Ana Josipović: 'Instagram 'laž' bila je moja svojevrsna terapija'

Posljednjih dana u Hrvatskoj svi pričaju o izložbi Ane Josipović, modne urednice i novinarke, kojoj je 12. lipnja prošle godine, dva mjeseca prije rođendana, dijagnosticiran rak dojke. Naime, Ana se protiv raka odlučila boriti filterom i perikom, a na pop up izložbi 'Kako sam lagala na Instagramu', koju su ovog tjedna u zagrebačkoj Laubi pogledale tisuće ljudi, pokazala je koliko se virtulani svijet razlikuje od stvarnosti. Tako je na izložbi predstavila  fotografije koje je prate kroz godinu i pol dana života i pričaju dvostruku priču, onu virutualna i uljepšana te one nastale u stvarnom životu - bez perike, bež šminke, bez glume. Kako se odlučila ispričati svoju priču te što misli o lažnoj stvarnosti Instagrama, Ana je ispričala samo za Story.hr.

Ovo nije bilo planirano, nisam razmišljala o ovoj izložbi na početku, fotografije sam radila prvenstveno za sebe i za svoj Instagram. Tada, na početku moje priče, srela sam svoju prijateljicu Silvanu Menđušić koja mi je pohvalila kosu i kapu na glavi rekavši mi da izgledam kao Parižanka. Priznala sam joj tog trenutka svoju situaciju. Otišle smo na viljamovku, razgovarale, rekla mi je da počnem dokumentirati, zapisivati i fotografirati sve što mi se dešava.Moram reći kako mi je time pomogla. Počela sam bilježiti, pisati, dokumentirati što mi se događa, kroz što prolazim. Diglo me je to, ti razgovori same sa sobom, to bilježenje. Srele smo se ponovno godinu dana nakon, negdje malo prije mog rođendana. Rekla sam joj da sam prihvatila njezin savjet, a onda mi je predložila da pripremim izložbu. Opet sam je poslušala.

Ovo je moja osobna priča koja govori o mom iskustvu borbe s jednom neplaniranom i neželjenom situacijom, a s kojom se u realnom životu susreće jako veliki broj žena. Željela sam sa svima podijeliti jednu godinu svog života, od rođendana do rođendana u kojem se moj privatni život u stvarnosti rušio i u kojem sam prolazila životnu borbu dok su drugi, zbog mog instagrama i objava na njemu, mislili kako živim svoje najbolje i najzabavnije godine.

'Kako sam lagala na Instagramu / Backstage' fotografski je ispričana moja dvostruka borba sa životnom situacijom u kojoj sam se našla. Jedna priča odvija se iza očiju javnosti, a druga, virtualna, uljepšana slika života, potpuno skriva posljedice moje borbe te na prvi pogled daje lažnu sliku stvarnosti. Međutim, obje priče izražavaju intimnu utakmicu žene protiv opake bolesti, svih njegovih posljedica i popratnih promjena koje snažno i primarno napadaju baš ono što vizualno daje pečat ženstvenosti.

U izložbi kroz fotografije koje je snimila moja sestra Slavica pokazujem kako je izgledao moj gubitak kose i grudi te pokazujem kako se nije lako nositi s takvim stanjem u današnje vrijeme opsjednuto estetikom tijela.

Što mislite o 'savršenoj stvarnosti' Instagrama? Koliko ljudi lažu na Instagramu?

Pitam se koga zanimaju mane i tko želi gledati stvari koje nisu lijepe?! Na Instagramu treba pokazat najbolje, uživat u svemu, biti lijep. Kad ispadneš lijepo na fotki, kad krenu lajkovi i komentari, bude ti nekako drago i osjećaš se bolje ma koliko bio loše volje ili ti je teško taj dan. Nekada kada se išlo kod fotografa najljepše smo se obukli, oprali kosu, počešljali se i te smo 'najljepše' i 'najuređenije' fotografije koristili za važne dokumente ili obiteljske albume. Instagram danas je kao obiteljski album nekada. I tada su se birale najljepše fotografije za te albume pa bismo došli u goste, listali te albume, gledali te uređene fotografije. Danas ne gledamo albume, gledamo Instagram. Instagram nas uči da budemo bolji, ljepši, moderniji. Trebamo uživat u lijepom stvarima, i to jest suština Instagrama.

Postoji li, za vas, granica uljepšavanja života na društvenim mrežama?

