Bila je jedna od naših najljepših misica i činilo se da joj se smiješi blistava karijera. No Fani Čapalija odabrala je drukčiji put, daleko od svjetala reflektora i šoubiznis pozornice. Samo se povremeno, kao što je to bio slučaj prije godinu i pol, kada je glumila u spotu klape Rišpet za pjesmu ‘Kad iman tebe’ ili sada kada je zablistala u modnoj kampanji za brend naočala, pojavi pred kamerom i još nas jednom podsjeti zašto je na svjetskom izboru 1993. proglašena najljepšom Europljankom. Iako su od tada prošla gotovo tri desetljeća, Fani i dalje izgleda odlično. Tako se, kaže, i osjeća. Lijepa Splićanka nakon smrti roditelja preselila se iz rodnoga grada na otok Čiovo, gdje danas uživa, a samo u razgovoru za Story otkriva kako provodi dane i što je sve naučila o ljubavi nakon razvoda od nogometaša Ivice Mornara. 

Story: Ubrzo nakon izbora za Miss Hrvatske oprostili ste se od modne karijere, ali ipak vas povremeno možemo vidjeti ispred fotoobjektiva. Što vas to s vremena na vrijeme privuče modnom svijetu?

Rijetko se odazivam na upite vezane uz razne vrste snimanja jer zazirem od povratka pod svjetla reflektora. Na kada se dogodi priča koja mi se čini zanimljiva, koja me neće maknuti sa sadašnjeg kolosijeka, rado se odazovem. Takav je i poziv francuskog brenda Izipizi da za njih snimim manju kampanju za naočale. To se idealno uklopilo u moj raspored. Ljeti puno vremena provodim na plaži i na suncu pa fotografiranje u moru nije iziskivalo promjenu moje rutine. Zato sam se rado odazvala i prihvatila takav posao. 

Story: Žalite li danas što 90-ih ipak niste pokušali ostvariti svjetsku modnu karijeru? 

I ne baš. Bila su to neka druga vremena, sve je drukčije funkcioniralo pa tako i svijet mode. Bila sam dosta mlada i neiskusna, nisam bila okružena ozbiljnijim, stručnim ljudima koji bi me možda znali usmjeriti i reći koje angažmane trebam prihvatiti. Ne žalim ni za čim zato što se  u životu vodim time da bi se nešto i dogodilo da je bilo suđeno.

Story: Jeste li imali neke konkretne ponude, mislite li da ste mogli napraviti nešto čak i u svjetskim okvirima? Ipak ste bili najljepša Europljanka...

Kada se to tek dogodilo, naravno da su postojale ponude i upiti. Radila sam dosta u Hrvatskoj, ali nije se dogodio trenutak ili nešto što bih prepoznala kao ozbiljniju ponudu. Osim toga, iza mene nije postojala osoba koja bi mi rekla: “Prihvati ovo, to bi bilo dobro za tebe”. Ponuda je bilo, ali kako mi je to bio nepoznat svijet, bila sam prilično oprezna. 

Story: Ljepota vam je otvorila neka vrata. Je li se u vašem slučaju pokazala kao blagoslov ili prokletstvo?

Nikada o ljepoti nisam tako razmišljala. Ja sam ja, živjela sam onako kako jesam. Sigurno mi je otvarala neka vrata i pružala određene prilike, ali to mi nikada nije nešto posebno značilo. Mislim da su način na koji danas živim i put koji sam odabrala dokaz da nikada nisam ni sebe ni druge prosuđivala na osnovi izgleda. 

Story: Imate 44 godine, što osjećate kada se pogledate u ogledalo, jeste li zadovoljni odrazom u njemu? 

