Maja Šuput: 'Najvažnije da je dijete živo i zdravo'

Neki ljudi jednostavno mogu sve. Odnosno, čega god se prihvate, na neki način kapitaliziraju. Među njima je definitivno pjevačica Maja Šuput koja je posljednjih godinu dana preživjela dva mjeseca u gipsu zbog loma noge, udala se na raskošnoj ceremoniji za svog Nenada Tatarinova i plasirala niz proizvoda sa svojim potpisom. Nasmijana i energična, dočekala nas je u fitness centru gdje vježba s osobnim trenerom. Bez puno uvoda govorila je o poslovnim projektima, prisjetila se vjenčanja, zbog čega je znala da je Nenad ‘taj’, a otkrila je i sve o proslavi svog 40. rođendana te intimnim planovima na medenome mjesecu na Maldivima.

Nezgodu sam već zaboravila, i to namjerno. Šalu na stranu, nije bilo baš zgodno, 56 dana nosila sam gips, a šest mjeseci nisam obula visoke potpetice. To je i dalje moja najveća fizička trauma u životu, djelomično i psihička jer sam tijekom tih 56 dana nastupala 46 dana, a ostalih deset sam mirovala jer mi je otac preminuo. Tada sam mislila da ću doslovno skrenuti s pameti. Kao za vraga, stalno sam pjevala, ljudi su se baš te vikende ženili. Ne znam, kao da je netko baš pogodio termin kad trebam slomiti nogu, odnosno mali prst čija kost najteže zacjeljuje, ali nitko nije htio otkazati nijedan moj nastup. Nisam mogla stajati, a činjenica da klijenti nisu htjeli zamjenu jedan mi je od najljepših komplimenata. Dok sam pjevala, sjedila bih u fotelji s nogu dignutom u zraku, a moj suradnik, koji me čuva na nastupima, u tim trenucima postao je čuvar noge. Stajao je pokraj mene jer su ljudi uporno imali poriv penjati se na pozornicu, sjesti na moju fotelju i stavljati mi novac u gips. Šest mjeseci poslije, kad mi je liječnik rekao da se mogu vratiti normalnim aktivnostima, toliko sam plakala od sreće da sam ljubila tog liječnika kojem ni ime ne znam, sigurno je pomislio da sam totalno poludjela. Odmah nakon toga za prvi koncert obula sam visoke potpetice, ali nakon jedne pjesme izula sam se i nastavila bosa. Iz dana u dan, pomalo, navikavala sam se na štikle i sad divljam po starom. Tako da, hvala na pitanju, noga je dobro i trauma je završena.

Story: Nakon kiše dolazi sunce, pa su vam se zaredali i sjajni projekti. Osmislili ste brend Majushka koji nudi cijelu paletu dizajnerskih mikrofona, za prošli zagrebački advent imali ste kućicu koja je bila obogaćena vašim slatkišem, a to se nastavilo do realizacije papuča, šilterica, majica i sladoleda s vašim potpisom? Gdje vam je kraj?

Upravo tako. Najnovija je Majushka On The Road, kućica koja putuje na sve moje koncerte. Tako je bilo i ljetos, a kad ne pjevam, bit će smještena na svim festivalima. U ponudi se može naći i ružičasti kolač koji mi je napravio Robert Hromalić, a kućica je tematski sweet and bubbles, što znači da se u njoj može nešto lijepo popiti i pojesti te otići kući s uspomenom. Za­pravo, Majushka je startala prije godinu dana, a kao novi brend napravljen je ozbiljan posao. Sve je počelo kad sam sestričninoj kćerkici za rođendan htjela kupiti mikrofon u trgovini s najvećim asortimanom dječjih igračaka. Bila su samo četiri mikrofona i bili su grozni. Djetetu sam kupila najmanje grozan i bilo je presretno. Vraćajući se kući s proslave, nazvala sam muža i rekla mu da moram nešto poduzeti. Angažirali sam agenciju i došli do imena Majushka. Na­pravila sam najbolje pakovanje, koje stoji kao i mikrofon, i u rekordnom roku se rasprodalo. Na kraju je trgovina u kojoj sam kupila taj prvi mikrofon otkupila sve moje. Nakon toga nastala je ideja o adventskoj kućici, stavili smo pokraj nje i moju pozornicu. Dobila sam dvjesto kazni Grada Zagreba zbog tamošnjih tuluma. Bio je prosinac, snimala sam uživo emisije ‘Super­talenta’, nastupala gotovo svaki dan, a one slobodne večeri posvetila sam kućici i svojoj publici. To je bilo ludilo. Nakon toga napravili smo i natikače za more, majice, šilterice koje se također prodaju na našem web shopu. Ono što je najnovije i sigurno će biti najveći hit su slušalice Majushka. Stvarno mogu biti ponosna jer će se moći kupiti na nebu, odnosno na letu Croatia Airlinesa, a moći će se pronaći i u najvećim trgovačkim lancima. Posebne su po tome što su za djevojčice, a kad ih izvadiš, ostaje im torbica koju mogu nositi preko ramena. Ono što deset godina čeka u mojoj ladici i uskoro izlazi jest dječji album s novim, autorskim pjesmama. Riječ je o osam pjesama, a album se zove ‘Što je to ljubav’ i izlazi na USB-u. Pakiran je u ružičastoj kutiji u obliku zvijezde i savršen je dar za najmlađe. S tim albumom planiram držati i dvoranske nastupe za djecu, a zanimljivo je što su me nazvale sve najveće diskografske kuće a da prethodno nisu čule nijednu pjesmu.

