabiti izazove s kojima se suočavala moja majka, samo želim reći da točno znam o čemu ljudi govore kada spominju novčane teškoće - opisala je glumica koja je radnu etiku naslijedila od roditelja, a nakon što je izgubila oca, vrlo se zaštitnički ponašala prema starijem bratu i mlađoj sestri.
Koliko se za njih brinula najbolje je opisala Katy Hutchens, njezina učiteljica iz osnovne škole Ivanhoe East Primary School u Mel­bourneu, gdje je kao djevojčica glumila u školskim predstavama, a jednu je čak režirala. 
- Cate je bila iznimna učenica, ali imala je i brižnu stranu. Stariji brat Bobby bio je jako pametan, ali imao je taj manji fizički nedostatak pa je, primjerice, dugo morao voziti bicikl s pomoćnim kotačima. Jedan dan, kada je došao u školu, neka su djeca na igralištu rekla nešto uistinu neugodno. Cate se odmah postavila autoritativno i održala govor toj djeci u kojem je rekla da je Bobby njezin brat i da on nikamo ne ide, sviđalo se to njima ili ne, te da ga trebaju prihvatiti takvog kakav jest. Kao da je govorila odrasla osoba. Sva su se djeca odmah primirila. Ponašala se kao da mu je majka - rekla je umirovljena učiteljica.
Kako bi majci bilo malo lakše, u njihov se dom uselila baka, što je oduševilo plavokosu djevojčicu koja je uživala pod istim krovom gledati nekoliko generacija odlučnih žena. 
- Osjećam nevjerojatno poštovanje prema mami koja je sa 39 godina sama odgajala troje djece. Živjeli smo s bakom i to je bilo domaćinstvo jakih žena... jadan moj brat sa svima nama. Bilo je divno odrastati s njima, ali to me nije spriječilo da budem buntovna tinejdžerica. Uvijek sam negdje u prikrajku čula majčin glas i on me spriječio da ipak ne prijeđem granice. Ali to ne znači da nisam u školi kopirala lažne osobne iskaznice i ostajala vani po cijele noći - opisala je Cate i dodala da joj je majka usadila važnost samopoštovanja.

Mama je podupirala njezinu želju da pronađe honoraran posao pa se sa 14 godina zaposlila u lokalnom domu za starije i nemoćne. 
- Lagala sam o svojim godinama jer sam zakonski bila premlada da bih mogla raditi. Odlazila bih onamo poslije nastave. Kuhar bi ranije skuhao hranu, a ja bih je podgrijala i poslužila. Sjela bih i razgovarala s pacijentima, a zatim bih sve počistila, oprala i otišla kući. Zapravo sam voljela taj posao. Volim starije ljude. Nakon što je moj otac umro, baka se uselila k nama i uvijek sam smatrala da je velika povlastica to što u našoj kući žive tri različite generacije - rekla je i dodala da su korisnici doma podupirali sva njezina modna eksperimentiranja.
- U školi sam se odijevala poput mladića. Obožavala sam nositi kravate, košulje i neprestano sam bila u odijelima. Annie Lennox je moja heroina. Prošla sam i goth i punk fazu, a čak sam i obrijala glavu. Tada sam imala 15 godina i to je svima bilo jako šokantno. U staračkom domu su mi čak zaprijetili da ću zbog toga dobiti otkaz. No starice koje su tamo bile su me obožavale. Velik dio mladosti provela sam okružena starijim osobama. Možda je to bio moj podsvjesni izbor jer me oduvijek fascinirao taj put kroz život. Možda će zvučati morbidno, ali mislim da je korisno biti okružen ljudima koji su praktički pri kraju života jer počneš zdravo gledati na smrt. Uistinu je čudnovato što možete biti uz nekoga tko je dobro proživio život - opisala je buduća zvijezda.
