Željka Klemenčić: 'Živim na čušpajzima'

Nakon dvije sezone Željka Klemenčić vratila se u žiri showa 'Tri, dva, jedan - kuhaj!'. Kakav joj je osjećaj bio vratiti se na snimanje, što se promijenilo u posljednje dvije godine te kakva će biti u sedmoj sezoni kulinarskog showa, pročitajte u velikom intervjuu za RTL TV.

Jesu li vam nedostajale kolege u žiriju - Tomsilav Špiček i Ivan Pažanin?

Špiček i Pažanin ekipa su s kojom sam kliknula do kraja i najprirodnije mi je bilo vratiti se s njima. Tu sam na domaćem terenu i poznajemo se otprije te lijepo surađujemo. Atmosfera u backstageu i u žiriju jako je dobra i od jutra do mraka svi su super. Možda se ljudi jesu mijenjali, ali mi smo provjerena ekipa, jedna konstanta. Mislim da se svi već jako dobro poznajemo i možemo točno znati tko će kako reagirati i to mi je jako olakšalo povratak.

Koliko se toga promijenilo od prve sezone showa pa sada do sedme sezone 'Tri, dva, jedan – kuhaj!'?

Sve skupa meni se čini da je show sada bitno drugačiji nego što je bio u prvoj sezoni. To se najviše primijeti u timskom radu u kojem svaki član žirija, kao i kandidati koji u njemu sudjeluju, donesu svoju energiju, ali i različiti zadaci uvijek učine svaku sezonu posebnom. Tako da s te strane, koliko god je ovo sedma sezona showa, opet svaka sezona nosi nešto kompletno novo i zanimljivo.

Kako vam se sviđa novi studio i novi koncept showa?

Studio mi je baš ugodno osvježenje i iznenađenje. Sve se pomladilo, prostor je „prodisao“ i modernije je, nije više bakina kuhinja i to mi je sasvim u redu.

Promjena u formatu također je dobrodošla. Puno se sezona snimilo i važno je da se stalno nešto mijenja. Audicije su super zamišljene da mi kao žiri bolje upoznamo kandidate i način na koji pripremaju jela. Taj dio kastinga baš mi je zabavno raditi.

Što mislite, kuhaju li bolje muškarci ili žene ili smatrate da nema pravila?

Puno sam razmišljala o tome i razgovarala s drugima, koji spol bolje kuha i to je vrlo teško razlučiti, ali ono što sam definitivno zaključila je da postoji razlike u pristupu u kuhanju muškaraca i žena. Iako to nije popularno govoriti jer smo svi ravnopravni, ali zaista ima razlike u pristupu. Većina žena kuha na dnevnoj bazi za svoju obitelj i to je nepriznata vrsta rada jer se ogroman trud u to ulaže, a da nitko posebno ne misli da je to neki veliki trud i rad. Dok su muškarci najčešće kuhali profesionalno i bili cijenjeni u tom smislu. Slažem se da svi profesionalni kuhari zaslužuju pohvale, ali ipak mislim da statistike pokazuju da većinu obroka na svijetu na dnevnoj bazi i dalje kuhaju žene, a da nitko ne misli da je to velika stvar i da o tome treba razmišljati.

Što mislite o voditeljskom paru – Domagoj Jakopović Ribafish i Doris Pinčić Rogoznica? Kako se Ribafish snašao u novoj ulozi?

Ribafish i ja se znamo od prije i radili smo godinama zajedno. Dobro se poznamo i jako mi je drago da smo se ponovno susreli. Znam kako funkcionira kao kušačko nepce, a kao voditelj je pravi Ribafish – malo stisnut i malo veseo. Uvijek je malo stisnut u tremi, ali ta njegova zabavna strana uvijek dolazi do izražaja i mislim da će se super slagati uz Doris, koja je tu kao riba u vodi, ali i navijački nastrojena za ženski tim.

Hoćete li ove sezone biti stroži ili popustljiviji prema kandidatima?

Nemam nikada neki poseban plan biti stroga ili popustljiva, pokušavam biti potpuno autentična kakva jesam i reći svoje mišljenje. Naravno da postoji situacija kad te netko „takne u žicu“ pa izađe ljutnja ili strogost. Ljudi me obično doživljavaju strožom nego što jesam prije nego što me upoznaju. Mogu biti stroga ako za to postoji razlog, ali vrlo rijetko ću ići strogo kritizirati čovjeka jer mislim da to nije moje mjesto u ovom žiriju. Zato pored sebe imam dva profesionalna kuhara i ako netko treba biti jako strog, onda su to oni jer je to njihova struka i mogu konkretno objasniti kako i zašto. Načelno nemam se što ljutiti ako netko loše skuha, samo ću mu dati svoje osobno mišljenje i nastojim biti iskrena.

Kakvi su kandidati ove sezone, ima li među njima vrhunskih talenata?

Čini mi se da kandidati ove sezone imaju dosta dobar start. Nakon audicija odabiremo 10 parova koji nastavljaju dalje i do sada nismo imali potpunih katastrofa kao prethodnih sezona. Drže se na solidnoj razini i pripreme provjerenih jela pa možda neki neće jako napredovati, ali rade ono što znaju i to je u redu. A kako vrijeme prolazi, bolje ih upoznajemo i možemo vidjeti tko je spreman improvizirati, a tko se drži svojih granica.

