'Spavam i radim, to je sve'

Jedina je kojoj je dopušteno fotografirati na setovima slavnog filmaša Martina Scorsesea, privatnog života odrekla se zbog posla, a u njezinu studiju u New Yorku pozirala su joj najveća holivudska imena. Ona je Brigitte Lacombe, a u zagrebačkom Francuskom paviljonu hrvatskoj publici predstavit će izložbu ‘Cinema/Portraits’. Izložba je prethodno prikazana na 25. Sarajevo Film Festivalu, zagrebačko svečano otvorenje je 13. rujna, a moći će se pogledati sve do 28. rujna. Fotografije ove 68-godišnjakinje objavljuju svjetski mediji - Vanity Fair, Elle, GQ, New Yorker, Harper’s Bazaar, The Wall Street Journal, New York Times, Financial Times, Zeit i mnogi drugi, a snimala je i brojne reklamne kampanje za Dior, Pradu, Rolex, Armani, Hermès i Lancôme. Kada je odlučila baviti se fotografijom, čiji joj je portret najdraži te žali li što nikada nije osnovala obitelj, Lacombe je otkrila u intervjuu za Story.

Rođena sam 1950. u mjestašcu Alèsu, a u ranom djetinjstvu s roditeljima sam se preselila u Pariz. Ljubav prema fotografiji prenio mi je otac pa sam sa 17 godina odlučila napustiti srednju školu i otišla u Pariz, gdje sam počela stažirati u časopisu Elle. Bio je to velik šok za obitelj iako su roditelji znali da ne volim školu. Naravno, bilo ih je strah za mene, ali kao i u svemu u životu, tako sam i u tom naumu bila tvrdoglava i uporna. Nekoliko godina poslije otišla sam na filmski festival u Canessu, gdje zvijezde tada nisu bile dostupne, no ja sam ih uspjela sve fotografirati. Tada sam upoznala Dustina Hoffmana koji me pozvao da radim s njim na njegovu sljedećem filmu i tako je sve počelo. Ekipa iz Ellea poslala me u SAD i ostala sam dulje od planiranog, zapravo i danas živim u SAD-u, u New Yorku. Imam kuću i u Parizu, kamo odem na odmor.

Story: Fotografsku karijeru počeli ste 1970‑ih. Bili ste jedna od rijetkih žena koja se bavila tim poslom, koliki je to bio izazov?

Nisam tada imala pretpostavku hoću li ili neću uspjeti, nisam imala nikakva očekivanja. Jednostavno sam živjela dan po dan. Bila je olakšavajuća činjenica što sam imala podršku roditelja, znala sam da ću im se moći obratiti ako mi sve propadne.

Story: Snimali ste modne, filmske i putopisne fotografije. Koje najviše volite? Možete li uopće odabrati što vam je najdraže?

Iskreno, najsretnija sam što ne moram birati. Mogu raditi to sve. Mnogo se fotografa u ovim vremenima opredijelilo isključivo za modnu fotografiju. No radila sam i radim sve, i to mi je najvažnije. Nisam baš društvena osoba, povučena sam i iako puno putujem i posjećujem različita mjesta i ljude, najviše volim komunicirati jedan na jedan pa najradije snimam portrete.

Story: Otkrijte nam, kako nastaju vaše fotografije na setovima?

Većinu vremena moram biti tiha, pažljiva i gotovo neprimjetna. Ponekad znaju proći sati i dani jer čekam pravi trenutak da snimim fotografiju. Ne volim škljocati bez veze, tek toliko da bih nešto snimila.To je uistinu vrlo specifičan posao i morate ga jako voljeti da biste ga radili.

Story: Malo je poznatih imena koja se nisu našla ispred vašeg objektiva. Fotografirali ste Baracka Obamu, Dalaj lamu u Indiji, Boba Dylana na njegovu ranču u Malibuu, Kate Moss, Meryl Streep, Juliju Roberts, Roberta De Nira... Jednom ste rekli kako neki od njih ne vole pozirati, no za vas su ipak napravili iznimku. U čemu je vaša tajna?