Meni se početkom prošlog ljeta dogodio tsunami u životu. Saznanje da imam rak koji nije otkriven baš ”na vrijeme” prvo me razljutila, a zatim me jedan detalj prestrašio. Nije me bilo strah što ću uskoro izgubiti grudi, možda umrijeti, nego zato što bih mogla izgubiti svoju dugu, lijepu kosu o kojoj sam bila ovisna. Prvo što sam pitala doktora bilo je: 'Hoću li izgubiti kosu?'. Ipak, za manje od dva mjeseca bila sam bez kose, trepavica, s tetoviranim obrvama, a u moj život i na moje Instagram fotografije tada su ušle perike. Nastassja Kinski, Blondie, Cicciolina, Melania Trump, Clementine Kruczynski, Beyonce, Anna Oxa - tako sam nazvala svoje perike, a svaka od njih donijela je novi karakter u ovu borbu. S njima sam priznajem 'prevarila' Instagram, prikupljala lajkove, uljepšala svoj život i ostavila dojam kako živim stilizirani fancy life, u kojem svako toliko mijenjam izgled svoje kose. A u stvari sam uljepšala i tu drugu, 'realnu' stranu mog života, koji mi podmuklo oduzima detalje koji su ženama bitni. Takva jedna stylish igra mi je maknula fokus s 'ružnog” i istovremeno dala snagu za borbu koja teče iza scene. Pomogla mi je da zadam šah mat životnoj situaciji koja mi je oduzela kosu, grudi, nokte, ženske hormone i na neki način pokušala mi ukrasti ženstvenost. I s razlogom se nakon svega pitam gdje je i kolika je granica između istine i laži, gdje je granica 'uljepšavanja'?!

Rekli ste kako je vama Instagram bio lijek za psihu, zašto?

Meni je Instagram pomogao da svoju psihu zabavim. Ne želim da ova priča, moja pop-up izložba negativno utječe na psihu drugih već da im pomogne da i sami promisle o onome što prolaze, da nađu način kako svoje teško protočiti dijelom u zabavno. Granica između istine i laži ustvari je tanka.

Zašto ste odlučili skrivati bolest od pratitelja?

Ova cijela Instagram 'laž' bila je moja svojevrsna terapija kojoj sam pomagala samoj sebi da prebrodim te teške trenutke, a istovremeno nisam davala javnosti priliku da me sažalijeva, postavlja puno pitanja i da me umaraju s tom cijelom situacijom a osobito s pitanjima kako si, trebaš li nešto i slično.

Dvije strane života na neki način prisutne su kod svih koji imaju društvene mreže. Je li to za vas loša stvar? Što znači lagati na Instagramu? Lažete li vi na društvenim mrežama? Jeste li ikada bili ljubomorni na tuđi život na Instagarmu?

Iskreno, bez 'laganja', jesam. Kad sam primala kemoterapiju. Tada sam mrzila sebe i svoj život i bila sam ljubomorna. Toliko sam tada željela da mi se nešto lijepo desi u životu. Ležim u tom bolničkom krevetu, s iglom u ruci kroz koju primam kemoterapiju, za to vrijeme najčešće gledam Instagram i užasno sam bila ljubomorna. No, ne zato jer netko nije nešto zaslužio, bila sam ljubomorna u smislu da sam ljuta na vlastiti život koji me je ovako izreketario. Željela sam se tog trenutka osloboditi svega što mi se dešava i živjet život s Instagrama, neki drugi život.

Za početak projekta odabrali ste i simbolično razdoblje - početak mjeseca koji je u znaku borbe protiv raka dojke.  Što biste poručili drugima koji vode borbu protiv te bolesti?

S namjerom sam izložbu organizirala nešto kasnije od svog rođendana koji je u ljeto, kako bih je uklopila u Listopad – mjesec borbe protiv raka dojke. Ovaj cijeli proces koji sam prolazila paralelno s realnošću bio je moj prkos, ženski prkos, i za to sam iskoristila Instagram. U početku sam mislila odustati, singl sam, nemam nikoga iz sebe. Međutim sestra i neki drugi ljudi nisu mi dali da odustanem, uvjerili su me da se trebam boriti. Prihvatila sam borbu, krenula ne kemoterapiju. Cijelo sam vrijeme u sebi mislila kako ću pobijediti, ako ću biti jača, da ću biti svojevrsni medicinski fenomen. Izgubila sam kosu, prihvatila sam to i na jedan zabavan i ironičan način obračunavam se na taj način sa tumorom u onom dijelu u kojem ja mogu na to utjecati, u svom izgledu.