Nakon srednje škole upisala je Sveučilište u Melbourneu, gdje je studirala ekonomiju i povijest umjetnost. No nakon završene prve godine uzela je predah i putovala svijetom. Posjetila je Englesku koju je morala napustiti nakon što joj je istekla viza pa je potom otišla u Egipat gdje se družila s likovima mutne prošlosti. 
- Želim ponovno ići u Kairo i vidjeti događaju li se i dalje u hotelu Oxford čudne stvari. Ondje je stanovao jedan tip koji se tri godine nije micao iz kreveta i svima bi govorio da čeka da mu stigne paket iz Pakistana. Ne znam je li ga ikada dobio i sigurno ima rane od svog tog ležanja - prisjetila se prije nekoliko godina.

Tijekom boravka u hotelu jedan od gostiju pitao ju je želi li biti statistica u filmu ‘Kaboria’ koji se ondje snimao.
- Tražili su nekoga tko može glumiti Amerikanku. Rekla sam im da mi je otac Amerikanac pa sam dobila posao. Obećali su mi platiti dvije egipatske funte, što je bilo dovoljno da platim tjedan dana hotela pa sam rekla da pristajem - opisala je Cate koja je imala scenu od nekoliko minuta plesa s egipatskom zvijezdom Ahmadom Zakijem.
- Bilo je toliko dosadno na snimanju. Dali su nam pompone i rekli da navijamo. Trebala sam dobiti falafel za ručak, ali on nikada nije stigao pa sam otišla - iskrena je Cate.
Prvo filmsko iskustvo nije ju oduševilo, ali gluma jest. Zato je, kad se vratila na rodni kontinent, nastavila glumiti u amaterskim produkcijama koje je gledala njezina sestra Genevieve. 
- Došla je pogledati jednu predstavu i poslije mi rekla: “Ne vidim tebe na pozornici, vidim samo lik”. To mi je bilo jako zanimljivo - rekla je Australka koja se ubrzo nakon tog razgovora preselila u Sydney, gdje je upisala Nacionalni institut za dramske umjetnosti.
- Nisam mogla pobjeći od glume. Obožavala sam usamljenost i slobodu koju ona nosi. Neke ideje, poput one čime bi se u životu trebao baviti, dugo se formiraju, ali kada osjetiš da ti je nešto poziv, uopće o tome ne razmišljaš - objasnila je glumica koja je glumu diplomirala 1992., a godine do diplome bile su obilježene financijskim poteškoćama.
- Kada se počnete baviti ovom profesijom, očekuje vas puno više odbijanja nego angažmana. Nisam bila sigurna hoću li biti dovoljno jaka da se nosim s tim. Osim toga, bila sam u potpunoj besparici. Sydney je jako skup grad. Kada bih završila s nastavom u školi glume, vratila bih se u kuću koju sam dijelila s cimerima, a moja je soba... pa... imala je prozor, ali je taj prozor gledao na cigleni zid. Nisam radila, nisam zarađivala. Morala sam štedjeti kako bih svaki drugi dan mogla popiti barem šalicu kave u kafiću. No ne žalim se zbog toga. Sada sam financijski osigurana i znam koliko sam sretna što je tako. No tada je bila uistinu druga priča - rekla je.
Iste godine kada je diplomirala ostvarila je prvu veću kazališnu ulogu u predstavi ‘Oleanna’. Tada se s njom na sceni našao Geoffrey Rush kojeg, uz Judi Dench, Huga Weavinga i Maxa von Sydowa, navodi kao najdraže suradnike. Za ulogu u ‘Oleanni’ organizacija Sydney Theatre Critics dodijelila joj je nagradu za najbolju glumicu, što joj je otvorilo vrata novih produkcija. Nizala je samo pohvale kritike, struke i publike, počela je snimati serije, a na setu ‘Bordertowna’ upoznala je redatelja i scenarista Andrewa Uptona i odmah su frcale iskre... animoziteta. 