Mogu reći da živim onako kako sam priželjkivala. Izbor za Miss Hrvatske, koji se dogodio prije 26 godina, bio je odraz spleta okolnosti. Nikada nisam pripadala svijetu šoubiznisa. Odluka da se prije nekoliko godina iz Splita preselim na Čiovo pokazala se kao jedna od najboljih, jer živim bez stresa, pritiska javnosti i okoline. Mislim da svi težimo pronalasku unutarnjeg mira. Dok sam bila mlađa, mislila sam da sreća živi u nekim gradovima, velikim zgradama, ali shvatila sam da mir mogu pronaći i na malenom otoku kao što je moje Čiovo. Kad se pogledam u ogledalo, vidim sreću i taj mir. 

Story: Bojite li se starenja?

Ne, uživam u svakoj svojoj godini, bori... Osjećam se fantastično pa ne vidim zašto bi brojke bile prepreka sreći ili nešto slično. Zašto bih bježala od svojih bora? Svaka označava neko životno iskustvo, neko razdoblje, neku mudrost, pogrešku, učenje... Mnogi smatraju da su godine prepreka, ali danas vidimo da se i ta granica kod žena briše. Evo, i ja sam dokaz da žene zrelije dobi sve više dobivaju pozive za snimanje kampanja, časopisa i slično. Možda je došlo vrijeme da nam napokon i starenje ide u prilog. 

Story: Ne znam slažem li se s vama, živimo u svijetu kada većina žena lice korigira filerima, operacijama i slično. Vi se možete pohvaliti da ste prirodna ljepotica, a ta vas ljepota krasi i danas. No jeste li ikada razmišljali o tome da biste možda trebali nešto ‘popraviti’?

Nikad ne reci nikad, ali dosad nisam razmišljala o tome. Rano sam shvatila da je važnije kako se osjećamo nego kako izgledamo. Mislim da sam to i pokazala jednostavnim i skromnim načinom života. Ako želite izgledati dobro i njegovano, morate steći unutarnji mir. 

Story: Primijetili smo da i dalje imate zavidnu liniju. Vježbate li redovito, kako održavate formu?

U dobroj sam formi zbog aktivnog života. Pola godine aktivno plivam, jako puno šetam, a moj prijatelj Ante Burazin je trener pa kada ljeti dođe u Split, zajedno trčimo na Marjanu. Pokazao mi je i određene vježbe koje izvodim samostalno tijekom cijele godine. Nikada nisam bila veliki gurman, oduvijek sam naginjala mediteranskoj prehrani - puno ribe, povrća i voća. Vjerujem da je kombinacija svega toga razlog zašto se i u 44. godini osjećam izvanredno, puna sam energije i snage.

Story: S kakvim ste se predrasudama nosili tijekom godina? Koju ste najveću laž čuli o sebi?

Bilo ih je mnogo, ali sve sam to ostavila iza sebe. Nikada nisam razmišljala o tome, tako je najzdravije. Kružile su razne priče, tračevi... Ne mogu se sad sjetiti nekog određenog. Možda razdoblja kada su mi se ljudi podsmjehivali zbog rečenice “It’s OK” , ali mislim da je ipak ostala upamćena kao simpatična i pozitivna izjava. Čujem da je i danas izgovaraju, podsjeća ih na mene. 

Story: Rijetko je koja bivša Miss Hrvatske ostala povezana sa svijetom mode, svaka je pronašla neki svoj put. Čime se vi bavite?

U tom se svijetu nikada nisam vidjela. Cijenila sam svoju privatnost, voljela sam je čuvati za sebe. Mogu samo reći da vodim običan, jednostavan, normalan život. Na Čiovu sam prihvaćena kao njihova sugrađanka i odgovara mi takav opušteni, dalmatinski način života.

Story: S kim se danas družite? Imate li isti krug prijatelja kao i nekada? Tko je prvi koga zovete u najljepšim, ali i tužnim trenucima?

Kroz život nam prođu brojni ljudi, pogotovo kada se događaju lijepe stvari. No kako je život satkan i od ružnih trenutaka, tek tada spoznate tko su vam pravi prijatelji, a na prvome mjestu tu je obitelj. 

