'Imam superženu pokraj sebe pa je lakše. Nije lako to sve stići, ali nije ni preteško, barem ne meni. Nedostaje mi život s mojom obitelji jer sam cijeli dan na poslu, ali onda sve vrijeme koje ne radim posvetim njima... a opet radim da im mogu sve priuštiti. Sve se nekako vrti u krug i ne može jedno bez drugoga. Jelena sve to razumije, glumica je i pomažemo si, savjetujemo jedno drugo i tako je sve lakše - otkriva Momčilo Otašević koji već petu sezonu zaredom nosi glavnu ulogu u televizijskim uspješnicama.
Prošle nedjelje na Novoj TV počela se prikazivati nova dramska serija ‘Drugo ime ljubavi’ u kojoj je glavnog lika, Sašu Krpana, utjelovio akademski glumac kojega smo gledali i u humorističnoj seriji ‘Na granici’, no u novoj sezoni njegova lika više nema.
- Olakšavajuća je okolnost što je nova serija dramska. Lakše mi je kada je takva razlika, bilo u žanru ili karakteru, jer je tada zanimljivije i izazovnije. Gluma je gluma i glumit ćemo kud puklo da puklo, samo su sredstva drukčija i trebamo se prebaciti s jednog načina na drugi. To se dogodilo već na prvoj probi serije ‘Drugo ime ljubavi’, a tada smo odredili i princip po kojem ćemo raditi. Rekli su mi ljudi da ih to malo podsjeća na turske serije i da, podsjeća. Mislim da je Nova TV to i htjela, da pokažemo da i mi to možemo napraviti na naš način. Od početka sam vjerovao u to i sada vidim da možemo. Zadovoljan sam kako sve izgleda - govori 29-godišnjak i priznaje da se ulozi Saše nije nadao.
- Volim sve svoje uloge i trudim se što bolje ih predstaviti, mijenjati karaktere, trudim se ne ponavljati i valjda me zbog toga Nova TV zove već treći put. Nisam se nadao ulozi, zvali su me na audiciju dok sam još snimao seriju ‘Na granici’. Pomislio sam: “Ma što me zovu, sigurno neću dobiti ulogu” i tako sam još rasterećeniji otišao na audiciju, dao sve od sebe, njima bio dovoljno dobar i dobio ulogu Saše. Stvarno sam privilegiran što toliko puno radim i ništa mi nije teško jer za glumce nema previše posla pa je nezahvalno reći bilo što drugo nego da je to sjajno. Da kucnem o drvo, od studija sam zaposlen, na tome sam zahvalan i uvijek se trudim opravdati očekivanja redatelja, producenta i ljudi koji mi daju posao - govori Momčilo kojem su i ljetni mjeseci bili ispunjeni poslovnim obavezama.
- Između snimanja dvije serije radio sam ‘Hamleta’ u Crnogorskom narodnom kazalištu. I jutros sam rano ustao i za pet minuta bio sam spreman za akciju, nema stajanja. Danas, u 2019., teško je biti zadovoljan, čini mi se da je takvo neko vrijeme, a ja sam baš zadovoljan i tada je sve kako treba biti. Gledao sam filmove i čitao o Heathu Ledgeru te se sjećam kako je jednom rekao da ga svi ispituju kako radi ovo, kako ono, a da ga nitko ne pita je li sretan. Naježio sam se kada sam to pročitao. Nemam uzore u glumačkom smislu, uzor su mi roditelji, ali prema Ledgeru osjećam poštovanje. Rekao je surovu istinu da te nitko ne pita jesi li sretan, jer živimo ubrzano i materijalne su vrijednosti najvažnije. Zato stanem i razmislim, trudim se biti sretan i usrećiti obitelj - govori Crnogorac i dodaje kako uspijeva ne misliti stalno, barem negdje u pozadini, na egzistenciju, privređivanje.
- Snimanje serija jedan je od načina. Znam da imam pouzdanu produkciju iza sebe, pouzdan projekt koji ću raditi osam mjeseci i da ću od toga živjeti tih osam i idućih osam ili više mjeseci, ovisno o tome koliko tko zarađuje i troši. Kad je o materijalnom riječ, na određeno vrijeme kupim sebi taj mir i uživam u svemu drugom - vrednijem, ispravnijem i pravom. Puno radim, 12 sati dnevno, ali mogu sebi, svojoj obitelji, obitelji u Crnoj Gori, prijateljima, kumovima priuštiti mir i da se taj dio malo zaboravi i uživa u životu. Nisam bahati rasipnik koji živi na visokoj nozi. Mislim da sam prosječan, tako sam odgojen. Tako su me odgojili roditelji i ja ću tako odgajati svoje dijete. Ili djecu - govori tata jednogodišnje kćeri Maše kojeg smo pitali znači li odgovor da on i supruga, akademska glumica Jelena Otašević, čekaju dijete?
- Ne, Jelena nije trudna, ali zašto ne. Toliko sam sretan u ulozi oca, supruga i glave obitelji da se samo trudim ići stopama svoga oca pa vraćam film i sjećam se razgovora, druženja, odlazaka na more... Zaista ću se truditi biti kao on i ako svojoj obitelji priuštim pola od onoga što je on nama, bit ću sjajan otac i muž. Tata mi je zadao ozbiljan zadatak, digao je ljestvicu jako visoko i zbog toga sam sretan - zaključuje.