- Mrzili smo se kada smo se upoznali. Ne znam zašto smo bili takvi. On je mislio da sam prilično distancirana i hladna, a ja sam za njega mislila da je užasno arogantan. Ne znam što se dogodilo, u jednom smo trenutku počeli razgovarati o Turgenjevu ili nečem sličnom i vrlo brzo je sve eskaliralo odlaskom pred oltar. Ne znam kako se to dogodilo. Jedne smo večeri igrali poker i on mi je govorio da je nesretno zaljubljen u jednu moju prijateljicu, a ja sam ga utješno zagrlila. Odjednom smo se poljubili i oboje pomislili: “O Bože, od kuda sad ovo?!”   - smijući se rekla je i dodala kako ju je Andrew nekoliko tjedana kasnije zaprosio. 
- Tri dana nakon što smo se spetljali ležali smo u krevetu, jer je to najnormalnija stvar nakon tri dana, i on mi je rekao “Cate?”... a ja sam pomislila: “O ne, sad će me pitati da se udam za njega i morat ću pristati”. Ali nije me to pitao nego je rekao da je gladan i želim li da odemo nešto pojesti. Ali 21 dan kasnije stvarno me pitao da se udam za njega i pristala sam. Znala sam mu kuhati grozna jela i taj sam dan odlučila pastrvu napuniti lješnjacima i kozjim sirom. Mislila sam da je to odlična ideja, on je sve pojeo i nakon toga me zaprosio. Očito je halucinirao. Eto, samo ih otrujte hranom i kada su u tom stanju ludila, ščepajte ih - zanimljiv savjet dala je Cate koja se udala 29. prosinca 1997. i nekoliko godina poslije opisala da je Upton muškarac koji postoji između zvijezda i zemlje.
- On je toliko inteligentan. Vrlo je načitan,  nevjerojatno pozitivan i strastven. Često vrlo entuzijastično reagira na nešto što u meni ne izaziva ni približno takvu reakciju. U tim trenucima posjeduje tu neku djetinju crtu, ali je istodobno toliko napredan i zreo. Najviše cijenim njegovo mišljenje. On je prva osoba s kojom sam stvarno mogla raspravljati o poslu i životu. Ljudi me pitaju jesam li pronašla svoju srodnu dušu, smatram da jesam - rekla je o suprugu s kojim se zbog karijere preselila u Los Angeles.

Uloga koja je bila prijelomna za njezinu karijeru jest ona kraljice Elizabete u istoimenom filmu, a ona joj je, osim svjetske slave, donijela i brojne nagrade, ali i prvu nominaciju za prestižni Oscar. 
- Bila sam u šoku koliko je dobro taj film prihvaćen. Iskreno, odmah nakon što smo ga snimili nazvala sam svoga agenta i rekla mu kako mislim da sam upravo završila karijeru. Stvarno sam bila šokirana svim nagradama - rekla je glumica koja je nastavila nizati odlične uloge.
Ljubitelji J. R. R. Tolkiena obožavaju je jer je u trilogiji ‘Gospodar prstenova’ utjelovila vilu Galadriel, a ulogu je ponovila i u ‘Hobitu’.
- Peter Jackson me nazvao, mislio je da je možda neću htjeti ponovno glumiti. Ali naravno da sam htjela! Ona je poseban i fascinantan lik. Kada su mi ponovno stavili vilenjačke uši, nisam se mogla prestati smijati. Bila sam jako mlada kada sam je prvi put glumila i nadam se da sam se razvila u bolju glumicu, bolju osobu i majku. Sada sam puno fleksibilnija i sa mnom je sada puno lakše raditi - rekla je.
Početkom ovog tisućljeća postala je ponosna  majka trojce sinova - Dashiella rođenog 2001., tri godine mlađeg Romana i najmlađeg, 11-godišnjeg Ignatiusa koji su joj uvijek na prvom mjestu. Oni su je pratili na snimanjima, ali i u kazališnim produkcijama. Kada je u Sydney Theater Company (na čijem je čelu godinama bila sa suprugom) glumila u predstavi ‘Hedda Gabler’, pauza između činova bila je 15 minuta dulja kako bi stigla podojiti Romana. 