Story: Iza sebe imate brak s bivšim nogometašem Ivicom Mornarom, isticali ste kako ćete s drugim pričekati dok ne nađete pravu osobu. Je li se u međuvremenu što promijenilo na ljubavnom planu?

Još čekam tu ljubav. Ljubav je cijeli život bila moj glavni pokretač i dalje je priželjkujem, a kada će se dogoditi, stvarno ne znam. 

Story: U kakvim ste danas odnosima s Ivicom?

On je bio moja prva ljubav, uvijek će mi biti u lijepom sjećanju... 

Story: Vjerujete li da ćete naći srodnu dušu?

Apsolutno. Mislim da je to negdje zapisano. Vjera u ljubav usađena je u svima nama, svi vjerujemo da nas čeka i da je zaslužujemo. A i lakše je u ovim godinama naći srodnu dušu, lakše prepoznate osobine koje su vam važne, niste zaslijepljeni mladenačkom zaljubljenošću i idealiziranjem.

Story: Kakav mora biti vaš idealan muškarac? Koje vrijednosti morate dijeliti s partnerom?

Dok sam bila mlađa, imala sam svoj tip muškarca, ali u ovim godinama toga više nema. Samo kvalitete koje tražim, a to su prije svega poštovanje, razumijevanje, kompromis, prijateljstvo, podrška... Vjerujem da je to važno svakoj ženi, ne samo meni. Kada nađete osobu koja sve to ima, to je za mene ljubav.

Story: Na što nikada ne biste pristali u vezi ili braku?

Na laž, nepovjerenje i nasilje, bilo koje vrste, fizičko i psihičko. 

Story: Koja si pitanja svaka žena treba postaviti prije nego što se odluči udati? 

Nekada davno rekla bih: “Je li on onaj pravi?” Danas bih si postavila pitanje: “Vidim li se s njim i za 40 godina?”

Story: Treba li u vezi i braku svaki spol imati svoju ulogu? Ili bi takve podjele trebalo izbjegavati? 

Mislim da su te granice odavno izbrisane, barem kad je o meni riječ. Živimo u vremenu kada su žene hrabrije, samosvjesnije i samostalnije nego ikada prije. U vremenu kada je normalno da muškarac bude ranjiv, pažljiv i osjetljiv. Kada si s nekim u vezi, vi ste u partnerstvu, a partneri sve rade zajedno.

Story: Koliko su se općenito muško-ženski odnosi danas promijenili? Mislite li da muškarci i dalje trebaju preuzimati inicijativu?

Odgojena sam tradicionalno u smislu da je muškarac taj koji osvaja. Dosad su muškarci poduzimali prvi korak, ali ako mi se netko svidi, ne vidim problem u tome da mu prva uputim lijep pogled, možda i poziv na piće.

Story: Nedavno ste priznali da biste se željeli ostvariti kao majka, ali samo ako upoznate pravu osobu. Glazbenica Natalie Imbruglia također ima 44 godine i nedavno je objavila da čeka prvo dijete začeto umjetnom oplodnjom. Kako nije pronašla pravog partnera, odlučila se za anonimnog donora. Što mislite o njezinoj odluci?

Pročitala sam to nedavno, podržavam takvu odluku. Na neki način joj se i divim. Vjerujem da jedan roditelj može kvalitetno i pravilno odgojiti dijete, izvesti ga na pravi put, kao što to rade i mnoge majke i očevi.

Story: Kada se osvrnete iza sebe, biste li išta mijenjali u životu? Što biste još voljeli ostvariti u budućnosti?

Ne bih ništa mijenjala, sve se dogodilo onako kako je moralo. Sve dobro, nažalost i sve loše, dogodilo se s nekim razlogom. Često me pitaju žalim li za nečim, ali odgovor je ne. Da su neke stvari bile suđene, dogodile bi se. Protiv sudbine nisam ni htjela ni mogla. Važno je da čovjek prihvati sebe, da zna što želi i da tako živi, od žaljenja nema ništa. Okrenuta sam budućnosti, gledam naprijed i rijetko se osvrćem u prošlost.