Story: Odakle vam sve te ideje?

Smijat ćete se kad vam kažem da mi najviše ideja dolazi dok sam na masaži. Kako imam problema s kralježnicom, i gotovo svaku noć nastupam, u kojem god hotelu da se probudim, ako imam sat vremena, odem na masažu. Tada sam sama s mislima i potpuno opuštena. Tada nastaju najbolje ideje. Vjerojatno sam jedina osoba kojoj se isplati ići na masažu.

Story: U svemu vam pomaže suprug Nenad?

Ovo je naš zajednički biznis, a Nenad ima i svoju tvrtku Costa Consulting. U listopadu ćemo otvoriti showroom u Zagrebu - Majushka In The City.

Story: Vi ste najzaposlenija žena na našoj estradi?

Pa i jesam! Znam.

Story: Podržavaju li vas kolege? Ima li uopće prijateljstva među glazbenicima?

Rijetko se i s kim od kolega družim. Imam prijatelje već sto godina. S kolegama ću rado popiti piće, popričati, ali da se zovemo na svadbe i rođendane, pa baš i ne. Jedino bih mogla spomenuti Jolu s kojim imam lijepi bratski odnos i redovito me nazove. S druge strane, ni s kim nemam ni loše odnose.

Story: Stilist Marko Grubnić, vaš dugogodišnji suradnik, rekao je da ste mu jedina prijateljica na estradi. U čemu je tajna vašeg odnosa?

Recimo da smo energetski potpuno drukčiji, a s druge strane jednaki. Poslovno razmišljamo jednako. On me podsjeća da ne mogu pjevati u nečem što se bilo gdje može kupiti. Za svaki mi nastup osmišljava novi styling. On smatra da nije fer da izgledam kao i djevojka iz prvog reda. S druge strane, njegove ideje su fantastične. Srećković je jer ima moju karticu i nema limit pa se može izraziti na svoj način. Naravno, pazimo da ne bude skuplja pita od tepsije, ali treba uložiti u posao. Osim toga, Marko radi samo za mene. Privatno znamo sve jedno o drugom, i najtamnije i najsvjetlije. Od strahova, sreće, suza... Zajedno smo putovali, i putujemo, i nema gdje nismo bili.

Story: Smetaju li vam zajedljivi komentari na društvenim mrežama, primjerice, ljetos iz Grčke, kad ste objavili fotografiju sa suprugom i Markom?

Naviknuli smo se na to. Pritom, nije nas troje nego šest u društvu, ali i dalje ljudi ispod foto­grafije pitaju: “Što će Marko s vama?” Hejtere na društvenim mrežama blokiram, sigurno ih je već bilo pet tisuća. Donose mi negativnu energiju koja mi ne treba. Iako, nije mi jasno tko odlazi na nečiji profil i ostavlja komentar ako mu se osoba ne sviđa. Srećom, imam takav posao da za tri minute zaboravim da mi je netko nešto loše napisao. Nikad nikome nisam javno rekla nešto ružno, a kamoli da bih nekome kvarila dan ostavljajući ružne komentare.

Story: Što vas može izbaciti iz takta?

Nisam od čelika. Uglavnom umor, jer kad si umoran, reagiraš na stvari na koje inače ne bi. Malo su i tanji živci, malo si neispavan...

Story: Nesumnjivo je izražena ta vaša racionalna strana i jaka crta za biznis, no kakvi ste kad zatvorite vrata stana i izujete potpetice?