Tajna je u tome što uspostavim emotivnu poveznicu s njima. Znate, njihov ranjiv trenutak je isto toliko ranjiv i za mene. Moraju mi vjerovati da snimam s dobrom namjerom. Obožavam snimati portrete. U njima je moja snaga, snimam ih toliko godina i još se nisam umorila, nije mi dosadilo.

Story: Kako biste opisali svoje portrete?

Oni su klasični i intimni. Moji su portreti suradnja dviju osoba. Kada netko dođe u moj studio, prvo mu kažem da se mora opustiti, da mora biti spreman izložiti mi se. Ponekad to iziskuje energiju, vrijeme, neke pomalo zastraši, ali sve je to dio stvaralačkog procesa.

Story: Sigurna sam da su vas neke osobe koje ste fotografirali, posebno impresionirale. Možete li nam otkriti koga vam je bio najveći užitak fotografirati?

Nelson Mandela jedan je od onih koji su ostavili velik trag u mojemu životu. Bilo je emotivno raditi s njim i na mene je ostavio snažan dojam. Često znam reći da osobe najbolje upoznajem fotografiranjem portreta. Kroz objektiv vidite svaku poru, svaku boru, sjaj u očima, ekspresiju... Gledati u lice tako izvanrednog čovjeka bio je užitak. Zauvijek ću pamtiti taj posjet Južnoafričkoj Republici i Johannesburgu. Mandelin portret jedan je od najdražih koje sam snimila. Rad s ljudima svaki put donosi jedinstveno iskustvo. Neki ljudi žele kontrolirati situaciju, neki su potpuno opušteni. To je kao kada u ‘običnom’ svijetu upoznajete ljude, svatko je drukčiji.

Story: Tijekom godina sprijateljili ste se s glumicom Meryl Streep. Kako je raditi s njom?

U početku je bilo teško jer Meryl ne voli pozirati, nije dopustila da je se fotografira. S vremenom smo se sprijateljile, počela mi je vjerovati, opustila se i zbog toga je dobila prekrasne portrete. Ona je zaista predivna žena, kako izvana tako i iznutra.

Story: Kada fotografirate, znate li odmah, bez gledanja snimke, da je portret dobar?

O, da. Uglavnom osjetim da sam uhvatila taj trenutak.

Story: Svi smo ponekad nezadovoljni vlastitim radom. Događa li se to i vama?

Da, ponekad osjećam kao da nisam učinila nešto dovoljno dobro. U takvim mi je trenucima teško živjeti sa samom sobom. Kad pogledam fotografiju i u njoj vidim dozu napetosti ili uznemirenosti, nisam zadovoljna. No sve je to normalno, svi imamo trenutke kada nismo u naponu snage.

Story: Rijetki su oni koji su predani radu kao vi. Koliko je to utjecalo na vaš privatni život?

Nemam privatni život. Moj je posao moj život. Nemam vlastitu obitelj, prijatelji su mi ljudi s kojima radim pa sigurno mogu zaključiti da je posao cijeli moj život. Nikada nisam požalila što sam se odlučila za takav život. Spavam i radim, to je sve.

Story: Što biste poručili mladima koji su na početku fotografske karijere?

Ako imate viziju, ako znate što biste voljeli raditi, slijedite to. Ako za nešto imate strast, ako to zaista želite, borite se. Sada je, moram priznati, teže nego što je bilo kada sam ja počinjala. Konkurencija je veća, samim time treba uložiti više truda i rada, ali ako dovoljno strastveno radite svoj posao, možete daleko dogurati. Treba vježbati, raditi na tome, učiti o kompoziciji. Fotografija je mnogo toga. Uostalom, dobrog fotografa čini snalažljivost da napravi dobru fotografiju u bilo kojem trenutku i okruženju, a to nije lako.