No moram priznati da nas često na samom kraju iznenade neki ljudi, neki koji od početka možda nisu bili prepoznati kao favoriti, a onda se kroz emisiju pokažu dobri i isplivaju kao odlični.

Postoje li neke greške koje kandidati stalno ponavljaju?

Ima puno situacija, no mogu reći da puno ljudi nema širinu i vidi se da se drže usko svojih jela koja doma rade, a puno stvari nisu ni probali napraviti i unutar kulinarskog showa to si čovjek ne bi trebao dozvoljavati. Bez obzira što si na kontinentu, ako ideš u kulinarski show, normalno je da prije toga probaš doma filetirati ribu. Ne može čovjek doći nepripremljen i reći da nikada nije radio šalšu, rezao piceka i to se uvijek ponavlja iz sezonu u sezonu. Ljudi vrte desetak jela u kojima su dobri, ali kada moraju improvizirati i kuhati bez recepta, to im ne ide baš najbolje.

Imate li neki savjet za kandidate u showu?

Čovjek treba biti zainteresiran i ničega se ne bojati. Nije to nuklearna fizika, uzmeš pile, ribu i vježbaš, ništa se loše ne može dogoditi. Kada pet puta napraviš jedno jelo, bit će bolje jer kuhanje se uči u praksi. Čovjek treba htjeti učiti jer se kuhanje uči vlastitom znatiželjom i isprobavanjem. Samo se treba upoznati, informirati i ne bojati se ničega.

Što vi najčešće pripremate kod kuće?

Sad kad imam malo dijete kuham manje i jednostavniju hranu nego što sam ikada kuhala. Ja to iz milja zovem „naša hrana za preživljavanje“. Mislim da je faza kompleksnije kuhinje privremeno iza mene. Držim se najjednostavnije moguće srednje struje da znam da će dijete jesti, a i mi. I inače kuham jednostavnu kuhinju od najboljih mogućih namirnica koje mogu nabaviti pa puno vremena, truda i novca ulažem u nabavku namirnica, a manje u njihovu obradu jer kada imaš kvalitetnu namirnicu, ona se ne trebaš puno potruditi da jelo ispadne dobro.

A ja živim na čušpajzima i kod mene jela na žlicu mora biti, to je za mene zakon. Od ponedjeljka do petka kuham tako, a vikend je vrijeme kad se malo više posvetimo kuhanju i razmašemo receptima.

Pazite li na zdravu prehranu i hranite li se zdravo?

Ne volim se previše s tim opterećivati i mislim da je sve otišlo krivim putem kada su ljudi počeli o tome pretjerano pričati. Ja imam tu sreću da sam odrasla na selu i nikada nisam čula svoje roditelje da kažu da je nešto nije zdravo, nisu se time opterećivali, jeli smo što se skuhalo i nikada se nije gledalo na hranu kao zdravu i nezdravu.

I danas nastojim da dobro jedemo, da jedemo puno voća i povrća, da jedemo sve skupine namirnica i raznoliko. To su stvari na koje pazim i ne volim da se zatvorimo u tri ista recepta. To je vrsta zdravog razmišljanja koje je meni blizu, a raznolikost u jelima mi je najvažnija. Pokušavam da naša prehrana doma bude normalna, zdravorazumska i raznolika, prehrana za uživanje bez ikakvih ekstrema – i zdravlja i pretjerivanja. Svakakvih dana se dogodi, ali u totalu, to je normalna prehrana u kojoj izbjegavam junk food, šećer, rafinirana ulja i u tom smislu se može reći da pazim na zdravlje.

Nosite li ručak na set i uspijete li se „najesti“ od kušanja jela kandidata?

Ručak na set ne nosim jer puno toga kušam na snimanju. Postoje dani kada kušamo puno različitih jela i dogodi se da kušamo i do 20 različitih jela, a ponekad kuhaju predjelo i glavno jelo pa se dogodi da kušamo i do 40 različitih tanjura. Iako količinski ne pojedemo puno, istodobno smo zasićeni raznim okusima.

Autorica ste nekoliko kuharica, držite i vlastiti portal, izdajete časopis, držite radionice i predavanja… Čime se još trenutno bavite uz sudjelovanje u kulinarskom showu?

Dvije i pol godine sam bila u štimungu prehrane male djece pa sam se prirodno bavila tom temom. Kad sam počela držati predavanja i radionice vezane za prehranu male djece mislila sam da je to sve bazično i da nikome za to ne trebaju recepti, ali onda sam shvatila da nije tako i da mnoge žene stalno traže savjete i recepte. Ima puno mladih mama koje su nesigurne jer nisu ranije kuhale i shvatila sam da ženama trebaju konkretni primjeri pa sam počela radit bilješke i tako sam napravila malu kuharicu koju trebam uskoro zgotoviti, a zove se „Sretno dijete koje jede sve“, kao i radionice koje držim.

U njoj se nalaze jela koja sam pripremala doma kroz prošle dvije godine, to su domaća jela za koje nije potrebno nikakvo ušminkavanje. Postoje vrlo komplicirani recepti za djecu koje žena sama s djetetom ne može s lakoćom napraviti i to nije moj način, htjela sam napraviti jela koja se mogu skuhati jednom rukom, dok u drugoj držiš dijete. A to znači minimum truda da nutritivno zadovoljimo sve potrebe i tu sam se isprofilirala.