Živa maza. Samo bih se ljubila i mazila. Mužu sigurno deset puta dnevno kažem koliko ga volim. To je valjda tako zato što se vani izdivljam, razmišljam o nastupima, šef sam u svom kolektivu, donosim odluke, plaćam račune, ali kad dođem kući, niti sam ikome šefica, niti sam baraba koja skače po bini. Manja sam od makova zrna. Moj Nenad kod kuće ima jedno dijete, što on jako voli.

Story: Već ste treću sezonu članica žirija u ‘Supertalentu’ i na neki način postali ste zaštitno lice showa. Gledatelji vas ocjenjuju kao dobronamjernu, katkad preblagu i naivnu prema kandidatima. Radite li to katkad namjerno?

U ovoj sezoni stvari se mijenjaju. Martina Tomčić Moskaljov više nije neka opasna i stroga, pa sad ispada da smo Janko Popović Volarić i ja gori od Martine i Davora Bilmana.

Story: Kako to?

Postrožili smo kriterije. Pritom se nismo dogovarali niti je produkcija imala ikakav utjecaj. Svi su mislili da će kod mene lako proći. U prvoj sezoni još nisam znala kako se postaviti, u drugoj mi je sve bilo jasno, a sad točno znam tko je zaslužio biti u showu. Mislim da će biti odlična sezona. Bilo je zaista puno osebujnih kandidata.

Story: U kojem smislu?

Uvjereni da znaju pjevati, a zapravo... Potpu­no su izgubili kompas u svojim talentima, do te mjere da su se svađali s nama, jer što mi znamo... Stišala sam svoje nepodopštine prema Bilmanu, a i mami sam obećala da mu više neću zagorčavati život. Janko je dobio dar govora, priča više od Martine. Opet smo utrošili sate na moj styling, po tome smo otišli korak dalje. Trenutačno imam rupu nasred tjemena zbog teške kose, umetaka. ‘Supertalent’ mi je i dalje najdraži TV projekt dosad. Mislim da mi odgovara žiriranje, imam socijalnu inteligenciju, znam čovjeku reći da nije dobar, ali na poželjan, mekan način.

Story: Za razliku od vas, vaša kolegica iz showa Martina Tomčić Moskaljov nema problem biti vrlo izravna, katkad i neugodna u komentarima. Je li i privatno takva?

Da, ali je užasno zabavna. Jako je glasna, nedajbože da joj staneš na žulj, ali velik je prijatelj i jako brza na jeziku. Ne bih se posvađala s njom jer znam da je to izgubljena bitka. Susjede smo, što nismo odmah ni shvatile. Nedavno me zvala, javio joj se moj Nenad i rekao da imam vrućicu. Trenutačno je krenula skuhati mi juhicu od kelja. Prilikom snimanja dječjeg albuma zvala sam Martinu da mi preporuči talentiranu djecu. Ne samo da mi ih je pronašla isti dan, nego je s nama išla u studio i još ih vokalno podučavala. I to ne za novac. Na kraju, pjevala mi je na svadbi.

Story: Kad smo kod vašeg vjenčanja koje se dogodilo u Istri proljetos, možete li nam ispričati kako je zapravo bilo? Je li sve prošlo kako ste priželjkivali?

Djevojačka u Beogradu bila je toliko dobra da nema tog filma koji bi mogao imati bolji scenarij. Provodile smo se od petka do nedjelje i osjećale se kao da nam je netko stavio bateriju u dupe. Nismo prestajale divljati. Sve je bilo savršeno, od dekoracije u restoranu do limuzine, provoda u hotelu... Onda je uslijedila svadba. Kad sagledam racionalno, to je previše organizacije za jednu noć. Kako je stancija Meneghetti meni najljepše mjesto u Hrvatskoj, prvi naš i njihov slobodan termin rezervirali smo za vjenčanje. Nisam htjela imati normalan šator, jer cijeli život pjevam u takvima, nego stakleni. Tražila sam da se svod šatora obloži crnom bojom, pa kad se preko njega stave lampice izgleda kao zvjezdano nebo. A takav šator u Hrvatskoj ne postoji. Iznad glave imala sam golemu cvjetnu konstrukciju. Stolnjaci su bili crni, preko njih bila su ogledala s milijun malih lampica. Svadbena ceremonija bila je savršena. I dok sam hodala prema Nenadu, već sam počela trčati, mamu sam vukla za ruku. Nisam mogla dočekati. Tražila sam najkraći mogući obred, jer je sve to suludo dosadno. Trajalo je doslovno pet minuta. I onog trena kad sam rekla ‘uzimam’, počela je padati kiša. Do tada i od tada bio je prolom oblaka. Pomislila sam da je moj tata s neba sredio da se udam na miru. Gosti su odsjeli u stanciji i sljedeći dan na doručku popili smo 40 boca šampanjca. Došli su harmonikaši i feštali smo do idućeg dana u 18 sati. Sljedeći dan mislila sam da je moj život završio - od priprema, stresa, plesa, pjevanja, silnog vina. To je ozbiljna količina emocija... Rekla sam, stoput bih se udala, ali jednostavnije. No nije mi žao...Mjesec dana nakon vjenčanja imala sam pršut party kod kuće. Prijatelji su se davili u njemu na vjenčanju. Ali to nisu prijatelji, to su demoni. Razbili su mi pola stana. Gospođa koja čisti stan pitala me, je li bio rat? Rekla sam im da ih ne želim vidjeti do rođendana, a hashtag je - spremni za lom. Budući da su mi za prošli rođendan slomili nogu.