- Malo ćemo kasniti, lijeva dojka još nije prazna, tako su trebali objaviti - našalila se poslije glumica koja misli da bi joj nadimak trebao biti Laprdalo, a suprug je ponekad zove Poss (što je skraćeno od oposum). 
Rekla je da je u svom kućanstvu sve samo ne zvijezda te da djeca ne mare za njezinu slavu i uloge, nego za to da im pripremi doručak i pomogne u pisanju domaće zadaće. Kako bi imali što normalniji život i bili bliže obitelji, supružnici su se preselili u Australiju, gdje imaju i brojne kućne ljubimce među kojima su svinjice i pilići. 
- Godinama sam vegetarijanka i u jednom trenutku moj je suprug htio nabaviti svinje. Rekla sam mu da ih može kupiti ako ja mogu reći našim klincima da kobasice i slanina koje jedu dolaze upravo od njih. Svinje smo nazvali Benson i Hedges. To je bio moj makijavelistički plan. Htjela sam da s tim svinjicama stvore povezanost jer su bile jako slatke i pomalo su imale miris kao malo smrdljiviji ljudi. Kada su ih zavoljeli, rekla sam im da se kobasice koje jedu prave upravo od takvih svinja. No klincima to uopće nije smetalo, što je mene prestravilo. Tako se moj velebni plan da od cijele obitelji stvorim vegetarijance pretvorio u velebni neuspjeh - ispričala je prije nekoliko mjeseci.

Tijekom godina otkrila je da nijedna njezina trudnoća nije bila planirana te da bi ona i suprug voljeli posvojiti, što su i ostvarili 2015., kada je u njihov dom ušla djevojčica Edith. 
- Toliko djece nema dom i sve ono što imaju naša biološka djeca. Prekrasno je što je Edith dio našeg svijeta. Potpuno smo opčinjeni njome -  opisala je i poslije otkrila da su kćer posvojili u SAD-u i da im nije bio važan spol. 
Bilo je to izvrsno razdoblje za glumicu koja je nekoliko mjeseci prije osvojila drugi Oscar, ovaj put za film ‘Jasmine French’. Tijekom ceremonije umalo je propustila primiti nagradu jer je neposredno prije nego što su prozivali nominirane u kategoriji najbolje glumice bila na drugom kraju prostorije te na šanku razgovarala i pila s kolegicom Julijom Roberts. Netko ju je podsjetio na to da bi trebala sjesti jer će je kamera snimati pa se dala u trk i stigla na vrijeme. Nagradu je osvojila, a poslije je otkrila o čemu je razmišljala kad su prozvali njezino ime. 
- Često budem jako pesimistična. Kada sam osvojila Oscar i spuštala se stepenicama, prvo što sam pomislila bilo je: “Super, ovo je bio moj vrhunac” - rekla je glumica koja je podržala pokret #metoo i godinama govori protiv bilo kakvog oblika diskriminacije, no zbog rada na ‘Jasmine French’ naišla je na brojne kritike i optužbe da je dvolična. Naime, film je režirao Woody Allen kojeg je prije nekoliko godina kći Dylan ponovno optužila za seksualno zlostavljanje.
- Kada smo radili na filmu, nisam znala za te optužbe. Kada je sve izišlo na vidjelo, rekla sam da je to vrlo bolna i složena obiteljska situacija te da se nadam da će je riješiti. Ako te optužbe ponovno treba preispitati, jer slučaj je već bio na sudu, neka se to napravi, uistinu vjerujem u pravni sustav. To u potpunosti podržavam - rekla je glumica koja tvrdi da o svim temama govori vrlo otvoreno. 
- Može me se opisati riječima silovita i bez dlake na jeziku jer kada me se nešto pita, uvijek kažem što mislim - zaključila je.