Glazbenica i voditeljica Ida Prester Peševski, sa sinovima, petogodišnjim Rokom i trogodišnjim Riom, te suprugom, Ivanom Peševskim, srpskim poduzetnikom s kojima živi u Beogradu, nedavno se vratila s vrlo zanimljive avanture. Naime, ova vesela obitelj zaputila se kamperom na ljetovanje u Alpe, a samo za Story.hr, Ida je ispričala sve o tome kako izgleda kampiranje s dvoje male djece te koje su sve prednosti i mane ovakve vrste putovanja.

Ovo vam je novo iskustvo. Koliko ste zadovoljni ljetovanjem na kampiranju?

Nisam kampirala preko 20 godina, kao maturantica sam proputovala obalu šatorom i vrećom za spavanje, ali nakupilo se otad i godina i djece, tako da je ovo sasvim novi doživljaj. Dosta je naporno jer su klinci baš mali, ali mislim da se svaki izlazak iz zone komfora isplati. Jačamo se kao obitelj, napokon provodimo kvalitetno vrijeme zajedno, smijemo se pogreškama, zajednički rješavamo probleme. S kamperom ima puno posla - pronaći mjesto u kampu, naučiti gdje se spaja struja, voda, kako postaviti terasu, izbaciti otpadne vode.. mali tečaj kamperskog preživljavanja. Trudili smo se i djecu uvesti u sve te akcije i predstaviti im kao igru.

Koliko se vašoj djeci svidjelo kampirati u odnosu na ljetovanje u hotelskoj sobi ili apartmanu?

Spavanje odmah pored jezera u kući na kotačima, tik iznad vozačke kabine.. Mislim da je to ostvarenje snova svakog djeteta. Vidjeli su prizore od kojih zastaje dah - alpske kravice koje slobodno pasu pored kampera u kojem spavaju, piknik na obali jezera s patkicama koje im jedu iz ruke, kupanje među labudovima.. Filmske scene. Mislim da su još premali da bi toga bili svjesni. Zato smo se trudili najljepše momente zabilježiti.

Je li vam nedostajalo komfora i prostora?

Iskreno - da. Stvarno ti se koji put ne da trčati na tuširanje s djecom preko pola kampa, poželiš da si negdje gdje je sve nadohvat ruke. Ali ako ideš logikom komfora, najbolje je ostati kući. Svako putovanje je mali stres i određena tlaka, makar išao autom u vikendicu. Ovo je bio put u nepoznato. Znali smo da će biti malo zahtjevnije, ali ne bojimo se izazova. Moj suprug je jako posložen čovjek, on se brinuo o disciplini i besprijekornom redu koji je za kamper potreban, ja sam se igrala s djecom, opuštala atmosferu kad se 'usijala' i ponavljala 'ma ništa strašno' svako malo kad bismo nešto zeznuli. Mislim da je ta rečenica bila moto putovanja.

Koje su po vama glavne prednosti i mane kampiranja?

S kamperom si usred zbivanja, možeš stati praktički gdje god ti se sviđa. Direkt pored mora ili jezera, na obronku planine, uz najljepši pogled. Svoju kuću kao puž nosiš na sebi, osjećaj slobode je nevjerojatan. Ovaj kamper ima vodu i struju na akumulator, svoj wc. Sve je to naravno ograničenog kapaciteta, ali noć-dvije i van kampa, 'na divlje' se može izdržati. Djeci je posebno zabavno iskustvo. Mana je određen gubitak udobnosti. Dugu žensku kosu ne možeš oprati u kamperu, moraš ići do zajedničke kamperske kupaonice. Najbolje je odmah prekrižiti cifranje i dugotrajne kozmetičke rituale. Kamperi su jednostavni i zdravi ljudi, bez isfenirane kose, umjetnih noktiju, šminke i primadonastih zahtjeva. U kampu je sve prilagođeno praktičnosti, čuvanju okoliša i brizi za potrebe drugih. Kamperi ne viču, ne puštaju glasno muziku, ne ostavljaju smeće za sobom - to su jednostavni, pristojni i dragi ljudi. Ako se u tome možete pronaći - apsolutno preporučam da probate i sami.

Mislite li ponoviti to iskustvo iduće ljeto?

Zašto ne? Čim se malo oporavimo od ovoga.

Što vam je bilo najljepše iskustvo s ovog kampiranja?

Trenutak kad mi je Roko rekao vidjevši neke ljude kako ulaze u obližnji hotel: 'Mama, a zašto ovi ljudi kampiraju u kući'? Djeca se odmah prilagode i baš sve im je normalno i prirodno. Drago mi je što smo im još par centimentara proširili nebo.