Story: Kako su vam je slomili?

Dok sam se spuštala s pozornice, a Grdović se penjao. Moje društvo toliko se oblokalo da je sestričnin muž sa mnom počeo plesati polku. Noga mi je poletjela u zaštitnu ogradu i samo sam osjetila da me presjekla bol. Međutim, kako sam slavila rođendan, nisam mislila na bol. Na kraju sam nastavila skakati do jutra. Noga mi je bila ozbiljno natečena kad sam se probudila. Kad sam došla kući u gipsu iz bolnice, uvidjela sam što me snašlo. Kupaonice su mi na katu, tako da ništa nisam mogla bez Nenada. Čovjek je u tom trenutku preselio svoj ured u stan da mi može biti na raspolaganju. Nosio me, kupao, vozio na sve svirke, presvlačio, prao mi kosu. Riječ nije rekao. A da ne govorimo o mojih promjenama raspoloženja i emotivnoj boli zbog tatina odlaska. Tada sam shvatila da je on čovjek za kojeg ću se udati.

Story: Spomenuli ste tatu. Po čemu ga najviše pamtite?

Često ga sanjam, ali nikad bolesnog. Moj mozak to ne percipira. Kad mama i ja pričamo o njemu, uvijek se prisjećamo njegovih fora.

Story: Koliko tatinog nosite u sebi?

Sve! Ponašanje, bio je veliki radnik. Mama je normalna. Kad je tata otišao, uginuo je pas o kojem se mama brinula dvadeset godina. Sada se prvi put u životu brine samo o sebi, a ja si prvi put dopustim da joj se ne javim odmah kad me nazove. Uvijek sam strepila da se tati nešto nije dogodilo. Više nemam taj strah, kao da sam odbacila deset kilograma sa sebe.

Story: Brinete li se često?

Užasno. Pod teškim sam stresom.

Story: Rekli ste mi da u svom poslu morate izgledati kao žena, a ponašati se kao muškarac?

Da. Uzmite u obzir da radim noćni posao, tu su pijani ljudi i sve one energije i filmovi u kojima ti nisi. Radim pa ne mogu biti pijana. Ako im se daš kao žena, pojest će te. S muškom energijom i ženskim šarmom može se preživjeti. Da nemam tog muškog u sebi, ne bi prošlo.

Story: Kako će ove godine izgledati proslava vašeg 40. rođendana? Kako doživljavate ulazak u novo razdoblje? Bojite li se starenja?

Sad mogu biti mama. Konačno sam odrasla.

Story: Ovih dana često se povlači pitanje vaše trudnoće u medijima?

Neni i meni to nije tema, istina je da oboje jako želimo postati roditelji, ali nismo u grču. Nenad mi je rekao da za medeni mjesec moramo odabrati mjesto gdje nas zabava neće pronaći. Nadam se da ove godine nećemo bančiti na Maldivima. Po­nijet ću knjigu, neću misliti o poslu, a možda napravimo i dijete.

Story: Što si više priželjkujete - curicu ili dečka? Jeste li izabrali ime?

Ja bih sina, Neno bi kćer. Našli smo ime za curicu.

Story: Koje?

Neću vam reći. Šalu na stranu, ipak sam u tim godinama kad je najvažnije da je dijete živo i zdravo. Spol je nevažan. Kako god, Grubnić već priprema styling. Stalno mi govori da će to biti najdizajniranija beba. Njemu bi više odgovaralo da je curica.

Story: Proslava rođendana?

Svim prijateljima zabranila sam da mi dođu na Rujanfest da me opet netko ne polomi, ali ću za njih poslije organizirati feštu u restoranu.